Terminali Janafa koji od 2011. posluje s tajanstvenim off-shore tvrtkama"U nastavku uspješne i veoma isplative suradnje naših dviju kompanija Zarubježnjeft je zainteresiran za geološka istraživanja i projekte u vezi s vađenjem nafte na kopnu i u moru Republike Hrvatske. Predlažemo da se razmotri mogućnost otvaranja zajedničke kompanije koja će se baviti istraživanjem, planiranjem i vađenjem ugljkovodične sirovine na području RH", to je sadržaj pisma što ga je šef ruske državne kompanije Zarubježnjeft Nikolaj G. Brunič 22. veljače 2011. uputio predsjedniku Uprave Janafa Anti Markovu.

To pismo jedan je od ključnih elemenata za rasvjetljavanje nastanka i poslovanja tvrtke Zarubezhneft Adria, o kojoj je u prošlom broju pisao Nacional. Spomenuta tvrtka, čiji su suvlasnici Janaf, Zarubježnjeft i nepoznata švicarska off-shore kompanija White Falcon Holding, danas je glavni kandidat za preuzimanje prava na istraživanja nafte i plina u većem dijelu kontinentalne Hrvatske, koja su u kolovozu prošle godine oduzeta Ini.

Nakon što je Nacional problematizirao okolnost da jedna državna kompanija u netransparentnoj suradnji s nepoznatom tvrtkom registriranom u švicarskom poreznom raju konkurira drugoj kompaniji u kojoj država ima 44 posto vlasništva, iz Janafa je stiglo reagiranje u kojem se detaljno opisuje nastanak cijelog poslovnog aranžmana, uz tvrdnje da je sve napravljeno na temelju političkih dogovora o suradnji Hrvatske i Rusije, te uz dozvolu predstavnika vlasnika - države - tadašnjeg ministra gospodarstva rada i poduzetništva Đure Popijača. Prema Janafu, sve je počelo potpisivanjem Memoranduma o suradnji Janafa i Zarubježnjefta 23. svibnja 2011. u nazočnosti Đure Popijača i potpredsjenika Vlade za investicije Domagoja Ivana Miloševića. I, tvrdi Janaf, generalni direktor Zarubježnjefta 29. rujna 2011. dostavio je Janafu pozivno pismo kojim ga poziva na partnerstvo, tj. kupnju 10 posto udjela u novoosnovanom društvu u RH – Zarubezhneft Adria d.o.o. O toj ponudi obaviješten je predsjednik Skupštine Janafa Đuro Popijač, koji navodno nije imao primjedaba, takav stav Ministarstva gospodarstva 20. listopada potvrdio je predstavnik Ministarstva u Nadzornom odboru Janafa Boris Makšijan, pa je Nadzorni odbor jednoglasnom odlukom 30. studenoga odobrio kupnju udjela u tvrtki. Takav scenarij vjerojatno može poslužiti kao pokriće menadžementu Janafa za odluke o suradnji sa Zarubježnjeftom, no problem je u tome što je nepotpun, a možda i netočan.

Kako se iz pisma koje Nacional posjeduje vidi, planovi o osnutku zajedničke tvrtke za istraživanje ugljikovodika između ruske i hrvatske kompanije kovali su se mjesecima prije nego što je to i formalizirano na međudržavnoj razini. S druge strane, tadašnji ministar Popijač za Nacional je u kratkom komentaru Janafove tvrdnje rekao da kompanijina Skupština formalno nije donosila nikakvo mišljenje o ulasku Janafa u vlasničku strukturu tvrtke Zarubezhneft Adria. Popijač, koji je u trenutku pisanja ovog teksta bio na putu u inozemstvu, suočen s tvrdnjama iz Janafova reagiranja, napisao je sljedeće: "To je stav Nadzornog odbora, Skupština o tome nije donosila ni stav ni mišljenje." Je li Popijač formalno ili neformalno blagoslovio taj poslovni aranžman, neizvjesno je iako je teško vjerovati da bi ga predstavnici Ministarstva u Nadzornom odboru odobrili bez dozvole ministra. Odgovor na to pitanje ključan je za razumijevanje puno šire slike.

ZARUBJEŽNJEFT SE PROTEKLIH godina afirmirao kao glavni konkurent Ine u regiji, ponajviše Ante Markov, predsjednik uprave JANAF-aaktivnostima svoje rafinerije u Bosanskom Brodu. Ključnom infrastrukturom za daljnje širenje poslovnih aktivnosti te tvrtke u regiji pokazao se Janaf, dijelom kroz planove o gradnji produktovoda za rafineriju koji bi joj omogućio jeftin plasman derivata na domaće tržište, dijelom kroz zajednički pokušaj za dobivanje koncesija za istraživanje nafte i plina. Hrvatska vlada oštro se sukobljava s mađarskim MOLom oko načina upravljanja nacionalnom naftnom kompanijom Inom, tvrdeći da Mađari uništavaju tržišnu poziciju vrijedne tvrtke u kojoj država još uvijek ima vlasnički udio od 44 posto. Vrhunac tog sukoba bilo je oduzimanje istraživačkih koncesija Ini. Taj potez Mađari su okarakterizirali kao Vladin pokušaj pritiska, a u mađarskim medijima često su se iznosile tvrdnje da su napade na MOL koordinirale ruske kompanije koje žele izgurati Mađare i preuzeti njihov udio u Ini. S naročito neukusnim napadima bio je suočen predsjednik Nadzornog odbore Ine Davor Štern, kojega su mađarski mediji bez ikakvih dokaza prozivali kao "ruskog agenta”. Za Šterna, ali i ostale članove Nadzornog odbora Ine koji su u rad u tom tijelu uložili znatnu energiju i trud, stoga je vjerojatno vrlo neugodna spoznaja da je Vlada, kritizirajući MOL zbog lošeg upravljanja Inom, istodobno preko druge državne kompanije sklapala aranžmane s ruskom kompanijom izravno na štetu Ine - kompanije koju su deklarativno htjeli spasiti. Jer ako su činjenice navedene u Janafovu reagiranju točne, ispada da je isto ministarstvo prvo potpisalo međudržavni sporazum o suradnji između Hrvatske i Rusije, zatim odobrilo memorandum o suradnji Zarubježnjefta i Janafa o suradnji na istraživanju ugljikovodika.

Nakon toga je to ministarstvo donijelo odluku o oduzimanju istraživačkih koncesija Ini, pa odobrilo Janafu da uđe u vlasničku strukturu Zarubježnjeftove tvrtke, a potom i raspisalo natječaj za Inine oduzete koncesije, uz uvjete koji su bili takvi da je konkurencija uvelike bila spriječena. Samo su četiri tvrtke otkupile dokumentaciju, a na natječaj, da ga nova vlada nije otkazala, vjerojatno bi se javile samo Ina i Zarubezhneft Adria. Doda li se tomu da je odobrenje za ulazak u vlasničku strukturu Zarubezhneft Adrije Janaf dobio četiri dana prije parlamentarnih izbora, a natječaj je objavljen jedan dan poslije - za vladavine tehničke vlade - teško se oteti dojmu da su se aktivnosti Vlade događale u, najblaže rečeno, netransparentnim okolnostima i da je bila riječ o organiziranoj i koordiniranoj kampanji. Koja je bila njena svrha, ostaje nejasno, no sigurno je da je to jak udarac vjerodostojnosti hrvatskih vlasti u borbi za bolje upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom. Kako će Vlada uvjerljivo tvrditi da MOL Inom upravlja loše ako istovremeno organizira suradnju svojih kompanija s Ininim glavnim konkurentima?

VLADA ZORANA MILANOVIĆA stoga će morati vrlo brzo zauzeti jasan i čvrst stav prema ovom aranžmanu, osobito u kontekstu predstojećih pregovora s MOL-om o eventualnoj reviziji Dioničarskog ugovora o Ini. Nakon promjene ljudi na čelu Janafa vjerojatno će se reevaluirati poslovni planovi kompanije, pa možda i revidirati poslovni aranžmani s ruskom tvrtkom. Javnost će tako možda i konačno dobiti odgovor na pitanje na koje ni Janaf ni bivši resorni ministar nisu odgovorili. Koja je uloga tvrtke White Falcon Holding u zajedničkom poduzeću Janafa i Zarubježnjefta, tko je njen vlasnik i zašto hrvatska državna kompanija sklapa poslove s nepoznatim off-shore tvrtkama iz Švicarske?