IlustracijaČini se da Njemačka preuzima vlast u Europi i nitko je za to ne može kriviti: čini ono što mora, u vlastitom interesu. To su ovaj tjedan potvrdile četiri informacije:

• Kina je sada glavni trgovački partner Njemačke, ispred Francuske; 5000 njemačkih kompanija već je prisutno na tamošnjem tržištu, u usporedbi s manje od 900 francuskih kompanija

• 12 najvećih njemačkih kompanija, uključujući divove kemijske, automobilske, čelične i elektronske industrije, udružilo se u kompaniju pod nazivom "Savez" kako bi se opremile za nadziranje pristupa najdragocjenijim sirovinama, osobito elementima rijetkih zemalja koji su ključni za industriju sutrašnjice. Nalaze se osobito u Kini, Mongoliji, Japanu te u nekim zemljama Afrike i Latinske Amerike

• njemački ministar financija pozvao je drugi put u tri tjedna ministre nekolicine europskih zemalja, bez Francuske, na raspravu u Berlinu o krizi eura i nekoliko dana kasnije ugostio francuskog ministra financija kako bi mu predočio rezultat

• konačno, predsjednik najveće njemačke banke nedavno je izjavio da njegova banka vjerojatno neće zahtijevati ponovnu pomoć središnje banke svim europskim bankama krajem veljače.

Njemačka je tako prvi put u kratkom demokratskom razdoblju svoje povijesti u položaju da dominira Europom. Ne možemo je za to kriviti. Francuska, oslabljena uništenom ekonomijom, gubitkom kreditnog rejtinga i neizvjesnošću izbora, može kriviti samo sebe što je isključena iz odlučivanja o europskim poslovima. Institucije zajednice, preslabe i odveć birokratski ustrojene, nisu uspjele preuzeti glavnu riječ.

Posljedice su već vidljive: Europljani su odsutni sa svih područja. Čak im je propisana, uz potpunu šutnju političkih vođa, izgradnja štitova za proturaketnu obranu pod potpunim nadzorom Amerike, čiji bi glavni stožer bio upravo u Njemačkoj; to po samoj svojoj prirodi prirodi cilja na uništenje vjerodostojnosti neprijateljske borbene sile i, podudarno s time, borbene sile Francuske koja je ispala dugo traženom sporednom žrtvom. U isto vrijeme, sigurnosna konferencija u Münchenu nije pokazala voljnost za pomak prema europskoj obrambenoj strukturi.

Njemačka je Europa stoga neizbježno američka Europa jer njezina vanjska politika i sigurnost ovise o Sjedinjenim Državama. S vremenom bi, dakako, Njemačka također postala žrtvom toga uslijed vlastitih demografskih i financijskih problema.

Jedno od glavnih pitanja u predsjedničkoj kampanji jest treba li i kako obnoviti francusko-njemačke odnose. Ali bez politiziranja: odnos mora postojati bez obzira na to tko je na vlasti u Francuskoj i Njemačkoj. Nicolas Sarkozy u krivu je kada pretpostavlja da njemačka kancelarka ne bi mogla surađivati s nikime osim njega. Prvo, zato što su se za vrijeme njegova mandata odnosi toliko pogoršali da nas je Njemačka počela zaobilaziti. Drugo, zato što nas povijest uči da su sudbine francuskih i njemačkih vođa, tko god oni bili, povezane. Konačno, jer Francuzi neće htjeti da im mi biramo predsjednika.

Autor: Jacques Attali

Preneseno sa stranice Attali.com