'Čovjek-špaget', rad američkog umjetnika Paula McCarthyja iz 1993., bit će prikazan u MSUKada je nedavno u likovnim krugovima grada prohujala vijest da u Zagreb stižu radovi kultne i ozloglašene ORLAN, francuske umjetnice koja je u '90-ima nizom estetskih operacija u cijelosti promijenila svoj izgled kako bi dostigla ideal ljepote, te "zločestog dečka" Paula McCarthyja, poznatog po provokativnim i dvosmislenim skulpturama s jakim seksualnim aluzijama, malo tko je povjerovao u istinitost te tvrdnje. Riječ je o suvremenim umjetnicima čiji radovi trenutno najviše mame gledatelje na izložbe u svijetu, a njihovi radovi i projekti, koji se uglavnom ocijenjeni kao radikalni i kontroverzni, postižu vrtoglave cijene. Zbog toga je bilo gotovo nezamislivo da će Zagreb postati domaćin upravo takvih zvijezda. No, upravo to se dogodilo.

U ZAGREBAČKOM MUZEJU suvremene umjetnosti uskoro se otvara, kako nam je otkrila autorica projekta Leila Topić, "senzacionalna izložba 'Ljubav prema riziku' na kojoj će biti predstavljeni radovi i projekti nekih od najvažnijih suvremenih svjetskih umjetnika svijeta". Na čak 1500 kvadratnih metara pokazat će se čak 112 radova 34 međunarodne zvijezde. Osim radova ORLAN i Paula McCarthyja, bit će prezentirani projekti umjetnika različitih profila, od Carstena Hollera, Sigmara Polkea i Žilvinasa Kempinasa pa do Erwina Wurma, Luciena Pelena i Gordana Matta-Clarka, koji su danas na svjetskoj umjetničkoj sceni, svatko za sebe, poznati po različitim istraživačkim konceptima i načinima djelovanja. Zajedničko im je istraživanje, odnosno upuštanje u rizik u odnosu prema vlastitom tijelu, ili tijelu drugih, prema umjetnosti i umjetničkim formama te prema društvenim uzusima i konvencijama, što je ujedno bio i kustosičin glavni kriterij odabira radova.

Leila Topić je radove izabrala iz 23 najveća francuska muzeja suvremene umjetnosti, čak i iz onih prekomorskih, kaže, koje su njihovi kustosi, zahvaljujući dobroj kulturnoj politici, kupili još u sedamdesetim ili osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su ti umjetnici bili na počecima svojih karijera, a njihovi radovi još nisu postizali visoke cijene. "Strašno sam se mučila prilikom odabira radova tih međunarodnih zvijezda jer se zaista radi o impozantnim zbirkama, a na kraju sam se odlučila za kriterij rizika jer ako čovjek u životu ne riskira, tada ni ne profitira", kaže autorica izložbe.

“FRANCUSKA UMJETNICA ORLAN zasigurno je jedna od najvećih međunarodnih zvijezda suvremene umjetnosti, a njen rad je određuje rizik prema vlastitom tijelu kao umjetničkom djelu”, nastavlja autorica izložbe. Svjetsku slavu stekla je u devedesetima, kada se u sklopu svog projekta "Reinkarnacija svete ORLAN", a na užas feminističkog pokreta, podvrgnula brojnim plastičnim operacijama, kojima je totalno promijenila svoj vizualni identitet. Za predloške je uzela poznate ženske likove iz povijesti umjetnosti, primjerice, isplanirala je da ima bradu Botticelijeve Venere, nos Psihe Jean-Leona Geromea, čelo Da Vincijeve Mona Lise i slično, a sve te operacije realizirala je kao performanse. Oni su uvijek bile brižljivo režirane i snimane, kirurzi su bili odjeveni u odjeću koju je specijalno za njih dizajnirala ORLAN, svirala je glazba i prenošeni su uživo u velike muzeje i galerije poput Centra Pompidou u Parizu. Nakon toga su je napale feministice s obzirom na to da je prihvatila plastične operacije, međutim ORLAN je tim projektom "htjela dovesti u pitanje ideal ženske ljepote, koji su promovirali muški umjetnici tokom prethodnih stoljeća, dokazavši upravo suprotno – da ne postoji ideal ženske ljepote jer ga je tim radom dovela u pitanje. To je i objasnila u svom Manifestu 'karnalne' umjetnosti, zapisavši da je njen rad njena pobuna protiv prirođenog, nezaustavljivog, programiranog, DNK-a, prirode i Boga". Kustosica je dodala da će dan nakon otvorenja izložbe, 25. travnja, umjetnica održati posebnu "Večer s ORLAN" tijekom koje će biti projekcije njezinih filmova, a autorica će razgovarati s umjetnicima i publikom te potpisivati knjige.

Francuska umjetnica ORLAN brojne plastične operacije izvodila je kao performanse i potpuno je promijenila izgledZA PUBLIKU ĆE MOŽDA najspektakularniji biti Paul McCarthy, "zločesti dečko" američke scene, koji već godinama prkosi američkom konzervativizmu, a zadnjih godina bavi se motivima dječjih igračaka, koje pretvara u dvosmislene objekte s duhovitim, seksualnim aluzijama. Primjerice, njegovi radovi uključuju "mehaničke svinje", "karipske pirate", "svinjski otok mira" i cijeli niz golemih skulptura Djedova Mrazeva, a na nekima su parodirani i George Bush i Michael Jackson. Zajedničko im je poigravanje sa seksualnim pa se tako na jednom objektu u spolnom klinču nalaze crni plišani medvjedić i bijeli zec, a na mnogima su u prvom planu falusi i aluzije na općenje sa životinjama. No iza tog naoko disneyevskog svijeta šarene laže, McCarthy govori o bitnim problemima današnjice – američkoj brutalnosti u Iraku, zlostavljanju djece i ograničenosti društva raznim konvencijama. U Zagrebu će biti predstavljen objektom "Čovjek – špaget" iz 1993. godine, koja prikazuje golemog zeca s penisom dugačkim nekoliko desetaka metara. "Prije nekoliko godina uzbudio je javnost Rotterdama svojom skulpturom Djeda Mraza, koja je trebala biti postavljena na glavnom gradskom trgu, međutim, to se nikada nije dogodilo jer je po ocjeni stanovnika grada imala previše seksualnih aluzija", kazala nam je kustosica zaključivši da gradski oci nisu željeli dvosmislenošću objekta narušiti blagdanski duh. Na izložbi će biti predstavljen i čuveni litvanski umjetnik s njujorškom adresom Žilvinas Kempinas, koji je međunarodnu slavu stekao kada je njegovu drugu samostalnu njujoršku izložbu 2006. otkupio privatni kolekcionar i u cijelosti predstavio na prestižnom sajmu suvremene umjetnosti Art Basel Miami Beach. Od tada je izlagao na brojnim samostalnim izložbama u svijetu, a predstavljao je i Litvu na 53. venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti "sa začudnim ambijentom konstruiranim u potpunosti od magnetske vrpce što je postalo zaštitnim znakom i polazišnom točkom većine Kampinasovih umjetničkih instalacija". Tako je za ovu izložbu odabran rad "Leteća vrpca" iz 2004. u kojem sedam ventilatora iniciraju naizgled neprekidan let magnetske vrpce, a kustosica kaže da njegov rad uznemiruje vizualna i auditivna osjetila posjetitelja te mijenja iskustvo protoka vremena. "Nizozemsko-američki umjetnik Bas Jan Ader posljednji je put viđen 1975. godine na obali Irske kada je htio preploviti Atlantik jedrilicom da nastavi umjetničku akciju 'U potrazi za čudima', no iza sebe je ostavio nevjerojatno značajan opus, koji i nakon više od 30 godina utječe na umjetnike", kaže kustosica. U Zagrebu ćemo vidjeti seriju filmskih radova "Pad" u kojima umjetnik, posve predan umjetnosti, “pada s krova, ili s krošnje stabla, u amsterdamski kanal te tako ispituje rizik prema društvenim uzusima”, kaže Lejla Topić.

Radovi talijanske umjetnice Agnès Accorsi i Švicarca Erwina Wurma dovode tijelo u nemoguće i komične situacijeKUSTOSICA JE ISTAKNULA i fotografske radove Erwina Wurma, švicarskog umjetnika, koji se također poigrava tijelom te ga dovodi u nemoguće i komične situacije. Wurm je duboko uronjen u pop kulturu, njegov rad spomenuli su kao izvor nadahnuća članovi grupe Red Hot Chili Peppers u svom spotu "Can't Stop", a fotografije mu se nalaze u prestižnim muzejima svijeta, od Centra Pompidou u Parizu do Muzeja Solomona R. Guggneheima u New Yorku. Okupiran je svakodnevnicom i smatra da svi objekti, koji nas okružuju, pa tako i ljudsko tijelo, mogu biti zanimljiva umjetnička tema. "Od kraja '80-ih razvio je dugovječan rad 'Jednominutna skulptura' u kojima preispituje uobičajenu definiciju skulpture", istaknula je kustosica. "Rezultati su brze, jasne i duhovite jednominutne skulpture, primjerice, čovjek kao držač za bicikle ili čovjek kao držač za boce, kojima zapravo na zabavan i ponekad sarkastilčan način komentira svakodnevni život".

VRLO JE ZANIMLJIV i umjetnik Gordon Matta-Clark, koji je završio arhitekturu na čuvenom Cornellu i francusku književnost na pariškoj Sorbonni za vrijeme studentskih prosvjeda 1968. godine, kada se upoznao s francuskim filozofima dekonstrukcionistima, Guyom Debordom, autorom "Društva spektakl", te situacionistima. "Ti radikalni autori razvili su ideju ponovne uporabe postojećih umjetničkih elemenata u novu cjelinu pa je tako Matta- Clark počeo izvoditi svoje radove pod nazivom tzv. anarhitekture", kaže Lejla Topić, objasnivši da je umjetnik "rezao" građevine, namijenjene za rušenje, uzduž i poprijeko, a kako je time izmijenio postojeću vizuru zgrade realizirao je i novo umjetničko djelo. Svoje intervencije na zgradama dokumentirao je fotografijama ili filmom. U Zagreb stiže fotografski rad "Office Baroque", site-specific intervencija na peterokatnici u Antwerpenu, koja sjajno ilustrira estetiku njegove "anarhoarhitekture". Pažnju će pobuditi i rad Dominique Gonzales- Foerster, koji je baziran na liku Ann Lee iz japanskog manga stripa. "U Japanu postoje brojne agencije koje kreiraju animirane likove za izdavačke kuće specijalizirane za mange stripove", objašnjava Lejla Topić. "Složeni likovi su skupi i najčešće postaju protagonisti stripova te si tako osiguravaju opstanak. Ostali likovi prodaju se po povoljnijim cijenama jer imaju malu vjerojatnost da će doživjeti dugovječnost u svijetu mangi. Francuski umjetnici Philippe Parreno i Pierre Huyghe otkupili su prava za sporedni, potrošni lik Ann Lee, koja je bila osuđena da brzo nestane iz stripa te je postala zvijezda njihovog umjetničkog projekta 'Dug u ljusci'. Projektu su se priključili i mnogi drugi umjetnici, a među njima i Dominique Gonzales-Foerster, koji su trebali osmisliti kako da produlje njen virtualni život. "

TU JE I ATELIJER VASN LIESHOUT iza čijeg se imena krije nizozemski umjetnik Joep van Lieshout, koji od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodi objekte velikih dimenzija od obojenog poliestera, što je tokom godina postalo njegov zaštitni znak. I njegovi se radovi nalaze u brojnim privatnim zbirkama i kolekcijama znamenitih muzeja poput Muzeja Boijmans van Beuningen iz Rotterdama, Stedelijk Muzej iz Amsterdama, njujorške MoMA-e ili Walker Art Centra iz Minneapolisa. "Van Lieshout je svoj Atelijer osnovao u napuštenoj industrijsko-lučkoj zoni Rotterdama, s namjerom da potkopava mita o individualnom umjetniku-stvaratelju", objasnila je kustosica dodavši da je međunarodni ugled stekao projektima koji su se događali na granici između arhitekture, dizajna, skulpture i suvremene umjetnosti. "Zanimljivo je da Van Lieshout novac od umjetničkih narudžbi ulaže u projekte koje smatra važnima, ali oni ne donose materijalnu dobit. Tako je 2001. osnovao 'AVL grad', 'slobodnu državu' u luci Rotterdama gdje nudi smještaj ljudima koji rade u Atelijeru. Ako se nakon godina dana pokažu ozbiljnim suradnicima, stječu pravo sagraditi vlastitu stambenu strukturu i ne moraju plaćati stanarinu", rekla je kustosica.

OD OSTALIH UMJETNIKA Leila Topić je još spomenula Francuza Luciena Pelana koji svoje tijelo stavlja u životno opasne situacije i zatim te "pothvate" dokumentira nizom fotografija; zatim velikog Sigmara Polkea, poljsko-njemačkog podrijetla koji je još u '60-ima ismijavao socijalistički realizam, potom Carstena Höllera, najpoznatijeg po svojim čudnovatim toboganima, (jedan se nalazi i u MSU) te španjolskog umjetnika David Nebreda, koji uspijeva i danas, usprkos svemu, šokirati javnost: njemu je u 19. godini dijagnosticirana shizofrenija tako da on u svom umjetničkom radu fotografira proces ili rezultate napada te bolesti, tokom kojeg svoje tijelo podvrgava ekstremnom samoozljeđivanju i izgladnjivanju. Izložba će također imati i drukčiji, puno suvremeniji pristup marketingu, koji bi mnogima mogao poslužiti kao primjer: hrvatski umjetnik Zlatan Vehabović upravo oslikava novi Peugeot 208 koji će stajati ispred muzeja tri dana, a zatim će se prodati na aukciji u Parizu. Novac od prodaje bit će ravnopravno podijeljen na tri dijela - Vehaboviću, muzeju i Peugeotu, koji će pak svoj dio donirati u humanitarne svrhe za razminiravanje.