Valerij Jurešić, voditelj projekta KIS - knjižni informacijski sustav www.knjiga.hr - također je odgovorio na Nacionalovu anketu o tome kakva kulturna budućnost očekuje Hrvatsku tijekom idućih deset godina, a njegova predviđanja možete pročitati nakon predviđanja Penezića i Rogin. Evo Valerija Jurešića i knjige u Hrvatskoj 2015.:

Vjerujem da će malo koji segment hrvatskog društva i tržišta doživjeti toliko temeljite promjene kao što je to slučaj s knjigom. Već smo proteklih godina vidjeli koliko se brzo može mijenjati cijela struktura tržišta knjiga. U slijedećih deset godina očekuju nas velike promjene ne samo na tržištu knjiga, nego i u načinu na koji knjigu doživljavamo i upotrebljavamo.
  Knjiški sadržaji bit će još mnogo prisutniji u svakodnevnom životu, dostupniji i upotrebljavaniji. Sve to zbog tehnologije koja će omogućiti da se knjiški sadržaji upotrijebe na TV-u i računalima koja će se uvući u domove, putem raznih oblika informacijskog povezivanja: internet, mobilna telefonija, e-televizija i drugi oblici koje danas vidimo tek u naznakama. Dostupnost knjiškog sadržaja bit će mnogo veća i na drugim mjestima, prije svega zahvaljujući razvitku malih i spretnih sučelja za čitanje knjiških sadržaja - uređaja na tragu LIBRIE-ja koji se bazira na tehnologiji e-papira. A klasična knjiga koju poznajemo u obliku otisnutog bloka papira uvezanog u korice, biti će manje značajna i zastupljena na tržištu. Osobito u određenim kategorijama. Primjerice, sasvim je moguće da će se u školama još samo iznimno rabiti tiskani udžbenici.

Manje knjiga, veće naklade

  Upravo stoga govorim o knjiškim sadržajima, a ne o knjigama. Autorsko tkanje teksta koji vas vodi kroz priču, uvodi u neko znanstveno dostignuće, tumači vam kako uživati u vinima, bit će u mnogim oblicima koji su danas tek sporadično prisutni. Opstat će samo nakladnici koji shvate da ne upravljaju skladištem otisnutih knjiga, nego zanimljivim knjiškim sadržajima. Jer, iako ćemo čitati mnogo više nego danas, kupovat ćemo manje knjiga, koje će biti ekskluzivnije i skuplje. Knjižare će se posve promijeniti, bit će ih manje, ali obogaćenih drugim sadržajima, nalik Megastoreu.
  Koliko će u tom promijenjenom tržištu i novoj društvenoj ulozi knjiških sadržaja sudjelovati hrvatski nakladnici i autori, nažalost, ne ovisi samo o njima.
  Kako u Hrvatskoj ne postoje učinkovita udruženja nakladnika, knjižara, pa ni autora, sva je odgovornost stavljena pred Ministarstvo kulture, instituciju koja je najveći intervencionist na hrvatskom tržištu knjiga. Još jedino u Sloveniji postoji tako velik državni utjecaj na knjigu. No, oni ubrzano podižu kvalitetu državne intervencije, dok se u nas već desetljećima drže gotovo iste politike.

Globalno i lokalno

  Tu leži odgovor na pitanje koliko će hrvatski autori i domaći knjiški sadržaj biti zastupljeni na tržištu 2015. Nastavi li se sadašnja, posve neprimjerena politika prema knjizi, ne piše im se dobro. Tržište knjiga izgledat će posve nalik današnjem kino tržištu: megastori u stranom vlasništvu prodavat će nam promptno i loše prevedene svjetske hitove poput "Da Vincijeva koda" i biografije Madonne. Dotle će porezni obveznici plaćati stipendije domaćim piscima da napišu romane koje će čitati tek rijetki. S domaćim knjigama napuštat će se i hrvatski jezik, a u općoj anglizaciji razlike srpskog i hrvatskog postat će smiješna opsesija nacionalista koji nikako da napuste \'91.
  Tehnološka i marketinška superiornost globalnih nakladnika posve će istisnuti domaće urednike/nakladnike iz atraktivnih kanala kroz koje se plasiraju knjiški sadržaji i odvojiti ih od prihoda kojima bi mogli financirati proizvodnju domaćeg sadržaja. U svijetu knjiga ponovit će se priča koju hrvatska tranzicija stalno vrti: nesposobni da razumijemo promjene, rasprodat ćemo sve vrijedno i prepustiti se upravljanju onima koji nas ne razumiju, a nije ih ni briga za naše posebnosti. Što će biti bolno samo dok i sami na njih ne zaboravimo.
  Moglo bi i drukčije, ali nekako dvojim. Hrvati me nekako više ne uspijevaju iznenaditi.