Sve više Zagrepčana napušta metropolu; umjesto da žive u Zagrebu, uspješni i aktivni ljudi sele se u Samobor"Preseljenjem u Samobor promijenio nam se i način života. U početku nismo mogli vjerovati da prilikom buđenja više ne čujemo automobile koji jure prometnicom s tri traka, nego samo cvrkut ptica i ostale zvukove prirode. Trenutačno nam život u Samoboru jako odgovara. Hoćemo li dobiti želju da se vratimo u Zagreb i hoće li se to uopće dogoditi, teško je reći, no ovdje nam je jako lijepo živjeti i uopće nam ne nedostaje Zagreb od čije buke i vreve smo i pobjegli", rekla je Rašeljka Maras Juričić, direktorica tvrtke za komunikacijski menadžment Meritor Media, koja je jedna od sve brojnijih rođenih Zagrepčana koji su se odlučili za život u pitoresknom gradiću Samoboru.

Približavanjem Hrvatske zapadnim standardima i kulturi, i u našoj je zemlji sve prisutniji trend preseljenja stanovništva iz središta gradova u mirnija gradska predgrađa ili okolne gradiće, a jedno od najpopularnijih mjesta građana hrvatske metropole posljednjih godina je Samobor, gradić smješten zapadno od Zagreba, u neposrednoj blizini hrvatsko-slovenske granice. Samobor je sa Zagrebom dobro prometno povezan brzom autocestom kojom se do toga gradića iz središta Zagreba može doći za manje od pola sata. Usko grlo te prometnice, pogotovo u prometnim "špicama", svakako je Jankomirski most, no njegovim proširenjem, koje je trenutačno u tijeku a završit će se 1. svibnja iduće godine, otklonit će se i taj problem. U planu je i izgradnja mosta koji će se nadovezati na produženu Aleju Bologne, čime će se dodatno olakšati cirkulacija prometa prema Samoboru, a najavljena je i željeznička linija.

Mirniji tempo života u Samoboru privukao je i veći broj poslovnih ljudi iz glavnoga grada Hrvatske. "Prije nešto više od dvije godine suprug Domagoj i ja odlučili smo se preseliti u Samobor i to iz dvaju razloga. Prvi je to što smo se željeli odmaknuti od stresnog i iscrpljujućeg načina života te se preseliti u prirodu, no nismo željeli neki previše drastičan iskorak tako da nam se Samobor nametnuo kao logičan izbor zbog svoje blizine Zagrebu. Drugi je razlog to što je ovdje moj djed prije 40-ak godina sagradio kuću u kojoj sada živimo pa suprug i ja nismo imali nikakvih posebnih financijskih izdataka. Jedina, uvjetno rečeno, negativna posljedica preseljenja je to što svakodnevno moramo putovati na posao, no zahvaljujući autocesti, ni to nije osobit problem. Do Zagreba nam treba 30-ak minuta, što nije ništa dulje nego da putujete s jednog kraja Zagreba na drugi, primjerice iz Dubrave na Črnomerec. S obzirom na to da živimo na brdu, zimi ponekad imamo problema s visokim snijegom, ali to nisu nerješivi problemi", objasnila nam je Rašeljka Maras Juričić, koja još ne zna hoće li ona i suprug zauvijek ostati živjeti u tom gradiću koji joj postaje sve draži. "Budući da se moja obitelj već prije koristila ovom kućom kao vikendicom, određeni broj ljudi iz susjedstva i prije smo poznavali i sa svima imamo dobre odnose pa smo se brzo prilagodili ovdašnjim uvjetima. Društveni život Samobora također je vrlo živahan i u gradu se stalno održavaju razne manifestacije. Ne manjka ni kvalitetne gastronomske ponude u restoranima koji odražavaju stari duh Samobora, kao što su Stara vura i Gabrek", rekla je Rašeljka Maras Juričić.

Ugledni zagrebački odvjetnik Tomislav Gnjidić godinama je živio u samom središtu Zagreba, u Praškoj ulici, a prije nekoliko godina preselio se u potpuno drukčije okruženje maloga gradića. "U Samobor me prije svega dovela ljubav jer sam se zaljubio u rođenu Samoborku. S vremenom sam jako zavolio i sam grad i sada ga nipošto ne bih mijenjao, dapače, uskoro ćemo kupiti zemljište i napraviti novu kuću", rekao je Gnjidić, koji sa suprugom Zrinkom i djecom Janom i Pijom živi u mirnoj samoborskoj četvrti Perivoj. "Najveća je razlika između Samobora i Zagreba taj mir koji ovdje vlada i koji se ničim ne može platiti. Samobor je malo mjesto u kojem se većina ljudi međusobno poznaje, a ovdašnji me život doslovno preporodio. Ovdje imam otklon od posla i većinu vremena provodim s obitelji što mi jako paše. Da sam mlađi, vjerojatno bi mi nedostajao noćni život Zagreba, ali kad čovjek dođe do mojih godina, to mu i nije toliko važno.

Ako to i zaželim, Samobor zaista nije daleko od Zagreba, a do centra metropole nije mi ništa dalje nego stanovnicima prigradskih zagrebačkih naselja poput Španskog ili Malešnice", rekao je Gnjidić. "Što se tiče našeg društvenog života, on se uglavnom svodi na izlaske u ovdašnje kafiće i restorane, najčešće u Zeleni papar, a mnogo vremena provodimo u šetnji prirodom s klincima. Sa susjedima imamo vrlo dobre odnose kakvi su nezamislivi u Zagrebu. Usprkos tomu što radim posao kao i prije, otkad živim ovdje puno sam smireniji, strpljiviji i znam uživati u slobodnom vremenu kojeg u Zagrebu praktički ni nema. Zanimljivo je da me, otkako živim u Samoboru, posao više ne prati nakon završetka radnog vremena kada odlazim iz Zagreba, što svakako ne bi bio slučaj da sam ostao tamo. Prvotni mi je plan bio jednom se vratiti u Zagreb, ali s vremenom tome težim sve manje. Moji kolege i prijatelji u početku su bili jako začuđeni što sam otišao živjeti izvan Zagreba, a sada se, kada mi dođu u posjet, i sami raspituju ima li ovdje slobodnih kuća ili stanova ", rekao je Gnjidić.

Već gotovo desetljeće i pol u Samoboru živi i poznato lice HTV-a. Voditeljica i novinarka Suzana Pardačer s dečkom se odlučila preseliti u Samobor još početkom 90-ih. "Tada smo moj dečko i ja odlučili svinuti gnijezdo, a u Samobor smo se zaljubili na prvi pogled. Sve do 1998. tu smo bili podstanari, a tada smo pronašli divnu kuću u koju smo se uselili doslovce drugi dan nakon što smo je vidjeli. Oboje smo se zaljubili u samo mjesto i njegove ljude, a osobito u ovdašnji način života. Tu se živi jako sporo što mi odgovara, a neke stvari koje su u Zagrebu jako komplicirane, ovdje su jako jednostavne. Ovdje imamo priliku jako puno vremena provoditi u prirodi i sa životinjama. Život u Samoboru pravi je odmor u odnosu na život u Zagrebu. Posao koji radim zahtijeva brz tempo i prilično je stresan tako da nam Samobor dođe kao odmor i svojevrsna terapija pa nemamo potrebu trošiti novac na terapeutske seanse", našalila se Suzana Pardačer. "Kao nedostatak mogla bih navesti činjenicu da je zimi veliki snijeg, a kako živimo na brijegu, počesto imamo velikih problema sa zametenim cestama, pogotovo s obzirom na to da moj posao nema fiksno radno vrijeme pa se kući često vraćam noću kada su ceste neprohodne.

Moramo imati dva vozila, od kojih jedno obvezno mora imati pogon na sva četiri kotača tako da se ne može reći da je to neki jeftin način života", rekla je Suzana Pardačer. "Samobor se ne može nazvati selom. To je pravi mali grad sa svim potrebnim sadržajima. Tu je kompletna infrastruktura i sve potrebne ustanove i institucije. Njegova mana je to što je blizu Zagrebu pa se ne razvija koliko bi mogao i trebao. Mi smo se ovdje potpuno prilagodili životu Samoboraca pa izbjegavamo mjesta koja posjećuju Zagrepčani, koji ovdje, pogotovo vikendom, dolaze u velikom broju. Mogu reći da mi iz Zagreba ništa ne nedostaje. Jest da ovdje i po kruh moram ići autom, po neke stvari i u Zagreb, no ovdje ima stvari koje su mi mnogo vrednije i ne mogu se ni s čim platiti. Ovdje vlada mir koji se ni s čim ne može usporediti. To ne znači da ovdje nema zvukova i buke, no za razliku od buke prometa i gužve u Zagrebu, ovdje se čuju zvukovi prirode", rekla je Suzana Pardačer, koja gotovo svakodnevno uživa u jednoj od tamošnjih gastronomskih poslastica, samoborskim kremšnitama koje su, uz tradicionalni fašnik i krafne koje idu uz tu feštu, najpoznatiji simbol Samobora.

Najpoznatija samoborska slastičarnica svakako je "U prolazu", koja prema mišljenju većine onih koji su ih probali ima najbolje kremšnite, ne samo u Samoboru nego i mnogo šire. "Slastičarstvo u Samoboru ima dugu tradiciju. Kremšnita je došla u Samobor između I. i II. svjetskog rata, a donio ju je jedan slastičar koji je radio u budimpeštanskim i bečkim slastičarnicama te je ovdje nastavio raditi na tradicionalni način, što je nastavljeno do danas. Specifičnost samoborske kremšnite je ta da se ona jede topla. Čim se napravi, može se jesti", rekao je vlasnik slastičarnice "U prolazu" Marijan Žganjer. "Recept za našu kremšnitu nije nikakva tajna, nego je tajna u samom postupku, odnosno u stručnosti naših slastičara i kvaliteti namirnica kojima se koristimo. Recept bez postupka ništa ne znači i zato je teško kopirati naše kremšnite pa svi oni koji žele pojesti dobru kremšnitu dolaze u Samobor. Slobodno se može reći da ako netko dođe u Samobor a ne pojede kremšnitu, kao da i nije bio", rekao je Žganjer.

Prilikom opisivanja gastronomske scene Samobora, neizostavno je odredište mnogih Zagrepčana kultni restoran "K Gabreku". Taj su lokal tijekom 76-godišnje povijesti posjetile mnoge slavne ličnosti i svjetske zvijezde poput Zse Zse Gabor, Stevena Spielberga, Tellyja Savalasa i Piercea Brosnana, a svojedobno su navraćali i August Šenoa te Tin Ujević. "Krčmu 'K Gabreku' otvorili su moji pradjed i prabaka 1929. godine, a u početku je to bila mesnica i birtija. Moj djed i baka su 1940. krenuli s restoranom. Ja sam sada četvrta generacija koja radi u ovom prostoru", rekao je Tomislav Medved, koji s tetom Marijom i tetkom Mirkom Šintićem trenutačno vodi to kultno gastronomsko mjesto, poznato po tome što se jela spravljaju prema tradicionalnim receptima. Kuća u kojoj se nalazi taj restoran inače je spomenik nulte kategorije jer je sagrađena od kamena s kamene gradske kule iz 13. stoljeća. "Maksimalno se trudimo da imamo ujednačenu kvalitetu. Sve su naše namirnice domaće i višestruko provjerene. Naša hrana uglavnom je sezonska. U zimsko doba kod nas se jedu kobasice, krvavice, češnjovke i pečenice te bunceki, uz što se najviše pije naš domaći portugizac. Imamo i posebnu ponudu gljiva koje u sezoni svakodnevno beremo u šumi te puno ljudi dolazi ciljano na obroke od gljiva po kojima smo poznati. Najveću posjećenost imamo tijekom vikenda kada dolazi velik broj Zagrepčana. Od pojedinačnih jela vrlo je tražena teletina, odnosno teleće koljenice i punjena teleća prsa, što je vikendom najtraženije jelo.

Ta teleća prsa spadaju među naših 12 poznatih specijaliteta. Tu su, među ostalim, teleće jetrice i pohani teleći mozak, koje spremamo na poseban način. Tih 12 specijaliteta naša su tajna. Bazu tih jela doduše otkrijemo znatiželjnicima, ali sam postupak pripreme je ono što ih čini drukčijim", rekao je Medved. Posebno mjesto u ponudi zauzimaju i palačinke kojih u "K Gabreku" ima čak 34 različite vrste. "Kod nas su palačinke postale više od deserta i imamo velik broj njihovih različitih varijacija. One su svakako drukčije nego drugdje. Porcije palačinki stvarno su velike pa ih mnogi jedu i kao glavni obrok", rekao je Medved. Iako su lokal posjetila mnoga slavna domaća i strana imena, Medved naglašava da je odnos prema svim gostima jednak. "Apsolutno svatko tko uđe u restoran tretiran je na jednak način. Za nas nema posebnoga gosta, a najdraže nam je kada gost zahvali na dobroj hrani i kaže da će doći opet. Oko 80 posto naših gostiju su stalni gosti koji dolaze već godinama, a ima i obitelji koje već četvrtu generaciju posjećuju 'Gabreka'", rekao je Medved.

Povoljne cijene zemljišta u Samoboru i njegovoj okolici dodatni su mamac za sve veći broj Zagrepčana koji se odlučuju za preseljenje. Prosječna cijena zemljišta dovoljnog za izgradnju obične obiteljske kuće kreće se od 40-70 tisuća eura, ovisno o lokaciji. Računajući i troškove gradnje, dolazi se do svote koja je gotovo upola manja od one potrebne za kupnju stana od 80-ak četvornih metara u Zagrebu. No i navedene cijene zemljišta u Samoboru uvelike su veće u odnosu na one od prije 10-15 godina, kada su Zagrepčani počeli "otkrivati" Samobor kao idealno mjesto za život. Rast cijena nekretnina u Hrvatskoj utjecao je i na Samobor, gdje se cijena stanova, kojih je u Samoboru malo, gotovo i ne razlikuje od prosječne zagrebačke cijene. Navedeni pokazatelji s vremenom će izjednačiti cijenu nekretnina s onom u glavnom hrvatskom gradu, a lokalne vlasti ne bi trebale dopustiti gradnju trendovskih urbanih vila i velikih stambenih objekata, koji bi Samoboru oduzeli ugođaj pitomoga srednjoeuropskog gradića.

"U Samobor sam došao slučajno. Jednoga sam dana u novinama pročitao da se tu prodaje 'stara vila u velikom parku', što me jako zaintrigiralo. Tako smo došli do ove kurije koja je bila u stanju raspadanja te bi najvjerojatnije propala kroz određeno vrijeme da je nisam obnovio. U početku je ona služila kao kuća za odmor, a poslije smo u njoj počeli stanovati. Sada je prerasla u muzej. Kada imate ambiciju baviti se kolekcionarstvom umjetnina i namjeravate tu zbirku pokazati, najpametnije je iskoristiti priliku za to ako vam se ukaže. Ova zgrada u Samoboru za to je bila idealna", rekao je poznati zagrebački poslovni čovjek i strastveni kolekcionar umjetnina Veljko Marton, koji je u Samoboru otvorio Muzej Marton, prvi privatni muzej u Hrvatskoj. "Moj poslovni uspjeh svakako je bio od velike važnosti i za moj kulturni iskorak jer se bez novca čovjek ne može baviti kolekcionarstvom na ovoj razini ni dobiti priliku da na ovaj način prikaže svoju kolekciju. Najzanimljiviji dio moje kolekcije svakako je zbirka porculana, s kojom smo ove godine imali i izložbu u uglednom londonskom muzeju Wallace Collection, što je bio dobar iskorak i promocija hrvatske kulture i privatne inicijative, vrlo važne za kulturni život svake zemlje. Ono čime sam pomalo iznenađen je to što kultura kod nas nije uvijek dobro primljena te sam sebi zadao cilj da to malo promijenim. Nadam se da će moja posvećenost kulturi koristiti i samom Samoboru. Smisao kulture nije da bude sama za sebe, nego da bude i u funkciji grada pa vjerujem da moj projekt ima dobru budućnost", rekao je Marton, koji se kolekcionarstvom bavi od studentskih dana, a muzej, u kojem se nalazi samo dio njegove iznimno vrijedne kolekcije, otvoren je 2003. Ugledni hrvatski kolekcionar Samobor smatra ugodnim mjestom za život i provođenje slobodnog vremena. "Samobor ima drukčiji ritam života, mikroklimu i okruženje koje je umnogome različito od života velegrada pa se čovjek tu smiri od gradske užurbanosti i uvijek nađe vremena za razgovor i kavu. Vani je normalan trend da ljudi, pogotovo bogatiji, sve više žive izvan velegradova, a i kod nas ljudi uviđaju da takav život ima mnogo pozitivnih strana", rekao je Marton.

Istražujući informacije za dossier o životu u Samoboru, Nacionalovi novinari zatražili su pomoć samoborskoga gradonačelnika Antuna Dubravka Filipeca, člana LS-a. Nazvali smo ga u ured i upitali može li nam pomoći da dođemo do imena nekih uspješnih i aktivnih ljudi koji su se iz Zagreba preselili u Samobor. Filipec je odgovorio: "Ne znam, a i da znam, ne bih vam rekao." Na dobronamjernu opasku Nacionalova novinara da bi objavljivanje jednog takvog afirmativnog članka u news magazinu koji izlazi u cijeloj Hrvatskoj koristilo promociji Samobora, Filipec je odgovorio: "Gledajte, to je kao prvo njihovo diskreciono pravo (gradonačelnik Samobora očito je mislio na pravo na diskreciju, a ne na pravo da po vlastitom nahođenju donose odluke unutar zakonskog okvira, op. a.), a kao drugo ja ni ne znam tko su ti ljudi."
Potom smo Antuna Dubravka Filipeca upitali može li nas uputiti na neku informiraniju osobu koja bi nam mogla pomoći u pripremi članka. Odgovorio je: "Ne! Doviđenja."

Šire područje Samobora, odnosno Samoborskoga gorja, ima nešto više od 36 tisuća stanovnika, od čega je u samome gradiću njih 15 tisuća. Zbog njegove pozicije na rubu triju velikih prirodnih sredina - Panonske nizine na istoku, dinarskog gorskog masiva na jugu i alpskog planinskog prostora na zapadu, na područje Samobora utjecale su reljefne, klimatske, geološke i botaničke osobine tih sredina. Ublaženi utjecaji tih regija donose posebnost tom kraju i rezultiraju iznimno povoljnim uvjetima za život. Klima je umjerena s izraženim toplim ljetima, svježim zimama i optimalnom količinom oborina od oko 800 mm na godinu. Bujne, uglavnom bjelogorične šume u gorju i pašnjaci u najvišim predjelima prirodan su okoliš u kojem živi iznimno bogata životinjska i biljna zajednica. Povijest Samobora seže duboko u prošlost, a još 1242. godine dobio je status "slobodnog kraljevskog trgovišta" te se ta godina računa kao službena godina osnutka grada, iako postoji velik broj nalaza na tom području koji datiraju iz mnogo stoljeća prije toga. Okolica Samobora bila je bogata bakrenom i željeznom rudom, sadrom, kositrom, olovnim sjajnikom, kaolinom, kremenom i drugim vrstama pijeska pa je rudno bogatstvo bilo temelj razvoja obrta, manufaktura i industrije. Te su privredne djelatnosti, uz vinogradarstvo, poljoprivredu i trgovinu, uvjetovale ekonomski i urbani razvoj starog Samobora. Poslije II. svjetskog rata jezgri starog Samobora dograđena su nova naselja, industrijski pogoni sele se izvan grada, a obronci Stražnika, Tepca, Anindola i Giznika postaju zone za individualnu stambenu izgradnju.