'Ti kipovi prikazuju Teslu u njegovu karakterističnom stavu, kao vertikalu', kaže Jelisić, 'jer je on bio jako visok, vitak, uspravan, malo je spavao, a svaki je dan radio od 10.30 do 5 sati ujutro "Nikola Tesla je volio hraniti golubove koji su dolazili na prozor njegove sobe u hotelu New Yorker, a u starosti je plaćao neku malenu djevojčicu da ih hrani umjesto njega. Imao je svoju ljubimicu - bijelu golubicu, koju je doživljavao kao svoju vezu sa svemirom. Ona mu je, vjerovao je, donosila inspiraciju iz galaksija. Zato ga i ja kao skulptor povezujem s nečim neovozemaljskim i to želim izraziti na njegovim portretima. Nisu mi toliko važni njegovi izumi - indukcijski i elektromagnetski motor ili naizmjenična struja, ali me fasciniraju njegov život, karakter i genijalnost", rekao je akademski kipar Pero Jelisić (67), poznati portretist i strasni zaljubljenik u slavnog izumitelja, neshvaćenog genija, samotnjaka i ekscentrika, koji u povodu 150. godišnjice Teslina rođenja priprema veliku izložbu njegovih skulptura.

Izložba će biti otvorena početkom ljeta, najvjerojatnije u srpnju, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, odmah nakon središnje proslave u Teslinu rodnom selu Smiljanu, a na njoj će biti izloženo 12 skulptura, uglavnom odlivenih u bronci, sadri ili poliesteru. Neke od njih - biste, reljefi i kipovi - već su gotove, a za one golemih dimenzija, koje će biti veće od dva metara još se traže sponzori.

"Ti kipovi prikazuju Teslu u njegovu karakterističnom stavu, kao vertikalu", kaže Jelisić, "jer je on bio jako visok, vitak, uspravan, malo je spavao, a svaki je dan radio od 10.30 do 5 sati ujutro. Skice sam počeo crtati još prije puno godina, a kako se počela približavati obljetnička godina, skice su se pretvarale u reljefe i skulpture. Zasad su odlivene u gipsu i manjih su dimenzija, jer je lijevanje u bronci jako skupo. Metar četvorni stoji dvije tisuće eura, a ako je oblik kompliciraniji i razvedeniji, onda je cijena puno viša."

Tekst u katalogu izložbe napisat će poznati hrvatski pisac Branislav Glumac, autor popularne "Zagrepčanke" i znalac umjetnosti, inače Jelisićev prijatelj i susjed, koji je predložio sljedeće: "Možemo napraviti male replike Jelisićevih skulptura i zatim ih prodavati kao hrvatske suvenire. Znači, ovaj projekt može rezultirati novim hrvatskim turističkim brandom." U projektu sudjeluju Ministarstvo kulture, hrvatska vlada, Srpsko nacionalno vijeće, koje je jedan od glavnih sponzora i pokrovitelja, a hrvatsko-švedska kompanija Erikson Nikola Tesla, također će financijski podržati čitav projekt. Nakon Zagreba, izložba će, kažu, sigurno gostovati u nekoliko većih gradova Hrvatske, zatim u Beogradu i SAD-u. Obojica kažu da bi jednu Teslinu skulpturu od 2,20 metra svakako trebalo staviti u eksterijer, primjerice, u Teslinu ulicu.

"Imam ideju da Teslu predstavim i kao instalaciju s neonskim cijevima, motorom i žaruljom, ili s raširenim rukama kako drži svoju bijelu golubicu", nastavio je Jelisić, koji je dosad oblikovao skulpture Josipa Broza Tita, Stipe Mesića, Miroslava Krleže, kardinala Alojzija Stepinca, izumitelja Slavoljuba Penkale i oftalmologa Krešimira Čupaka, a u Njemačkoj je učinio portrete najslavnijih njemačkih filozofa, od Fichtea i Leibniza preko Kanta i Hegela do Marxa, Nietzschea, Jaspersa i Blocha, koji sada krase zgrade gradskih vijećnica.

Manje se zna da Teslu iz današnje perspektive doživljavaju i kao umjetnika performanca. Naime, kad je uglednim gledateljima prezentirao svoje izume, puštao je kroz tijelo struju visokog napona, a istodobno je majstorski upravljao golemim iskrama, plamenovima i neonskim cijevima stvarajući "čarobnu svjetlosnu predstavu".
"Oduševljen sam Teslom već godinama, pročitao sam sve knjige o tom genijalnom izumitelju i znam napamet njegovu biografiju", dodao je Jelisić. "Kao što je poznato, bio je veliki vizionar, očajnički je tražio novac za svoje vizije, a pokrali su ga i Marconi i Edison. Kao čovjeka najbolje ga oslikava njegova poznata izjava: \'Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svoje\'. Kad su ga pokušavali spriječiti u njegovim naumima i istisnuti iz konkurentske borbe, samo im je odgovorio: \'Sadašnjost je njihova, no meni pripada budućnost.\' Krajnje je vrijeme da se u godini Nikole Tesle, kada se obilježava 150. godišnjica njegova rođenja, ispravi nanesena mu nepravda."

Nikola Tesla je dvostruka opsesija kipara Pere Jelisića - duhovna i vizualna. On proučava njegov život već godinama, vjerojatno ga i sanja, a opsjednut je njegovim likom, životom, veličinom i duhovnošću, dakle, njegovom izuzetnošću. Tesla je postigao grandiozno djelo, a zauzvart nije tražio novac nego samo realizaciju svojih ideja. Svijet je prema Tesli bio nepravedan, surov, opak i ciničan, a on je to sve anulirao svojim svemirskim gospodstvom. Osim toga, malo je kipara u Hrvatskoj, pa čak i u svijetu, koji znaju dobro napraviti portret. To je sublimacija svih tehnika i želja, jer napraviti lice s karakterom i psihološkim crtama, vrlo je teško. Jelisić je jedan od takvih sretnika, koji razmišlja rukom.

Akademski kipar Pero Jelisić rođen je u Tuzli, diplomirao je na zagrebačkoj likovnoj akademiji u klasi čuvenog kipara Frane Kršinića, a specijalku je završio kod poznatog skulptora Vanje Radauša. Na prijamnom ispitu je izradio portret po živom modelu za pola sata i bio odmah primljen. Neki su ga profesori čak pitali je li on već negdje drugdje završio akademiju. Predavao je likovni odgoj u školi, a zatim nekoliko godina na likovnoj akademiji u Sttutgartu gdje mu je nuđeno stalno mjesto. No nije se mogao odlučiti na stalni boravak u Njemačkoj iz obiteljskih razloga. Najpoznatiji je po portretima i po svojoj skulpturi "kapljice", koju varira godinama.

Na pitanje što ga najviše fascinira u Teslinu životu, Jelisić je odgovorio sljedeće: "Tesla je bio romantičar i idealist, sanjar s poetskom crtom", rekao je Jelisić. "Tijekom života primio je mnoge počasti, u svoje salone primali su ga mnogi milijunaši, a on je na svoje prezentacije često pozivao najvažanije ljude svog doba kao što su John D. Rockfeller, John Astor, Henry Ford, George Westinghouse i J. P. Morgan, a Mark Twain i Albert Einstein bili su mu prijatelj. Želio je služiti čovječanstvu, a na kraju je odbio primiti Nobelovu nagradu. Umro je sam i siromašan u 87. godini u hotelskoj sobi 3327 na 33. katu hotela New Yorker. Zašto baš u toj sobi? Tesla je bio opsjednut mnogim stvarima, primjerice, gnušao se bakterija, a kod njega je sve moralo biti djeljivo s tri pa je zato i boravio u hotelskoj sobi s tim brojem."

Tesla je potekao iz pravoslavne svećeničke obitelji i otac Milutin je htio da mladi Tesla nastavi obiteljsku tradiciju, no on se htio baviti elektrotehnikom. Već je kao 14-godišnjak napravio nekoliko inovacija, a iskazivao je veliku ljubav prema pticama i čitanju. Kad se kao gimnazijalac zarazio kolerom, svi su mislili da neće preživjeti, kaže, i otpisali su ga. Tada ga je otac pitao postoji li nešto što mu može spasiti život, a Tesla je odgovorio: "Pusti me da studiram elektrotehniku i ozdravit ću! I kad mu je otac to dopustio Tesla je stvarno ozdravio. Kad je u Grazu pohađao studij tehničkih znanosti, danonoćno je čitao i učio, a rezultati su bili toliko fantastični da su profesori govorili kako za njega ne postoji adekvatna ocjena. U mladosti je bio dandy, imao je fazu u kojoj je pio i kartao, a kasnije je postao toliko slavan da su ga pozivali da predaje na najuglednijim znanstvenim institucijama svijeta.

"Intuitivno, gotovo proročki je osjećao ideje, dolazile su mu u bljeskovima i vizijama, a u potpunosti ih je razrađivao u glavi", nastavio je Jelisić. "Pored izvanrednog engleskog, govorio je još šest jezika, imao je nevjerojatno pamćenje, pa je napamet znao cijelog Goetheovog \'Fausta\'. Dok je radio u telefonskom društvu u Budimpešti, šetao se s prijateljem po parku i recitirao mu naglas \'Fausta\'. Odjednom ga je zabljesnula snažna inspiracija i pred očima mu se ukazalo rješenje za naizmjeničnu struju o čemu je mjesecima razmišljao. Zatim je kleknuo na zemlju i štapom skicirao dijagram na pijesku, iako nije volio crtati. Taj isti dijagram prikazat će šest godina kasnije u Americi u koju je stigao samo sa četiri centa, nekoliko svojih pjesama i proračunima za leteći stroj. Njegove su ideje često bile neshvaćene, primjerice, kad je u časopsiu Century Magazine objavio futuristički esej u kojem je najavio pojavu robota, \'svjetski sistem\' bežičnih komunikacija kojim će putovati vijesti i ljudski glas, te budućnost temeljenu na električnoj i solarnoj energiji. Također, fama se pojačavala jer je svake godine na svoj rođendan priređivao press konferenciju na kojoj je predstavljao neki novi, sve luđi izum, primjerice, \'zraku smrti\'."

Jelisić je objasnio da je Tesla imao moć da vizualizira stvari, ljude i scene tako da je sve svoje inovacije prvo vidio kao slike u glavi. Sve je radio vrlo temeljito, a što je odlučio to je i ostvario. Puno je čitao, a kad je počeo izučavati Voltairea, kaže, nije znao da je taj slavni Francuz napisao nekoliko stotina tomova i to sitnim tiskom. No, odlučio je sve pročitati i kad je konačno završio, rekao je: \'Nikad više!\' Osim toga, bio je poznat po izvanrednom sluhu - mogao je čuti muhu iz treće sobe, bio je iznimno senzibilan, osjećao je ljude, događaje, pojave. Ta senzibilnost vjerojatno se pojačalo za vrijeme čudne bolesti u mladosti tijekom koje se tresao i padao u nesvijest, a u pomanjkanju dijagnoze rečeno je da je imao nekoliko slomova živaca", objasnio je Jelisić.

Na pitanje je li se ugledao u svoje prethodnike Frana Kršinića i Ivana Meštrovića, koji su izradili skulpture Nikole Tesle, Jelisić je odgovorio negativno. "Moj profesor Frano Kršinić izradio je dvije skulpture Nikole Tesle - jednu na kojoj Tesla sjedi kao Abraham Lincoln s papirom u ruci, a na drugoj ga je predstavio kao Franklina Roosevelta. Jedna je postavljena u Smiljanu gdje je uništena, a druga se nalazi pored Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Njezina replika postavljena je kraj Niagarinih slapova. Međutim, ta sjedeća poza sa crtaćim papirom nije bila karakteristična za Teslu, jer je on rijetko sjedio, a još je rjeđe crtao. Fotografija na kojoj sjedi dok iznad njegove glave frcaju munje šminkerska je i ne prikazuje pravog Teslu."

Tesla je kipara Ivana Meštrovića upoznao u New Yorku 1924. godine i ubrzo su postali dobri prijatelji diveći se jedan drugome. Tesla je zamolio Meštrovića da ga portretira, a o tome postoji kompletna dokumentacija u beogradskom muzeju. Meštrović je izradio bistu čiji je original u Zagrebu, a replike su u Beču i Beogradu, te skulpturu koja je postavljena u dvorištu Instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Teslu su portretirali i kipari Grga Antunac, također profesor na likovnoj akademiji i poznati portretist, koji je izradio skulpture Tina Ujevića, Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića i Miroslava Krleže, te Emil Bohutinski, najpoznatiji po bisti pisca Augusta Šenoe.