Dean Šoša Konceptualno djelce na granici trilera i horora “Slagalica strave” još uvijek je jedan od najmaštovitijih niskobudžetnih žanrovskih filmova snimljenih posljednjih nekoliko godina. Film mladog redatelja Jamesa Wana i njegova generacijskog prijatelja, scenarista Leigha Whannella, nije bez mana i njegova se zanimljivost možda uistinu iscrpljuje na razini zagonetke, no zato je zagonetka fantastično postavljena!

Priča o dvojici muškaraca koji se iz tajanstvenih razloga probude u nekoj devastiranoj kupaonici, svezani između leša, plijenila je fenomenalnim ritmom i rijetko viđenom atmosferom zbog koje se moglo zažmiriti na Wanove i Whannellove probleme s profiliranjem likova i otpetljavanjem neviđeno zamršene situacije. Osim toga, djelo snimljeno za svega 18 dana i bez glumačkih proba, bilo je simpatično jer je po tko zna koji put dokazalo kako za snimanje zanimljivog filma nije niti će ikada biti potrebno mnogo novca, kao i to da je uz malo mašte moguće jako fino zaraditi. “Slagalica strave” koštala je, naime, 1.200.000 dolara, a samo u kinima inkasirala golemih 50-ak milijuna. Naravno, onima koji su producirali “Slagalicu strave” novca nikada dosta, pa su paralelno s distribucijom “jedinice” započeli sa realizacijom “dvojke”. “Dvojka” je zapravo trebala biti neki sasvim petnaesti film. Debitant Darren Lynn Bousman pokušavao je prodati svoj scenarij radnog naziva “The Desperate” davno prije “Slagalice”, no tek nakon njezina uspjeha producenti su se zainteresirali za Bousmanov predložak, mudro zaključivši kako nešto toliko nalik njihovu hitiću uz određene prepravke brzo može prerasti u nastavak. Za doradu scenarija angažiran je koautor originalnog filma Whannell i druga se “Slagalica” pojavila u kinima godinu dana nakon prve, polučivši još zavidnije komercijalne rezultate. Producenti su se držali provjerene niskobudžetne formule - film je snimljen za svega 25 dana, a glumačka je ekipa ponovno bila prilično skromna. Budžet je, doduše, narastao, no 4 milijuna dolara još su minijaturan trošak, koji je samo u američkim kinima donio 87 milijuna dolara zarade. Imajući u vidu način na koji je film pošto-poto skrpan, druga “Slagalica” uopće i nije loša. Ipak, kao i bezbroj puta do sada, nastavak se niti izdaleka ne može mjeriti s originalom. Najkraće rečeno, dok se “jedinica” može opisati sintagmom “manje je više”, za “dvojku” vrijedi ona “više je manje”.

Baš kao da nije gledao originalni film, čija se napetost zasnivala na minimalističkom, klaustrofobičnom ugođaju te ritmički superiornom gomilanju zagonetki i apotekarskom doziranju odgovora, Darren Lynn Bousman je nastavak napisao i režirao bez ikakvog smisla za mjeru i ritam. Umjesto dvojice likova, u zatvorenoj se prostoriji zatekne tako njih desetak, previše sličnih da bi njihovi međusobni odnosi mogli prerasti u iole efektniju dramu. Jedna soba Bousmanu nije dovoljna, pa nesretnici ubrzo okupiraju čitavu kuću, a ne prođe dugo i negativac svoje motive i postupke naširoko objašnjava detektivima, ne produbljujući toliko radnju koliko ubijajući napetost. Uopće, Bousmanov predložak sadrži dovoljno zanimljivih tajni, no neiskusni redatelj otkriva ih prije no što uspije zainteresirati gledatelja za njihovo rješenje. Dio krivice za nezanimljivost likova snose i glumci. Iako su glumci u određenoj mjeri pokopali i “jedinicu”, “dvojka” je ogledni primjer filma banalnih likova i još banalnijih glumačkih nastupa. Dok je skromna glumačka ekipa originala mogla biti opravdana nedostatkom novca (zanimljivo, najgori je bio najpoznatiji među njima - Danny Glover), nezapažene i ne pretjerano talentirane face koje defiliraju dvojkom nisu ništa drugo doli posljedice nevjerojatne škrtosti producenata, koji su namirisali da će nastavak i bez ozbiljnije glumačke ekipe, prerasti u veliki hit. Imamo li u vidu sve rečeno o drugoj “Slagalici strave”, ostaje jedino objasniti zbog čega je film unatoč svim manama dovoljno zanimljiv da ga vrijedi preporučiti? “Slagalicu strave 2”, dakle, vrijedi vidjeti zbog intrigantnog koncepta, kojeg ne bi bilo pošteno razotkriti do kraja, a zbog kojeg će malo komu film biti dosadan. Druga “Slagalica”, naravno, svjetlosnim godinama zaostaje za konceptualnim filmskim majstorijama poput “Mementa” ili “Nepovratno” i nije više od solidnog horora, no kako američki horor možda nikada nije bio na tanjim granama, ljubiteljima žanra ovaj naslov vrijedi preporučiti, posebice u doba ljetnog zatišja u videotekama. DISCOVERY DVD Saw II., am. triler - horor, 2005. R: Darrenn Lynn Bousman GL: Tobin Bell, Shawnee Smith, Donnie Wahlberg, Erik Knudsen, Dina Meyer

FILM: 2 DVD: 3 SAMARIĆANKA DISCOVERY DVD
Drama "Samarićanka" korejskog majstora Kim Ki-duka, nagrađena na Berlinskom filmskom festivalu Srebrnim medvjedom za režiju, najavljuje bogatu jesen distributerske kuće Discovery, najzaslužnije za sve snažniju prisutnost neameričkih filmova u našim videotekama. "Samarićanka" je, doduše, malčice slabije ostvarenje od prethodno objavljenog Ki-dukova filma "Proljeće, ljeto, jesen, zima…i proljeće". Ki-duk je i ovoga puta naglasak stavio na atmosferu, koja je uistinu fantastična, no "Samarićanki" ne bi škodilo malo više dramaturške čvrstine koja bi zanimljivu religijsku simboliku i podtekst o urbanom otuđenju u suvremenoj industrijaliziranoj Južnoj Koreji učinila povezanijom i smislenijom, jer ovako je pričicu o dvjema malodobnim humanim prostitutkama ipak malo teško progutati. Samaria, južnokor. drama, 2004. R: Kim Ki-duk GL: Han Yeo-reum, Kwak Ji-min, Eol Lee

FILM: 3 DVD: 2 VITEZOVI NEBA BLITZ DVD
Akcić o pilotima "Vitezovi neba", inspiriran pored ostalog i nekoć kod nas popularnim stipom "Tanguy i Laverdure", reklamiran je kao francuski "Top Gun". Glavi adut filma su, naime, spektakularne zračne scene, realizirane u suradnji s francuskim ministarstvom obrane. Ukupni dojam koji "Vitezovi neba" ostavljaju otprilike i jest podjednak onom koji je ostavljao "Top Gun". Doduše, priča francuskog filma malčice je prekomplicirana, no kako u "Vitezovima" nema Toma Cruisea, pravi i lažni "Top Gun" tu su negdje. Veseli i to da je Gérard Pirès, redatelj "Taxija" i "Krađe" ("Riders"), novokomponiranih francuskih akcića utemeljenih na oponašanju najgorih hoolywoodskih uzora, napokon manje razmišljao o spotovima a više o filmu. Les Chevaliers du ciel, franc. akc. 2005. R: Gérard Pirès GL: Benoît Magimel, Clovis Cornillac, Géraldine Pailhas

FILM: 2 DVD: 2 ROĐEN 4. SRPNJA CONTINENTAL FILM DVD
Film Olivera Stonea "Rođen 4. srpnja" za nijansu je podnošljiviji od njegovih "Rođenih ubojica" i "Aleksandra" no riječ je, još uvijek o vrlo slabom filmu, najmanje zasluženom dobitniku Oscara za režiju u povijesti, a vjerojatno i budućnosti slavne nagrade. Put nesretnog Rona Kovica od zagriženog domoljuba i vijetnamskog dragovoljca do razočaranog veterana, invalida i zagovornika mira Stone je prikazao toliko trivijalno, patetično i plakatno da priča miriši na prijevaru, iako je istinita, supotpisana od strane samog Kovica. Osim partizanske dramaturgije, karikaturalnih likova i nekoliko trash sekvenci, posebice bode u oči način na koji se Tom Cruise pokušava prodati kao dobar glumac, što mu je, nažalost, na koncu i uspjelo. Born on the Fourth of July, am. drama, 1989. R: Oliver Stone GL: Tom Cruise, Willem Dafoe, Kyra Sedgwick FILM: 1 DVD: 2>email to:Dean Sosa