Nakon što je prošle nedjelje Radimir Čačić predstavio HNS-ovu gospodarsku strategiju, može se reći da postoje svi preduvjeti za ulazak u posljednji dio predizborne kampanje. Sada se pred biračima nalaze programi koje su ponudili Čačić i Ljubo Jurčić, a posve je jasno i kako se ponaša Ivo Sanader. Iako je do izbora ostalo još pola godine, utrka za pridobivanje birača može početi, ali isto tako i oni koji glasaju, imaju priliku pažljivo promotriti što im se nudi.

Odmah treba kazati kako se radi o situaciji koja predstavlja bitan napredak u odnosu na prijašnjem izbore. Još u kampanji 2003. sve je odjekivalo od silnih političarskih obećanja o boljem životu, smanjenju poreza i golemom gospodarskim rastu. Uskoro se vidjelo da je riječ o manje-više još jednoj obmani, ili bolje reći, obećanjima bez pokrića, rokova i mogućnosti realizacije. Ovoga puta postoji napredak, a on je uvelike uvjetovan personalizacijom kampanje. Zahvaljujući stavljanju naglaska na individualne sposobnosti svakoga od kandidata, već sada je poznato što Jurčić, Sanader i Čačić nude u slučaju pobjede. Jedno je sigurno – izuzetno je važno da birači u čim većem broju iziđu na iduće parlamentarne izbore jer riječ je o tri različite vizije. Zato bi bilo dobro da ona koja pobijedi dobije uvjerljivu podršku hrvatskih građana.

Ivo Sanader i HDZ već četvrtu godinu vode prepoznatljivu politiku. Koliko god premijer i njegovi ministri ne vole kada se javno spomene termin neoliberalizam, njihova strategija upravo je to. Drugim riječima, budući je njezin glavni cilj ulazak u Europsku uniju, Sanaderova je vlada skoro u potpunosti otvorila tržište, a najjače nacionalne tvrtke stavila na prodaju. Rezultat ovakvog pristupa je solidan rast, manji deficit i dovoljno novca za različite korisnike socijalnih povlastica, od umirovljenika do branitelja. Većeg napretka nema niti će ga biti, ali izbjegnuti su i socijalni nemiri kakvi se javljaju i u bitno bogatijim zemljama.

Ljubo Jurčić doista je ekonomski ljevičar. Ekonomski strateg SDP-a ulagao bi u proizvodnju, a radi se o brodogradnji, tekstilnoj industriji, ali i sofisticiranim pogonima za proizvodnju elektronike i informatičkih sustava. Jurčić je svojevrsni nacionalist koji vjeruje u snagu hrvatskog gospodarstva i spreman je to i pokušati dokazati. Problem je ovog koncepta prevelika uloga države, a time i budžetski deficit iznad 3,5 posto, koliko dopušta EU. Hrvati bi ovo mogli podržati, ali izvan naše zemlje, ne bi bilo previše simpatija za SDP-ovu strategiju.

Radimir Čačić je u Račanovoj vladi iznio projekt autocesta i dokazao organizatorske potencijale. Sada nudi «Treći put» koji se temelji na uslužnim djelatnostima, snažnom financijskom sektoru i ulaganju u obrazovane. Njegova ideja je vrlo dobra, no problem je da ulaganje u obrazovanje donosi rezultate tek za desetak godina. Ali udruženo s jakim financijskim sektorom i izbjegnu li se socijalne tenzije, Čačićeva doktrina je šansa za sve koji su spremni raditi i prihvatiti pravila koja je nametnula globalizacija.