Maksimirski stadion je trn u oku Zagrepčana već godinama. Radi se o projektu koji je od samog početka bio osuđen na propast. Ipak, trenutno stanje je neodrživo, a čak ni, velikim infrastrukturnim projektima skloni, gradonačelnik Milan Bandić još nije uspio iznaći rješenje ovog problema.

Iako se ozbiljno spekuliralo o mogućnosti da gradnju stadiona dovrši koncesionar, porazom Hrvatske u utrci za domaćinstvom Europsko nogometnog prvenstva 2012. godine, cijeli je projekt ponovno zastao. A status quo nije besplatan. On košta, i to otprilike 15,5 milijuna kuna godišnje, koliko Grad plaća održavanje stadiona.

Iako je Dinamo ovu sezonu odigrao u furioznom ritmu, broj gledatelja na tribinama ponovno je bio razočaravajući. Prema statistici koju vodi jedan hrvatski dnevni list, Dinamo je ove sezone u HNL-u gledalo ukupno 130 tisuća gledatelja, što iznosi otprilike 7700 po utakmici.

Jednostavnom računskom operacijom može se, dakle, doći do podatka da svaki gledatelj koji posjeti Maksimir, Grad Zagreb u smislu održavanja košta malo manje od 120 kuna. U ovaj izračun nisu uračunate utakmice hrvatske reprezentacije.

Iako dinamovi čelnici ne snose krivnju za tako malu posjećenost, činjenica je da se često s stadionom upravlja neracionalno. Troškovi bi se sigurno mogli smanjiti tako da se za sve „manje“ utakmice ne otvaraju sve tribine na stadionu. Takva bi praksa, u situaciji kad Grad nije načistu što uraditi s stadionom, bila primjer odgovornog poslovanja.