ZLATAN JERABEK - Prije operacije nije mogao prehodati više od nekoliko metara, a danas, zahvaljujući umjetnom srcu, živi normalnoZlatan Jerabek jedinstvena je osoba u Hrvatskoj. On je prvi Hrvat koji dio svog srca nosi u torbi. Jerabeku su liječnici bolnice u njemačkom gradu Bad Neustadtu ugradili umjetno srce i na taj mu način spasili život. Iako još nedavno nije mogao prehodati više od nekoliko metara, danas zahvaljujući toj revolucionarnoj operaciji živi gotovo posve normalno. S Jerabekom smo razgovarali za vrijeme njegove redovne kontrole na kardiokirurškom odjelu Kliničke bolnice Dubrava gdje će tim stručnjaka na čelu s prof. dr. Bojanom Biočinom uskoro početi s programom ugradnje umjetnog srca hrvatskim pacijentima. Upravo bi ta revolucionarna tehnika liječenja u budućnosti mogla spasiti mnoge živote.

Zlatan Jerabek, 65-godišnji Slavonac, prije dvije godine nakon četiri desetljeća života i rada u Njemačkoj odlučio se vratiti u domovinu. Kupio je kuću u Požegi i tamo su on i supruga namjeravali uživati u zasluženoj mirovini. Jerabek je po struci mesar, ali je veći dio svog radnog staža u Njemačkoj proveo kao radnik u tvornici ventilatora, te je tijekom godina postao i njemački državljanin. Kaže kako je je uživao u mirnom životu u svom rodnom kraju te kako nije ni pomišljao na povratak u Njemačku. “Zaželio sam se doma i rodne Slavonije. Ja i supruga smo se odlučili vratiti kući, kupio sam kuću u Požegi, blizu mog rodnog mjesta. Uz taj me kraj vežu brojne uspomene iz djetinjstva. Spomenut ću samo da je hrvatski predsjednik Stipe Mesić bio moj školski drug. Naši očevi su se poznavali, obojica su radila s konjima u poznatim slavonskim ergelama. Moja jedina veza s Njemačkom je kćer koja i dalje tamo živi”, kaže Jerabek.

MEHANIČKA PUMPA ugrađena u pacijentovo tijelo preuzima funkciju srca i pumpa krv kroz organizam. Izrađena je od visokokvalitetnih tehnoloških materijalaNo uskoro su počele nevolje sa zdravljem. Jerabek je počeo osjećati slabost, koja je s vremenom postajala sve jača. “Nisam mogao hodati više od dvadeset metara bez da se odmorim. Ostao bih bez daha. Ponekad nisam imao snage da se obućem nakon što bih ujutro ustao iz kreveta. Bio sam potpuno nemoćan, beskoristan, nisam mogao ni pomesti dvorište. Nisam to shvaćao ozbiljno sve dok jednom prilikom nisam trebao kćer autom odvesti na aerodrom. Pogledala me i rekla: ‘Tata, pa ti ne možeš voziti, pogledaj kolike su ti noge.’ Nisam ni primjetio, a noge su mi toliko otekle da nisam mogao obući cipele. Shvatio sam da moram potražiti pomoć liječnika. Otkrili su da imam vode na srcu. Dali su mi da pijem neke tablete, ali one mi nisu pomogle. I dalje sam bio jako loše, gotovo oduzet. Odlučio sam otići i potražiti pomoć u Njemačkoj. Sjeo sam u automobil i usprkos teškim bolovima vozio do Stuttgarta“, kaže Zlatan Jerabek. S obzirom da posjeduje njemačko državljanstvo, Jerabek je tamo i zdravstveno osiguran, te je odmah primljen u bolnicu. Otkriveno je da mu je srce u iznimno teškom stanju. Iako su pacijenti s takvom dijagnozom inače pogodni za transplantaciju srca, Jerabek to nije bio zbog svoje poodmakle dobi i drugih medicinskih indikacija. Mislio je da je situacija bezizlazna, no onda su mu liječnici ponudili opciju ugrađivanja mehaničke pumpe koja bi pomogla radu njegova srca. “Kada su mi to rekli, nisam ni trenutka razmišljao. Odmah sam pristao i odabrao da mi ugrade verziju pumpe koja u tijelu ostaje dugoročno. Jedini rizik kod operacije bio je hoće li organizam prihvatiti strano tijelo. Nakon operacije su mi rekli da moje tijelo dva dana i dvije noći nije htjelo prihvatiti umjetno srce. Doktor je mojoj kćeri rekao: ‘Mi smo svoje obavili, sad je sve na Bogu.’ Valjda mi je Bog pomogao jer sam nakon nepuna tri mjeseca bio na nogama.”

ELEKTRIČNI REGULATOR fizički je spojen s mehaničkom pumpom te regulira njen tempo rada. Svaki pacijent raspolaže s rezervnim regulatorom u slučaju kvaraJerabek kaže kako sam oporavak ovisi i o čovjeku, odnosno kako se on postavi prema tome. Dok je ležao u bolnici upoznao je ljude koji su isto dobili umjetno srce, ali su se sporo oporavljali. Smatra da je razlog to što nisu imali životnog elana i volje, nečega čega njemu nikad nije nedostajalo. Danas Jerabek živi potpuno normalno, osim što svoju crnu torbu nikad ne skida s ramena. Našalit će se da doslovno nosi srce u torbi, jer se u njoj nalazi uređaj koji kontrolira rad mehaničke pumpe u njegovom tijelu. U torbi su također i baterije koje osiguravaju napajanje za pumpu. Ako se ne izlaže nekom teškom naporu, baterije traju između pet i šest sati. Jerabek posjeduje još jednu aparaturu, za slučaj da se s primarnim sustavom nešto dogodi. No, dosadašnja iskustva govore kako su umjetna srca vrlo pouzdani uređaji. Jerabeka više plaši mogućnost da će se dogoditi dugotrajna nestašica struje, jer je čuo da se to u Hrvatskoj zna dogoditi. “Ljudi su mi savjetovali da kupim generator i poslušao sam ih. Ja imam dovoljno baterija za 48 sati rada, ali nikad se ne zna. Ne treba se s tim igrati. Ipak, najteže mi se prilagoditi na to da ovu tešku torbu moram svugdje nositi sa sobom. Teška je tri i pol kilograma, to nije puno, ali čovjeku dosadi. To je užasno čudan osjećaj, ali svjestan sam da nemam izbora. Ja bez te torbe ne mogu živjeti”, kaže Jerabek.

PROF. DR. BOJAN BIOČINA, voditelj projekta mehaničke cirkulacijske potporeTehnologija na kojoj se temelji umjetno srce, koje Jerabek danas nosi u torbi, nije nova. Zasniva se na ideji da mehanička pumpa može umjesto srca pumpati krv kroz organizam. Tehnologija mehaničke pumpe koja podržava krvotok postoji još od 1955. godine kada je Amerikanac John Gibbon izumio stroj koji održava krvotok dok se obavlja operacija. Danas se razne verzije strojeva za izvantjelesni krvotok svakodnevno upotrebljavaju na tisućama operacija. Po istom principu funkcioniraju i umjetna srca. Postoje dvije vrste takvih uređaja. Prve su pumpe koje samo pomažu vlastitom srcu, a druge su pumpe koje u potpunosti zamjenjuju rad srca. Razlika između stroja za vantjelesni krvotok i VAD naprava je u veličini i trajnosti. Dok je krvotok sa strojem za vantjelesni krvotok moguće održavati samo nekoliko sati dok traje operacija, umjetna srca su dizajnirana za dugotrajan rad. Kako objašnjava Bojan Biočina, voditelj programa mehaničke cirkulacijske potpore u Kliničkoj bolnici Dubrava, ova se metoda liječenja upotrebljava za brojne dijagnoze. “Umjetno srce se može primjeniti za bilo koje stanje slabosti srca koje ugrožava život, a ne očekuje se oporavak srca na klasičnoj terapiji u kratkom vremenu. U principu VAD se može upotrijebiti za potporu srcu do oporavka kada se naprava vadi, a vlastito srce preuzima krvotok, ili do transplantacije srca. Ukoliko nema izgleda za oporavak, a pacijent nije kandidat za transplantaciju, VAD se ugrađuje kao trajna i konačna solucija za ostatak života”. Biočina kaže kako se najčešće pitanje vezano za umjetno srce uvijek odnosi na njegovu trajnost, iako na njega ne postoji potpuno precizan odgovor. Naime, sve naprave ove vrste konstruirane su da traju što je duže moguće.

MEDICINSKA EKIPA odjela za kardiokirurgiju KBC Dubrava kojima su liječnici iz Bad Neustadta preporučili Jerabeka na brigu i praćenjeNajčešće se problemi javljaju zbog medicinskih komplikacija, a ne zbog tehničkih zatajenja. Kod Zlatana Jerabeka nemoguće je procijeniti koliko će trajati njegovo umjetno srce, s obzirom da se radi o najnovijoj tehnologiji čiji limiti nisu poznati. Najčešće medicinske komplikacije su ujedno i glavni problemi kod bilo koje metode umjetne cirkulacije, a to su problemi zgrušavanja te infekcija. No ti su problemi kod novijih modela pumpi znatno manji nego što su bili prije desetljeća ili dva. U Kliničkoj bolnici Dubrava uskoro će po prvi puta u Hrvatskoj biti izvedena operacija ugradnje umjetnog srca. Važnu ulogu u tom procesu imat će i Jerabek jer su hrvatski liječnici prateći njegov oporavak stekli puno informacija koje bi mogle imati neprocjenjivu vrijednost u uspješnoj realizaciji ovog programa u Hrvatskoj. “Program umjetnog srca na Odjelu za kardiokirurgiju Kliničke bolnice Dubrava je u poodmakloj fazi. Moram napomenuti da sam osobito zadovoljan što su nam povjerenje ukazali kardiokirurške klinike iz Bad Neustadta u Njemačkoj te kompanije Thoratec, najveći svjetski proizvođač VAD naprava, te je pacijent preporučen nama na brigu i praćenje. To je zasigurno dokaz visokog tehnološkog i medicinskog nivoa koji smo u ovom segmentu postigli na Odjelu, a i u cijeloj bolnici. Upravo zato treba naglasiti da ovo nije program jedne osobe, jedne struke ili samo jednog odjela. Kod visokozahtjevnih projekata sve mora ‘štimati’: kirurgija, anestezija, intenzivna njega, laboratorij, sestrinska njega, kardiologija, dijagnostika, fizikalna terapija, da bi se konačni rezultat barem približio svjetskim rezultatima. Nadam se da bi do kraja godine u KBC-u Dubrava moglo biti ugrađeno prvo umjetno srce”, kaže Biočina. Prvi pacijent u ovom programu vjerojatno će se regrutirati iz grupe pacijenata koji čekaju na transplantaciju srca, koji su dobri kandidati za transplantaciju, ali im se stanje pogoršava, uz male izglede da se pronađe pogodan davaoc. Na taj način bi im umjetno srce pomoglo da dočekaju srce pogodno za transplantaciju.

U Hrvatskoj ima mnogo bolesnika s kroničnim zatajenjem srca kojima bi ova metoda liječenja mogla pomoći, no zasad će njezina primjena biti vrlo restriktivna. “Problem je, uz vrlo visoku cijenu operacije, i to što je za takve zahvate nužno i postojanje specijaliziranih liječničkih timova. Oni su za sada rijetki i u razvijenim zemljama. Ipak, vjerujem da će razvoj tehnologije dovesti do pojednostavljenja procedure te pada troškova. Sjetite se tko si je pred 20 godina mogao priuštiti klima-uređaj?”, kazao je Biočina.