Objavljeno u Nacionalu br. 628, 2007-11-26

Autor: Dean Sinovčić

DRUGAČIJI HEROJ NOGOMETA

Bilićev uspjeh Markovićev debakl

POBJEDOM NAD ENGLESKOM trener reprezentacije Slaven Bilić porazio je i predsjednika HNS-a Vlatka Markovića i njegovu koncepciju hrvatskog nogometa

USPJEŠAN TRENER I NAJBOLJI STRIJELAC Trener hrvatske reprezentacije Slaven Bilić i igrač Eduardo da Silva slavili su pobjedu nad Engleskom prošlog tjedna na stadionu Wembley u LondonuUSPJEŠAN TRENER I NAJBOLJI STRIJELAC Trener hrvatske reprezentacije Slaven Bilić i igrač Eduardo da Silva slavili su pobjedu nad Engleskom prošlog tjedna na stadionu Wembley u LondonuKada je prije 16 mjeseci Slaven Bilić postavljen za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, svi u Hrvatskoj su znali da su dobili drugačijeg trenera. No, u tom trenutku on je bio više ”drugačiji” a manje ”trener”. Bio je drugačiji jer je završio pravni fakultet dok većina nogometaša nema ni srednju školu, drugačiji jer sluša i odlazi na koncerte Metallice, Iron Maidena i njima sličnih bendova a ne narodnjake što čini većina nogometaša, drugačiji jer svira gitaru, piše tekstove i ima objavljen album s grupom Rawbau, drugačiji jer se Hrvatska time konačno priključila europskom trendu da nogometne reprezentacije vode bivši igrači, otprilike četrdesetogodišnjaci, bez puno trenerskog iskustva. Međutim, baš zbog manjka trenerskog iskustva, na Bilića se gledalo sa skepsom. Do tada je, u prvoj polovici 2002. godine, vodio nešto više od pola sezone Hajduk i to bez trenerske škole te je u sezoni 2004.-2005. vodio mladu reprezentaciju Hrvatske i diplomirao na višoj trenerskoj školi. Jedini koji je stopostotno vjerovao u Bilića bio je on sam koji je od 2001. godine tvrdio da želi biti izbornik.

Hrvatska se dotad naviknula na izbornike poput Miroslava Blaževića, koji je na SP-u u Francuskoj imao 63 godine, i Otte Barića, koji je tri godine stariji od Blaževića, koji su tvrdili da s toliko godina imaju nogomet u malom prstu. Nije daleko ni Mirko Jozić koji je imao 62 godine kada je vodio reprezentaciju na SP-u u Japanu i Koreji 2002. godine, tako da je 50-godišnji Zlatko Kranjčar, izbornik Hrvatske na prošlogodišnjem SP-u u Njemačkoj izgledao kao revolucionarno rješenje i koji bi po toj logici mogao trajati 15 godina, samo ako ostavi alkohol. Svi oni otišli su nakon niza neuspjeha i loših igara, ali su svi oni do posljednjeg dana mandata imali nešto što Bilić u početku nije imao, javnu podršku Vlatka Markovića, predsjednika HNS-a.

BILIĆ s Markovićem i svojim pomoćnikom uBILIĆ s Markovićem i svojim pomoćnikom uNije nikakva tajna da Marković nije želio Bilića za izbornika. Prije pet godina poručio mu je da ne može biti izbornik jer nema diplomu više trenerske škole, kasnije je elegantno sprečavao da u HNS uđu nogometaši koji su 1998. godine osvojili treće mjesto na SP-u u Francuskoj, od Zvonimira Bobana koji želi postati predsjednik HNS-a, pa nadalje, čime je štitio svoju poziciju predsjednika HNS-a. Međutim, nakon što je potrošio trenerske mladiće u najboljim godinama te na primjeru Slovenca Srećka Katanca s kojim je pregovarao 2002. godine shvatio da hrvatska javnost ne želi stranca za izbornika, Marković je popustio i proglasio Bilića izbornikom. Kako Marković misli samo na jedno, a to je kako doživotno zadržati predsjedničku fotelju, znao je da u slučaju Bilićeva neuspjeha ima objašnjenje koje bi glasilo ”Tražili ste, gledajte, tražili ste nekog iz generacije 1998. pa pogledajte što se dogodilo”. Bilić bi u tom slučaju morao otići, a Marković bi i dalje bio predsjednik HNS-a.


Slaven Bilić i Vlatko Marković nemaju gotovo ništa zajedničko, oni su dva lica jednog te istog hrvatskog nogometa. Markoviću, koji je opsjednut novcem i stalno ističe kako je financijski sredio situaciju u HNS-u sigurno nije jasno kako Bilić za malen novac može voditi reprezentaciju, kako njegovi pomoćnici Aljoša Asanović i Nikola Jurčević mogu raditi za još manje novca, da ne spominjemo još dva člana Bilićeva tima, Roberta Prosinečkog i Marijana Mrmića koji svoj posao obavljaju besplatno. Markoviću, koji je prethodnih godina znao da je važniji od izbornika i da se njega pita kad nastanu problemi, poput sukoba s Igorom Bišćanom prije četiri godine, nije bilo jasno kako je Bilić bez problema kaznio tri igrača, Darija Srnu, Ivicu Olića i Boška Balabana jer su dočekali zoru u narodnjačkom klubu a da pritom Marković nije donosio odluku. Markovića godinama krase izjave s političkim, seksualnim i vjerskim konotacijama, Bilić se maksimalno udaljava od politike i oprezno izgovara bilo što vezano za politiku, kod vjere ističe papu Woytilu, a ne pada mu na pamet diskutirati o homoseksualcima. Marković se hvali svojim vezama i utjecajem u FIFA-i i UEFA-i, uspjesima HNS-a i reprezentacije u čemu se sjajno slagao s hvalisavcima Blaževićem i Barićem, dok Bilić još niti jednu rečenicu nije počeo s ”ja sam…” a kamoli da se hvali svojim znanjem i rezultatima. Za njega postoji samo ”mi, stručni stožer i igrači”. Marković je znao negirati vrijednost suparnika, Bilić je samo jednom rekao, na početku kvalifikacija, da je engleska igra na posljednjem SP bila ”sranje” a od tada se pokazuje džentlmenom koji je čak i nedavno rekao da mu je žao što Engleska s tako dobrim nogometašima neće nastupiti na EP-u. Marković i u porazima traži pobjedu, Bilić je do kraja iskren pa je nakon poraza od Makedonije samo rekao ”jebi ga, izgubili smo”. I na kraju, što nije nebitno za imidž reprezentacije, žene smatraju Bilića strašno seksepilnim, a to nije samo zbog vanjštine, dok Markovića nećemo ni spominjati u tom kontekstu. Marković je i te kako svjestan svih ovih razlika, svjestan je da je nakon puno godina izbornik važniji od njega, predsjednika HNS-a, pa je bilo sramotno gledati ga u srijedu navečer na Novoj TV, pred utakmicu s Engleskom, kada nije želio decidirano reći hoće li, nakon ovakve igre i plasmana na EP-u, povećati plaću Slavenu Biliću pri skorom potpisivanju novog ugovora.

BILIĆ sa svojim pomoćnicima Robertom Prosinečkim i Nikolom Jurčevićem; Prosinečki u reprezentaciji radi besplatno, što je Markoviću potpuno nejasnoBILIĆ sa svojim pomoćnicima Robertom Prosinečkim i Nikolom Jurčevićem; Prosinečki u reprezentaciji radi besplatno, što je Markoviću potpuno nejasnoSlaven Bilić dokazao je da obrazovanje, fakultetska diploma, strani jezici, rock’n’roll i tetovaže, pristojnost i određena sramežljivost, te često nekonvencionalno odijevanje može biti i te kako prihvatljivo hrvatskoj javnosti, ne samo nogometnoj, koja u svojoj glavi ima sliku sasvim drugačijeg bivšeg nogometaša. Pa ipak je on, igrajući u Engleskoj za West Ham i Everton, napisao nekoliko novinskih kolumni za list Daily Telegraph. Reprezentacija je dočekala za javnost nimalo razmetljivu osobu, ali čini se da je Bilić za Markovića bio previše razmetljiv onog trentuka kada je počeo zahtijevati samostalnost pri donošenju odluka. Možda po uzoru na neiskusnog Jürgena Klinsmanna, izbornika njemačke reprezentacije, koji je za suradnika uzeo svog suigrača i jednako neiskusnog trenera Olivera Bierhoffa, tako je i Bilić za jednog od najbližih suradnika uzeo Roberta Prosinečkog. Marković nije bio najsretniji, jedva je pustio Bilića iz generacije ‘98 da uđe u HNS, otkud sad i Prosinečki? I Prosinečkom su odmah spočitnuli da nema trenersku diplomu. Kako je Prosinečkom Bilić odredio mjesto direktora reprezentacije koji bi, između ostalog, bio veza reprezentacije i vrha HNS-a, kosa se na glavi digla Zorislavu Srebriću, tajniku HNS-a, koji, pored sto drugih poslova, smatra da je predodređen i za taj posao. Bilić nije želio odstupiti ni malo i Prosinečki je, iako nije plaćen, dobio posao koji je Bilić odredio. Nakon što je već kod prvog sukoba slomio vrh HNS-a, Bilić je nastavio pomladivši reprezentaciju, čime je pokazao iznimnu hrabrost. Nitko, ama baš nitko, nije vjerovao da će od Vedrana Ćorluke stvoriti tako dobrog obrambenog igrača koji je kao debitant u reprezentaciji igrao bolje nego u Dinamu. Dok je igrao u mladoj reprezentaciji i te kako je dobro upoznao Eduarda da Silvu i Luku Modrića te ih odmah uvrstio u A reprezentaciju a kod njega Niko Kranjčar, iako ima istu kilažu kao i prije, igra bolje nego za vrijeme kada je izbornik bio njegov otac Zlatko. Time je pokazao još jednu besmislenost HNS-ova sustava. Naime, prema pravilniku HNS-a, izbornik ne može biti netko tko nema barem pet godina trenerskog staža. To Bilić nije imao, ali je Marković pri biranju izbornika popustio, a po Splitu se pričalo da je to napravio jer je za Bilića kao izbornika bio i premijer Ivo Sanader, navijač Hajduka.

Na kraju, Vlatko Marković mora biti sretan što ima Bilića za izbornika, ne samo zbog rezultata reprezentacije. Bilić nikada do sada nije ništa negativno rekao o Markoviću, od trenutka kada se borio za Prosinečkog, pa nadalje, iako su mediji pisali o tome. Nije spominjao malu plaću, nije podsjećao na vremena kada HNS nije moga vjerovati da bi Bilić ikada mogao biti izbornik. I što je najbitnije, toliko je iskren i pošten da svi znaju kako Bilić neće preko noći napustiti reprezentaciju zbog financijske ponude nekog bogatog engleskog kluba u kojem bi imao barem deset puta veća mjesečna primanja no što ih ima sada. Nakon svega, jedino je pitanje zaslužuje li ovakav HNS uopće ovakvo dobrog izbornika i čovjeka kao što je Bilić?

Vezane vijesti

Torres: Bilić nas je sasvim paralizirao

Torres: Bilić nas je sasvim paralizirao

Pohvalu je izborniku hrvatskih nogometaša Slavenu Biliću dao napadač Chelseaja i španjolske reprezentacije Fernando Torres. - Hrvatski je izbornik… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika