Kao i svaki veliki festival, tako i berlinski organizira svečano otvorenje sa vatrometom i gala partijem. U četvrtak uvečer pokazalo se kako ovogodišnji festival pati od nedostatka zvijezda jer ste na partyju mogli susresti svakog, samo ne zvijezdu. Osim Martina Scorsesea, Rolling Stonesa i Neil Younga, koji su glazbenici, nije bilo poznatih glumačkih imena. OK, pojavila se Goldie Hawn, ali očigledno da je došla turistički, pa ajde da navratim i na party. Na crvenom tepihu te večeri jedna je novinarka pitala Keitha Richardsa što je pomislio kada je vidio da na koncert, koji je sniman za potrebe filma, dolaze Bill i Hillary Clinton, na što je on odgovorio “Ništa, pa Hillary je moja stara groupie djevojka”. Oko pola noći vidio sam Tildu Swinton, ove godine nominiranu za Oscara, u predvorju hotela Hyatt koji se nalazi preko puta Berlinale Palasta, ali ne i na samom partyju, možda mi je promakla. I dok, primjerice, Cannes svake godine otvara svoj festival partyjem na drugoj lokaciji, berlinsko otvorenje uvijek je prikovano za glavnu dvoranu, Berlinale Palast, na čijih se nekoliko razina jede, pije i zabavlja, dok se u podrumu nalazi veća dvorana za VIP uzvanike. Ta je podrumska prostorija bila poprilično čuvana tako da je nepoznato jesu li Rolling Stonesi uopće bili na partyju ili su otišli negdje drugdje. Uostalom, i dalje smatram da je film Neila Younga “CSNY/Déjà vu” zanimljiviji od Scorseseovog “Shine a Light” što je danas potvrdio kritičar magazina Hollywood Reporter koji također kaže kako je “Shine a Light” samo još jedan koncert Rolling Stonesa dok je kritičar magazina Screen ismijao djevojke iz prvog reda koncerta tvrdeći kako te do tada nisu ni čule za Rolling Stonese ali su bile dovedene da uljepšaju scenu.
Drugog dana festivala konačno veliki film i velika zvijezda. “There Will be Blood” je film s osam nominacija za Oscara i jedini je film nastao u produkciji jedne od pet najvećih svjetskih filmskih kompanija koji se prikazuje u Berlinu. Radi se o filmu kompanije Buena Vista dnosno njezine podetikete Miramax dok su ostale četiri velike kompanije, tzv. majorsi, Columbia Pictures, 20th Century Fox, Universal i Warner Bros zaključili da im Berlin Film Festival nije toliko zanimljiv i da ne trebaju slati svoje filmske hitove u Berlin radi promocije. Istine radi, ni “There Will Be Blood” ne bi bio prikazan u Berlinu da dogovor nije postignut još prije tri i pol mjeseca, kasnije nije bilo zgodno da se dogovor raskida. Sve to govori o padu popularnosti Berlinalea kojeg je, dakle, drugog dana spasio Daniel Day-Lewis, glavom, bradom i šeširom koji je nosio tijekom konferencije za novinare. Uz njega je bio i redatelj filma Paul Thomas Anderson, obojica poprilično zatvoreni u sebe tako da se nije moglo saznati nešto posebno o filmu, jednom od glavih favorita za osvajanje Oscara.
Za utjehu, u petak sam intervjuirao Tildu Swinton. Naravno da bih i nju spomenuo kao drugu zvijezdu drugog dana festivala, ali ona je u petak bila gtovo inkognito u Berlinu. Naime, premijera njezinog novog filma “Julia” koji se nalazi u konkurenciji za Zlatnog medvjeda, službeno se prikazuje u subotu. Mala grupa novinara, koja je kasnije intervjuirala Tildu Swinton, pogledala je dan ranije film i pri tome smo morali potpisati izjavu kako nećemo pisati ništa o filmu sve do subote kada će i svi ostali novinari pogledati film. OK, ne moramo, ipak široke narodne mase znaju Tildu Swinton po filmovima “Narnijine kronike” i “Michael Clayton” za koji je nominirana za Oscara u kategoriji najbolje sporedne glumice. No, slijedeći filmovi učinit će je definitivno zvijezdom, ako već netko misli da to ona nije i sada. Naime, njezin slijedeći film je “Burn After Reading” sa Georgeom Clooneyem i Bradom Pittom, zatim drugi dio “Narnijinih kronika”, pa “The Curious Case of Benjamin Button” opet s Bradom Pittom. I bez toga, ona je jedna od najpametnijih glumica s kojom se može razgovarati o svemu i svačemu. Jedino se nije smjelo razgovarati o njezinom privatnom životu, jer ona, pored supruga ima i ljubavnika a njezin suprug to odobrava.