Boris Banović, poznatiji kao Fashion Guru, stigao je u Berlin. Na povratku iz Londona svratio je na Berlinale u društvu Ivane Nanut kako bi pogledao što se nosi na berlinskom crvenom tepihu tako da glumačke zvijezde strepe od toga što će biti objavljeno u njegovom slijedećem prilogu. U petak uvečer susreli smo ga na partyju francuske filmske kompanije MK2 gdje se pokazao odjeven u crno, uključujući i crnu kravatu te crnu kožnu jaknu. Kako je najavio, prvim dojmovima obavijestit će nas čim ih dobije.
Partyji u Berlinu za vrijeme Berlinalea nisu loši, pozivnicu je daleko lakše dobiti no u Cannesu ili Veneciji, a ako slučajno vaš prijatelj ima pozivnicu, postoje velike šanse da će te se provući uz njega. No, na tim zabavama nema zvijezda, što i nije loše jer atmosfera zna biti opuštenija i ugodnija. Kako se u Berlinu održava i filmski sajam, što znači da sve svjetske kompanije dlaze kako bi prodavale svoje filmove, onda te iste kompanije organiziraju i zabave. Tako smo u petak uvečer napravili turneju koja je započela s partyjem francuske kompanije Unifrance gdje je klopa bila francuski savršena, od rižota s gljivama preko piletine u umaku pa do kolača. Nastavili smo u talijanskom restoranu Malatesta gdje su Rusi slavili u povodu prikazivanja njihovog filma „Mermaid“ u sekciji Panorama berlinskog festivala. Nakon francuske, talijanska kuhinja je bila jednako dobra, od ručno rađene tjestenine pa do tiramisua i panacote. Nakon toga, prošetali smo do kluba „Cookies“ u šoping ulici Friedrichstrasse gdje je francuska kompanija MK2 ponudila glazbu i ples, nešto pića i ni malo hrane. Nažalost, nije bilo snage ni volje da se nakon toga ode do partyja „Volkswagena“, jednog od tri najveća sponzira festivala, održanog u hotelu Adlon koji je potrajao do pet ujutro. Bilo je dovoljno to što smo susreli Fashion Gurua.
Subotu je obilježila Patti Smith. Stara punk-rokerica došla je u Berlin zbog dokumentarca “Patti Smith: The Life of” koji više govori o njezinom životu a nešto manje o glazbi. Na konferenciji za novinare kolega Amir upravo joj se požalio zbog toga, pitajući se zašto nije korišteno više njezine glazbe filmu. Na to je Patti Smith reagirala tako što je odnekud izvukla gitaru, upitala ga “želiš li još glazbe” i počela svirati i pjevati. Novinari su bili oduševljeni, počeli su vrištati, a konferencija za novinare koja uobičajeno traje 25 minuta ovog je puta trajala 45 minuta.
O filmovima koji bi mogli konkurirati za Zlatnog medvjeda i trećeg dana se nije previše pričalo zato što u konkurenciji za nagrade još nije viđen film koji bi nas oborio s nogu. Dapače, novinari su zajedljivo počeli komentirati kakav je to festival na kojem su najbolji filmovi zapravo dokumentarci o glazbenim zvijezdama, misleći pri tome na dokumentarce o Rolling Stonesima, grupi Crosby, Stills, Nash and Young, te Patti Smith. Mogao bih vam sada pisati o osrednjim filmovima koji dominiraju Berlinaleom ali to doista nema svrhe.