Hoće li konačno neki dugometražni crtani film dobiti prvu nagradu na nekom od najvećih festivala kao što je Venecija? To je pitanje koje su u nedjelju postavili novinari nakon što su pogledali sjajan crtani film „Ponyo on the Cliff by the Sea“ čuvenog japanskog redatelja, 67-godisnjeg Hayao Miyazakija. Miyazaki se već godinama smatra najboljim autorom dugometražnih crtanih filmova, onakvim kakav bogati Hollywood nikada neće imati, tako da se njegovi filmovi često nalaze u konkurencijama najvećih festivala. Svijet ga je otkrio 1997. godine nakon filma „Princeza Mononoke“ da bi 2003. godine dobio Oscara za najbolji crtani film „Spirited Away“. „Ponyo...“ je priča o dječaku koji ozlijedi prst, ribica poliže kap krvi i dobije mogućnost da se pretvori u djevojku, ali joj to otac ne dopušta i stvara tsunami kako bi je zadržao uza sebe, u ribljem svijetu. Film je natjerao publiku na oduševljenje iako sam u subotu napisao da je film Takeshija Kitana do sada najbolje ocijenjen kod kritičara, onda je u nedjelju došlo do promjene na vrhu. Kako god bilo, Japanci 'rasturaju' u Veneciji i Marco Muller, direktor festivala i veliki ljubitelj azijske kulture, vjerojatno sada trlja ruke od sreće i zadovoljstva.

Sigurno ne trlja ruke zbog nečeg drugog, a to je nagli nedostatak američkih filmskih zvijezda. Naime, uslijed velikog štrajka holivudskih scenarista koji se odvijao krajem prošle i početkom ove godine, brojni filmovi su kasnili sa svojim dovršetkom te nisu zgotovljeni na vrijeme. Tako je Muller ostao bez niza očekivanih filmova, ujedno i bez niza zvijezda. Stoga smo se u nedjelju morali radovati onome što imamo, a to je bila Natalie Portman. Ona je u nedjelju stigla zbog dva razloga. Prvi je njezin kratkometražni redateljski debi. Film „Eve“ koji traje 21 minutu i koji je Portman režirala, bit će prikazan u ponedjeljak. U nedjelju uvečer, Portman je bila zvijezda na dodjeli nagrade koja se zove „Film za humanost“ i koja je utemeljena ove godine. Tu nagradu sponzorira voda S. Pellegrino koja je od ove godine sponzor venecijanskog festivala. Kako to ambiciozno piše u press releaseu, radi se o nekoj vrsti Nobelove nagrade koja se dodjejuje filmskim djelatnicima koji su svoj život posvetili humanitarnom radu. Osim što je dobila nagradu, Portman je dobila u pedeset tisuća eura, a taj novac odmah je proslijedila u program koji se zove TACAR. To je, preciznije, neprofitna organizacija koja se bavi obrazovanjem žena u siromašnim krajevima Tanzanije.

Nedjelja nije prošla bez intervjua, prva stvar ujutro bila je intervju s francuskim redateljem Barbetom Schroederom koji je, radeći u Americi, zaslužan za zvjezdane trenutke Mickeya Rourkea zbog uloge u njegovom filmu „Barska mušica“ iz 1987. godine. Jednako tako, zaslužan je za zvjezdane trenutke Jeremyja Ironsa jer je on upravo za ulogu u Schroederovom filmu „Obrat sreće“ dobio 1990. godine Oscara za glavnu mušku ulogu, kao što bi mu se mogla zahvaliti i Bridget Fonda za ulogu u filmu „Single White Female“ iz 1997. godine. Iako ima 67 godina, Schroeder i dalje snima, a novi film „Inju, la bete dans l’ombre“ u konkurenciji je za Zlatnog lava. Ujedno je i izuzeno živahan, i dalje ga zanima mračna strana ljudske psihe koju je istraživao u svim svojim filmovima, kao što ga zanimaju i manje i veće seksualne perverzije, ali u to će te se sami uvjeriti kada „Inju..“ dođe u hrvatska kina.

A da manjak zvijezda ipak nije toliko velik dokazala mi je Sandra Perović, tv novinarka sa TV Srbije, koja je susrela talijanskog glumca Alessija Di Clementea, poznatog kao Alberto Curti u seriji „Carolija“. Zaskočila ga je čim ga je ugledala na terasi hotela Excelsior, objasnila mu da je ona njegova velika obožavateljica te da, dok ljetuje u Boki Kotorskoj, gleda „Čaroliju“ na HRT-u. On joj je odgovorio kako ovog ljeta nije bio daleko od nje jer je boravio u Splitu i Hvaru gdje je bio član žirija na izboru za Miss Universe Dalmacije.