“Hollywood se vratio na Lido” današnji su naslovi u talijanskim novinama jer će u preostala tri dana filmskog festivala u Veneciji biti prikazana tri američka filma. Dolazak holivudskih glumaca donosi i živahnosti, koliko god mnogi smatrali da Hollywood smeta umjetničkim festivalima, a prva zvijezda među njima je Anne Hathaway, poznata po filmu „Vrag nosi Pradu“.

Došla je u Veneciju jer se u konkurenciji za Zlatnog lava nalazi film „Rachel Getting Married“ u kojem glumi liječenu narkomanku koja nakon rehabilitacije dolazi kući na svadbu svoje sestre Rachel, te se tijekom nekoliko dana polako otkrivaju obiteljski odnosi. Ovako dobar film zaslužuje da se naprave i intervjui sa Anne Hathaway i redateljem Jonathanom Demmeom.

E, sad, tu dolazimo do problema. Dobijem intervjue, ali ne vidim da mi kolege zavide na tome. Kaže mi jedan „Dobio si intervju s Anne Hathaway? Moje saučešće“. Počnem se raspitivati i shvatim da se 25-godišnja Hathaway u novinarskom svijetu smatra ne osobito pametnom osobom s kojom je vođenje razgovora samo gubljenje vremena. Prekopam internet i nađem recentni intervju objavljen u britanskom Timesu u kojem i ona sama priznaje da se ne snalazi pred novinarima, da se boji kako će je oni koji citaju intervjue krivo shvatiti i tako dalje.

A kako da se uopće shvati djevojka koja je četiri godine bila u vezi s 29-godišnjim talijanskim biznismenom s kojim je prekinula doslovno nekoliko sati prije njegovog hapšenja zbog pranja novca i brojnih drugih financijskih malverzacija? K tome mu je plaćala apartman u New Yorku, cijena mjesečnog najma stajala je 37 tisuća dolara, čak je njezin otac unajmio privatnog istražitelja koji je otkrio da je talijanski biznismen zapravo varalica.

Šteta, jer Anne Hathaway je odlična u filmu „Rachel Getting Married“, kao da se zainatila svima koji su pisali kako ona samo izgledom, ali ne i glumačkim talentom, podsjeća na Juliu Roberts.

Zato nema nikakve sumnje da je 64-godisnji Jonathan Demme prava poslastica od sugovornika. Ipak je to čovjek koji je 1986. godine promovirao Melanie Griffith u zvijezdu s izvrsnim filmom „Something Wild“, pomogao Michelle Pfeiffer 1988. godine ulogom u filmu „Married to the Mob“, da ne spominjemo sve Oscare koje je dobio za film „Kad jaganjci utihnu“ 1991. godine te film „Philadelphia“ za koji je 1994. godine Tom Hanks dobio Oscara.

Kako je Demme fanatični ljubitelj glazbe, tako je 1984. režirao koncertni film Talking Headsa „Stop Making Sense“, te režirao videospotove za grupe poput New Order i Pretenders te Brucea Springsteena. Još ako dobije nagradu u Veneciji, a filmski kritičar magazina Screen pise kako je „Rachel Getting Married“ ozbiljan konkurent za nagrade, zadovoljstvo intervjuom bit će time veće.

Međutim, još uvijek se nadam da će Mickey Rourke pokazati sjajno glumačko izdanje u filmu „The Wrestler“ koji je na rasporedu venecijanskog festivala u petak. Rourke je u srijedu došao na Lido i već je primjećen od nekih novinara koji su mi rekli kako nikada nije groznije izgledao. „Kao da se prije pola sata ustao nakon vrlo zahtjevne plastične operacije“, opisao mi je jedan kolega njegov izgled.

Svejedno, jedva čekam intervju u petak jer Rourke je čovjek koji nema što izgubiti u glumačkom svijetu. Prije tri godine, u povodu filma „Sin City“, pričao mi je kako je „dotaknuo dno života“ kako bi to opjevao Toma Zdravković i pri tome nije štedio samog sebe od kritika. Ipak bi završetak festivala u Veneciji mogao biti uzbudljiviji no sto se činilo!