Objavljeno u Nacionalu br. 670, 2008-09-15

Autor: Eduard Šoštarić

Odjeci afere Patria

Hrvatska lekcija iz poštenja Sloveniji

Dok slovenski politički vrh potresa korupcijska afera oko nabave oklopnih vozila Patria, Hrvatska je ista borbena vozila nabavila transparentno

Ratko Panjević (na slici desno) preuzeo je na sebe ulogu tehničkog savjetnika Patrije i odgovorne osobe za njezin offset u HrvatskojRatko Panjević (na slici desno) preuzeo je na sebe ulogu tehničkog savjetnika Patrije i odgovorne osobe za njezin offset u HrvatskojUnatoč brojnim slovensko-hrvatskim sličnostima u nabavi borbenih oklopnih vozila finske Patrije, Slovenija je ipak zemlja koja je trenutačno u središtu međunarodnog skandala, najvećega od njenog osamostaljenja, dok se u Hrvatskoj zbog toga što se događa u susjedstvu nitko previše ne uznemirava. Posljednjih dana slovenski parlamentarni zastupnici koji raspravljaju o skandalu u Sloveniji s govornice sve više spominju hrvatsku nabavu oklopnih borbenih vozila, odnosno zašto u Hrvatskoj nema sličnog skandala i u čemu je bila razlika pri natječaju i odabiru vozila u odnosu na Sloveniju ako su oba natječaja po mnogočemu identična. Zaista, u Hrvatskoj se od trenutka potpisivanja ugovora s finskom Patrijom o nabavi 84 AMV-a 8x8 u listopadu nije mogla čuti nijedna optužba ili makar sumnja da je netko uzeo ili dao mito kako bi finsko vozilo pobijedilo na natječaju. Jedan od najzaslužnijih za to je Ratko Panjević, tehnički vojni savjetnik Patrije u Hrvatskoj još od 2004. i osoba ključna za Patrijin offset u Hrvatskoj nakon ugovora o kupnji 84 oklopna borbena vozila. Danas su mnogi skloni tvrditi kako je bivši šef Patrije Jorma Wiitakorpi od svih savjetnika najviše slušao Ratka Panjevića, koji mu je i postavio cijeli projekt u Hrvatskoj s ciljem da Patria i tvrtka Đuro Đaković postanu strateški partneri i da pobjeda Patrie u Hrvatskoj ne bude konačan cilj nego zajednički izlazak na treća tržišta. U Sloveniji je skandal prvenstveno izbio zbog toga što se uopće ne zna komu je i zašto išao novac iz Patrije, a u igri je čak pet osoba.

Kad je riječ o Patrijinoj proviziji za sklopljeni posao u Hrvatskoj, jedino je Ratko Panjević dobio ili treba dobiti novac i time priča oko Patrijina novca u Hrvatskoj završava, za razliku od slovenskog slučaja. Neslužbeno smo doznali da se njegova provizija zbog uspjeha u Hrvatskoj, koja obuhvaća tehničko savjetovanje i angažman na offset programu, kreće oko milijun eura. Zanimljivo, novac se ne isplaćuje odjednom, nego u dugom nizu godina, sve dok se Hrvatskoj ne isporuči i posljednje vozilo. Budući da Panjević ima vlastitu tvrtku i zaposlenike, ako ništa drugo, barem je za nekoliko godina osigurao mirnije poslovanje, stoga su besmislene priče da se na samo jednom takvom poslu mogu osigurati dvije generacije obitelji. Inženjer strojarstva Ratko Panjević završio je Vojno-tehničku akademiju u Zagrebu još 1982. Ondje je ostao raditi na Katedri za složene borbene sustave. Riječ je o stručnjaku koji se vojno-tehničkom problematikom bavi dugi niz godina. Nacionalovi izvori tvrde da je neposredno prije početka Domovinskog rata osnovao tvrtku MA-RA, ali zbog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku nije se mogao posvetiti tom poslu i uglavnom se do 2000. bavio lovnim turizmom, organizacijom safarija, jer je i sam pasionirani ljubitelj lova i ribolova, a u Ozlju je imao i veliku farmu fazana koju je potkraj 90-ih napustio.


Nakon što je embargo na uvoz oružja ukinut, Panjević je s nekolicinom svojih zaposlenika, koji su također profesionalno vezani uz vojnu tehniku, ostavio lovni turizam kao temeljnu djelatnost i posvetio se poslovima koji su tek trebali doći. Hrvatska je vojska bila pred početkom velikog pospremanja i modernizacije oružanih snaga, kao i hrvatska policija, pa je on nastojao obnoviti bivše i uspostaviti nove kontakte u europskoj vojnoj industriji i tako se spremiti za predstojeće natječaje za opremanje Hrvatske vojske. Budući da se posvetio poslu koji najbolje zna raditi, ubrzo je počeo sklapati zastupstva s renomiranim tvrtkama na području vojne industrije.

Otada do danas Panjević savjetuje barem deset tvrtki na tržištu regije i zastupa ih u Hrvatskoj. Uz njega, u svojstvu Patrijina PR-a, u Hrvatskoj je angažirana i Mare Bulić-Mrkobrad, bivša dugogodišnja novinarka koja je osnovala PR tvrtku “Propela”. Nitko se drugi od hrvatskih državljana nije pojavljivao u Patrijino ime. To je velika razlika u odnosu na slovenski projekt Patrije, gdje se pojavljuju četiri tvrtke, a uz njih još pet osoba koje nemaju nikakve veze s njima. Mare Bulić-Mrkobrad bila je zadužena za rad s hrvatskim novinarima, organizaciju tiskovnih konferencija, praćenje pisanja hrvatskih tiskovina o natječaju za borbena oklopna vozila i organizaciju novinarskih posjeta. Nakon što je preuzela kampanju Patrije u Hrvatskoj, porastao je broj susreta hrvatskih novinara sa zaposlenicima finske tvrtke, zaredali su posjeti Finskoj, obilazak proizvodnih pogona, terenski obilasci na vježbalištima gdje se ispitivalo vozilo AMV i slično.

HRVATSKO-FINSKI projektni tim Patrije koji je pobijedio na natječaju za opremanje Hrvatske vojske borbenim oklopnim vozilima AMV na osam kotačaHRVATSKO-FINSKI projektni tim Patrije koji je pobijedio na natječaju za opremanje Hrvatske vojske borbenim oklopnim vozilima AMV na osam kotačaSlovenski novinari prvi su put vidjeli Patrijino vozilo samo sedam dana prije konačnog odabira, a njihovi kolege u Hrvatskoj to su učinili barem pet puta u dvije godine, što pokazuje koliko je ozbiljno shvaćen projekt u Hrvatskoj. Treba reći još jednu važnu činjenicu, osobito kad je riječ o zastupanju velikih tvrtki prije nekog međunarodnog natječaja. Praksa je pokazala da kompanije prikrivaju konzultante u zemljama gdje žele sudjelovati na natječajima, što je posve pogrešno, jer time samo pobuđuju sumnju u transparentnost svojih poslova. To se dogodilo u Sloveniji, dok je Ratko Panjević u Hrvatskoj postupao drukčije.

Od trenutka kad je počeo njegov angažman za Patriju u Hrvatskoj, a to je bilo dvije godine prije konačne odluke, bio je dostupan za sve novinare i za sva pitanja o Patrijinu projektu u Hrvatskoj. Nacionalovi sugovornici bliski Ratku Panjeviću ističu da se on i osobno angažirao da vozilo AMV dođe iz Finske i bude predstavljeno hrvatskoj javnosti čak tri puta, prije konačne odluke, jer je novac koji će biti utrošen na kupnju oklopnih borbenih vozila novac hrvatskih građana koji imaju pravo znati o čemu se radi. Dok je natječaj bio u tijeku, Panjević je izbjegavao ići u MORH kako se takvi susreti ne bi pogrešno shvatili, a to isto predlagao je i svojim partnerima u Patriji, pa su Patrijini dužnosnici u MORH dolazili samo kad su bili službeno pozivani, što je bilo jako rijetko. Jedna od njegovih ključnih procjena tijekom natječaja bila je da je za Patriju bolje da dopusti testiranje i trećeg oklopnog borbenog vozila koje se na poligonu Gašinci i nije trebalo pojaviti, a radi se o Piranhi III švicarskog proizvođača MOWAG-a u vlasništvu američkog General Dynamicsa. Tako su Amerikanci poslali dva vozila na testiranje unatoč tomu što je MORH pozvao samo Steyrovo vozilo Pandur II i finski AMV. Takvim dopuštenjem Panjević je izbio iz rukava bilo kakav adut General Dynamicsa za žalbu, a omogućio Patrijinu vozilu da na testiranju pokaže bolje rezultate i od PiranheIII, za koju se nagađalo da je superiorna.

Za Panjevića se govori da ne prihvaća svaku ponudu za zastupanje, iako su ponude za njega financijski jako dobre. Tako je u jednoj godini odbio zastupati dva proizvođača zrakoplova i jednog proizvođača oružanih stanica za borbena oklopna vozila. Kad je riječ o zrakoplovima, razlog nije bio financijski nego isključivo ljudski. Procijenio je da su se proizvođači borbenih zrakoplova koji se natječu u Hrvatskoj već u startu okružili pogrešnim timom, postavili krivo projekt i njemu nisu ostavili nikakvav manevarski prostor da situaciju popravi.

S druge strane, kad je riječ o oružanim stanicama za oklopna borbena vozila, Panjević je, kažu naši sugovornici, odbio zastupati stranog proizvođača, jer je bio uvjeren da oružana stanica nije dovoljno kvalitetna za potrebe Hrvatske vojske. Takva načela dovela su do toga da Panjevića u razgovoru vrlo ozbiljno shvaćaju i dužnosnici MORH-a i MUP-a, iza sebe nema nikakvih repova ili skandala, a ono što obeća u razgovoru to i ispuni, što ga čini vjerodostojnim sugovornikom. Panjevića se zbog toga nikako ne može poistovjetiti s trgovcima oružjem, posrednicima i mešetarima koji zapravo o oružju ništa ne znaju.

RATKO PANJEVIĆ je završio Vojno-tehničku akademiju pa je mogao na ravnopravnoj osnovi razgovarati o svim tehničkim detaljima s hrvatskim vojnim vrhomRATKO PANJEVIĆ je završio Vojno-tehničku akademiju pa je mogao na ravnopravnoj osnovi razgovarati o svim tehničkim detaljima s hrvatskim vojnim vrhomZa razliku od tehničkog savjetnika Ratka Panjevića u Hrvatskoj, za posrednike u Patrijinu poslu u Sloveniji bili su angažirani ljudi koji nisu imali dodirnih točaka s vojnom tehnikom, uglavnom privatni poduzetnici, burzovni mešetari, čak i slikari. Panjević je nekoliko puta u društvu svojih zaposlenika isticao da bi i njemu u Hrvatskoj, bez obzira na dobro postavljeni projekt, bilo jako teško da državni vrh i MORH nisu korektno odradili svoj dio posla. Hrvatski državni vrh je od početka bio posve jasan, odlukom hrvatske vlade tvrtka Đuro Đaković - specijalna vozila izabrana je za strateškog partnera MORH-u i prije nego što je natječaj završen. Takvim potezom nije ostavljen nikakav prostor špekulantima i posrednicima da proizvodnju pokušaju prebaciti drugamo i pritom zarade. U Sloveniji se dogodilo posve suprotno. Tek kad je natječaj završen, krenulo se u potragu za tvrtkom koja će proizvoditi AMV. Slovenska država nije imala nikakvu mogućnost odlučivanja, jer je jedina proizvodna linija za proizvodnju oklopnjaka bila u tvrtki Sistemska tehnika, kojoj su vlasnici Viator Vektor i tvrtka Steyr Daimler Puch, koja je bila izravni konkurent finskoj Patriji.

Velika pogreška slovenskog ministarstva obrane bila je odluka da se odmah s kupnjom borbenih vozila ide i na njihovo opremanje različitom opremom i oružanim sustavima. Više nitko u Sloveniji ne zna koja je konačna cijena svega toga, a povrh svega, Slovenija je u problemima, jer su se prerano odlučili za opremanje vatrenom stanicom 12,7 mm izraelske tvrtke Elbit, koja se na kasnijim testiranjima pokazala lošom. U Hrvatskoj je kupnja vozila odvojena od kupnje opreme i naoružanja za njih. Ugovori s proizvođačima opreme i naoružanja za vozila tek će se sklopiti, a Hrvatska je, za razliku od Slovenije, iskoristila to vrijeme da ispita sve što valja od oružanih stanica 12,7mm na tržištu.

U ime MORH-a vođenje cjelokupne pripreme i provedbe natječaja dobro su odradili bivši pomoćnik ministra obrane Ivo VLADA Janeza Janše na udaru je slovenske oporbe zbog PatrijeVLADA Janeza Janše na udaru je slovenske oporbe zbog PatrijeBačić i brigadni general Milan Knežević, koji od hrvatske javnosti nisu skrivali gotovo ništa. Slovensko ministarstvo obrane zatvorilo je za svoju javnost sve u vezi s nabavom Patrijinih vozila. Slovenski novinari nisu smjeli ni ući u pogon gdje će se proizvoditi borbena oklopna vozila, a da apsurd bude veći, nisu ni znali koliko će se vozila proizvesti u Sloveniji, a koliko u Finskoj.

Netransparentni i tajnoviti SlovenciSlovensko ministarstvo obrane zatvorilo je za svoju javnost sve u vezi s nabavom Patrijinih vozila. Slovenski novinari nisu smjeli ni ući u pogon gdje će se proizvoditi borbena oklopna vozila, a nisu ni znali koliko će se vozila proizvesti u Sloveniji, a koliko u Finskoj. Podatak o tome su čuli nedavno od hrvatskih novinara. Također, finsko vozilo koje se natječe u Sloveniji mogli su vidjeti samo nekoliko dana prije konačne odluke o pobjedniku, dok su ga hrvatski novinari mogli vidjeti dvije godine prije. Povrh svega, hrvatski mediji su imali pristup završnom testiranju vozila, dok je u Sloveniji testiranje bilo zatvoreno za javnost.

Dobar projekt ispred zaradeDok je natječaj bio u tijeku, Panjević je izbjegavao ići u MORH kako se takvi susreti ne bi pogrešno shvatili, a to isto predlagao je i svojim partnerima u Patriji. Za Panjevića se govori da ne prihvaća svaku ponudu za zastupanje, iako su ponude financijski jako dobre. Tako je u jednoj godini odbio zastupati dva proizvođača zrakoplova i jednog proizvođača oružanih stanica za borbena oklopna vozila. Panjević je, kažu naši sugovornici, odbio zastupati stranog proizvođača, jer je bio uvjeren da oružana stanica nije dovoljno kvalitetna za potrebe Hrvatske vojske.

Vezane vijesti

Potpisan Okvirni sporazum između Patrie i Đuro Đaković Holdinga

Potpisan Okvirni sporazum između Patrie i Đuro Đaković Holdinga

Danas u Parizu na svjetskom sajmu sigurnosti i obrane Eurosatory, Ðuro Đaković Holding d.d. (ĐĐH) i Patria potpisali su okvirni sporazum o… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika