S Blankom Vlašić uvijek ista stvar. Dogovorile smo se da od sada više nećemo raditi intervjue u lokalima i restoranima jer toliko je slučajnih prolaznika koji joj prilaze čestitati da je nemoguće razgovarati u miru. Zadnji put smo se vidjele početkom ljeta i jako sam se iznenadila kad sam vidjela koliko je smršavila. Ona tvrdi da je izgubila svega tri kilograma, ali meni se učinilo puno više. Došla je u bijeloj Adidasovoj trenirci, bez imalo šminke koja njoj, na kraju krajeva, ni ne treba jer ima besprijekoran ten. Ponekad mi je teško razgovarati s našom najboljom atletičarkom jer je prije velikih natjecanja prilično dekoncentrirana pa razgovor nije baš tako opušten, no Olimpijada u Pekingu, a i mitinzi Zlatne lige su iza nje i to se itekako vidi. Bila je odlično raspoložena, pohvalila se novom torbom i toliko se oduševila mojim starinskim naušnicama da mi je došlo da joj ih poklonim. Nisam ni morala postavljati pitanja, ona je sama pričala. Na kraju mi je rekla: "Molim te, nemoj i ti samo napisati da sam na vrhuncu karijere. Kakav vrhunac? Znaš li ti što ja još sve mogu? Pa tek su mi 24 godine." Rekla mi je to s toliko energije i tako odlučno da sam joj povjerovala kako srebrna medalja iz Pekinga i za dlaku izgubljeno osvajanje šestog mitinga Zlatne lige zaista nisu njezin maksimum.   

EXTRA: Čini mi se da ste jako smršavili. Zašto?

- Mislim da sam skinula tri kilograma. Iscrpila me cijela sezona. S obzirom na to da sam inače visoka i mršava, kad skinem nekoliko kilograma jako se vidi. Kad toliko skačem, gubim puno energije i koliko god da pravilno jedem, opet gubim kile. Sad ću se sigurno malo popraviti jer imam četiri tjedna odmora.

EXTRA: To je na neki način svojevrsni godišnji odmor. Hoćete li otputovati nekamo?

- Dok je trajala sezona, samo sam maštala o tome kako ću otići deset dana na Bali i kupati se, ljenčariti i ništa ne raditi. No, sad kad je sve gotovo i kad sam došla u Split, ne ide mi se nikamo. Zaželjela sam se doma, mamine kuhinje, svojeg stana i prijatelja. Sad ću se malo morati priviknuti na to da se ne moram dizati svako jutro u šest sati. Teško je ne raditi ništa i uživati kad naviknete stalno biti discipliniran zbog treninga. 

EXTRA: Hoćete li trenirati i sad kad ste na odmoru?

- Da, bit će to aktivni odmor jer ne želim nakon mjesec dana ući u dvoranu potpuno nespremna. Svaki ću dan trenirati malo, što meni nije teško, dapače - gušt mi je. Tako, kad se vratim u dvoranu, krenut ću na visokom nivou. Teško je nakon pauze od mjesec dana vratiti se odmah u formu, a ja ne želim gubiti vrijeme. Radije polako održavam kondiciju.

EXTRA: Iza vas su Olimpijske igre, mitinzi Zlatne lige i svjetsko prvenstvo. Koje bi natjecanje izdvojili kao najteže?

- Baš su me to nedavno pitali. Ne mogu vam na to odgovoriti. Sezonu sam završila u velikom plusu i jako sam zadovoljna. Uopće ne razmišljam o tome kako sam prošla na pojedinačnim natjecanjima nego kako se osjećam nakon cijele sezone, a osjećam se odlično. Nijedno natjecanje ne bih izdvojila. Gledam sve to kao ukupan rezultat.

EXTRA: Izgubili ste zlatnu medalju u Pekingu, izmaknula vam je "kruna" u Bruxellesu. Kako na to gledate?

- Ništa ja nisam izgubila jer nitko nije skočio bolje od mene. Meni je cilj napredovati, što sam i napravila. Podignula sam nivo rezultata za tri centimetra, što je ogroman napredak kad je riječ o visinama iznad dva metra. Postotak skokova viša od dva metra mi je 2006. bio 56%, prošle godine 73%, a ove 100%. Dakle, ja svake godine skačem sve bolje i bolje, i to je ono što je bitno. Pojedinačna natjecanja ne čine karijeru. Naravno da je bitna svaka medalja, ali bit će ih još jer sam tek na početku i mene, sigurna sam, čeka još zlatnih medalja.

EXTRA: Žalite li za novcem koje niste osvojili na finalnom mitingu?

- Prvo mi je došlo da lupam glavom o zid, a onda sam shvatila da nikada nije dobro žaliti za novcem.  Više mi je bilo žao zbog prestiža koji to donosi jer to znači da si od početka do kraja bio najbolji. Ali ja sam se pomirila s činjenicom da sam u cijeloj svojoj karijeri uvijek nešto čekala. Meni apsolutno ništa nije došlo preko noći i za svaku stvar se moram boriti i čekati dulje nego većina drugih. I na zlato na svjetskom prvenstvu u Osaki morala sam dugo čekati. Takva mi je valjda sudbina. Sve radim pošteno i nema razloga da budem za nešto kažnjavana tako da će još biti svega.

Cijeli intervju pročitajte u novoj Extri