Danac Soeren Liborius, zadnji svjedok u suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču na Haškom tribunalu, govorio je o stanju u UN-ovoj bazi u Kninu nakon Oluje, u kolovozu 1995.  Liborius se pojavio kao sedamdeseti od predviđenih 134 svjedoka tužiteljstva. Sam proces traje osam mjeseci, a do sada nijedan svjedok nije iskazom uspio dokazati postojanje zajedničkog zločinačkog pothvata u cilju trajnog protjerivanja srpskog stanovništva s hrvatskog teritorija oslobođenog za vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja, što je glavna teza haškog tužiteljstva.

Čermakov odvjetnik Steven Kay ustrajao je na tvrdnji da je njegov klijent, kao zapovjednik Zbornog područja Knin,  tražio da se iz UN-ove baze hrvatskim vlastima preda isprva desetak ljudi, a nakon toga čak sedamdesetak, koji su sumnjičeni za ratne zločine, pripadnik Europske promatračke misije Soeren Liborius kazao je kako se toga ne sjeća.

"Znao sam kakvi su bili opći razgovori koji su se vodili u to vrijeme u tom kraju jer je određeni broj Hrvata smatrao da je sjedište UN-a zaštita, zona u kojoj su ratni zločinci zaštićeni. Oni su se htjeli njih dokopati", kazao je Liborius tijekom davanja svog iskaza.

"Ja ne kažem da nije postojala potreba da se pronađu oni koji su imali krvi na rukama, ali ono o čemu smo razgovarali i što je bilo u središtu pregovora, bio je način kako to učiniti i dokazi koji će potkrijepiti te navode", rekao je Danac i istaknuo da ne tvrdi da "među njima nije bilo ljudi koji su radili loše stvari niti da su se trebali izvući bez kazne", već da je trebalo pronaći pravedan postupak.