Hoće li znanstvenici srušiti sve naše romantične predodžbe o ljubaviKažu da je ljubav droga. No, je li to zaista tako?

Tim se pitanjem bavi Larry Young, profesor neurologije na Emory sveučilištu u Atlanti. Profesor Young piše za renomirani znanstveni časopis Nature gdje raspravlja o tome kako bi ljubav mogli objasniti kao serije neurokemijskih reakcija u posebnim dijelovima mozga.
Ako je to istina, kaže on, ljudi se više neće oslanjati na kamenice ili čokoladu kako bi potaknuli svoje ljubavno raspoloženje.

Umjesto toga, znanstvenici će moći razviti afrodizijak - kemikalije pomoću kojih će se ljudi moći zaljubiti u prvu osobu koju vide.
A onima koji su se zaljubili u osobu u koju se nisu smjeli ili trebali zaljubiti, davanjem protulijeka poništit će neuzvraćenu ljubav.
Naime, postoji genski "ljubavni test" pomoću kojeg se može procijeniti jesu li dvije potencijalne "ljubavne ptičice" pretpostavljene jedna drugoj i imaju li šanse za sretan bračni život.

Kamenice (ni)su afrodizijak

Kamenice su poznate kao najtradicionalniji afrodizijak. "Nisam siguran da ćemo to ikad moći u potpunosti razumjeti", kaže profesor. "Ja sam uvjeren da su naše emocije i ponašanje evoluirale od onih koje su vladale primitivnim svijetom. Ne mislim da je ljubav majke prema djetetu nešto bitno drukčija od ljubavi majmunice, ili bilo koje druge životinje, prema svom mladunčetu."
Kod životinja su znanstvenici uočili kemikaliju zvanu oxytocin, koja je zaslužna za stvaranje emotivne veze između majke i mladunčeta. Profesor Young vjeruje da se sličan proces odvija i kod ljudi. Kada osjetimo te emocije, one su toliko bogate i predivne da ne možemo vjerovati da je nekolicina kemikalija zaslužna za to", kaže profesor.
No, ako je sve to u vezi majčinske ljubavi točno, je li romantična ljubav svedena upravo na međusobnu reakciju oxytocina i još nekoliko ljubavnih kemikalija u određenom trenutku?
Profesor Young misli da je to moguće.

Moćno uvjerenje

Istražitelji su otkrili da je oxytocin zaslužan za stvaranje povezanosti između mužjaka i ženke prerijskih voluharica, koje poput ljudi mogu biti uzajamno povezane iznimno dugo vremena.
Rađene su studije i na ljudima koje pokazuju da oxytocin povećava povjerenje, odnosno pomaže nam da razumijemo emocije drugih ljudi.
Profesor Young tako smatra da ima smisla u tvrdnji da pojedine molekule mogu biti zaslužne za stvaranje uzajamne povezanosti među pojedincima.
Ne smijemo misliti kako gledajući iz samo ove perspektive možemo shvatiti što ljubav uistinu jest.

Godinama se kamenice smatraju jednim od najjačih afrodizijakaProfesor Nick Bostrom sa Sveučilišta Oxford smatra da postoje i druge kemikalije podjednako zaslužne - riječ je o tome da treba podrobno sve istražiti i saznati o kojima se točno radi.
-Mislim da tek dodirujemo površinu stvari", kaže on i nastavlja-Postoje na stotine pojedinih molekula u mozgu, sve one djeluju u zasebnim djelovima mozga."
"Mislim da ćemo jednog dana moći puno bolje razumjeti kako sve te kemikalije djeluju, kako su povezane i koja im je uloga u kreiranju tih kompleksnih emocija-tvdi Bostrom.
Znanstvenici se slažu da i psihologija tu ima svoju ulogu.
Profesor Nick Bostrom kaže kako postoje evolucijski, psihologijski, socijološki, fenomenologijski i humanistički razlozi koji također nude važne uvide za razumijevanje ljubavi.
-Priroda u svemu tome ima vrlo važnu ulogu", nastavlja profesor Young. Priroda djeluje mijenjanjem neurokemije.

Znamo iz studijskih istraživanja na ljudima da žene koje su u ranoj dobi doživjele zlostavljanje ili zanemarivanje imaju sniženi nivo oxytocina u mozgu. Znamo i da pojedini parfemi koji sadrže oxytocin mogu pomoći u ostvarivanju veze među ljudima. U potpunosti se slažem da naša dosadašnja iskustva imaju veliki utjecaj na ostvarivanje novih veza, ali to se s vremenom mijenja zbog neurokemije i naše genske strukture.-tumači.
Ako je ljubav stvar samo nekolicine kemijskih reakcija, može li se tim najjačim ljudskim osjećajem manipulirati?
Oxytocin može povećati mogućnost stvaranja ljubavne veze pa je vrlo vjerojatno da bi se nešto poput oxytocina moglo koristiti u terapijske svrhe za vraćanje "iskre" među bračne parove. Na tržištu već postoje parfemi koji sadrže oxytocin, no prof. Young smatra kako je količina preniska da bi bila djelotvorna.
"No, smatram da bi u budućnosti mogli proizvesti takav lijek koji bi unošenjem direktno pogađao dijelove mozga i mogao postići učinak afrodizijaka."
Prof. Bostrom smatra kako postoji velika mogućnost da će se ubrzo moći manipulirati kemijskim mehanizmima koji su zaslužni za romantične osjećaje.
"Mudro ih koristeći, takve lijekove moći će se upotrebljavati za pojačavanje čovjekovih osjećaja i smanjivanje nepotrebne ljudske patnje. Ipak, takva manipulacija povećat će neke etičke i kulturalne probleme, koje bi u takvim slučajevima trebalo vrlo oprezno istraživati."