Već ova slika dovoljna je da vam izmami osmijeh na liceZašto bismo imali djecu kada možemo kupiti psa, sve se češće čuje u mladim obiteljima.
I dok konzervatici takav stav smatraju izopačenim, znanost pokazuje da čovjekov najbolji prijatelj zaista može zamijeniti razigrane klince.

U vremenu u kojem živimo, kada je često karijera na prvom mjestu, majčinske instinkte i emocionalne potrebe može zadovoljiti čak i ono dlakavo čudoviste koje nas uvijek vjerno dočeka mašući repićem, koji s nama dijeli naše radosti i osjeti našu tugu...

Najnovija istraživanja pokazuju da igra s psima kod njihovih vlasnika potiče eksploziju oksitocina, hormona povezanog s majčinstvom i brigom za bebe.

Taj hormon, poznat pod imenom „kemikalija maženja", amortizira stres, sprečava depresiju i jača povjerenje kod ljudi.
Miho Nagasawa i Tekefumi Kikusui, biolozi s Ateba Universityja u Japanu napravili su eksperiment u kojem je 55 pasa i njihovih vlasnika pozvano u laboratorij na igranje.

Vlasnici su dali uzorak urina prije i poslije igre, i zamijećen je značajan porast oksitocina.
U drugom eksperimentu vlasnicima je rečeno da izbjegavaju poglede svojih pasa. Eksperiment je snimljen i izmjereno je koliko su dugo psi zadržali pogled na vlasnicima. Oksitocin u urinu vlasnika čiji su ih psi gledali duže od 2 minute porastao je šak za 20%, dok je kod vlasnika nezainteresiranih pasa blago opao.

-Bujica te „kemijalije maženja" objašnjava zašto kontakt sa psima može podići raspoloženje pa čak i ublažiti simptome anksioznosti i depresije- kaze Kikusui.

Irski seteri odani su, inteligentni i lako se socijalizirajuIstraživanja na nekim životnjama pokazala su da se u kontaktu s ljudima i kod njih luči oksitocin, otkud dolazi pretpostavka da je on imao veliku ulogu u pripitomljavanju vukova prije 15 000 godina.

-Kroz evoluciju ljudi i psi su mozda dijelili slične drustvene manire, poput pogleda i geste rukom, tj. šapom. Upravo zbog toga psi su se toliko lako uklopili u ljudsko društvo- rekao je Kikusui.

Oni su se možda evolucijski razvili u naše vjerne pratitelje, a nama je blagi pogled tih dlakavih čudovišta toliko neodoljiv da im osim ljubavi i pažnje, neki nakon smrti ostavljaju čitavo bogatstvo. Leona Helmsley, koja je svojim psićima ostavila 12 milijuna dolara prema mišljenju mnogih je bila luđakinja, no jedno je sigurno - ti ju psići nikada nisu iznevjerili.

Za tako nešto psi uopće nisu sposobni, to jednostavno nije zapisano u njihovom genetskom kodu.