Skladatelju je bilo važno da se pjesma svidi HrvatimaNajmanje četiri mjeseca pokušavam natjerati Tončija Huljića da pristane na intervju. Gotovo svaki put se javio na telefon, no uglavnom me po kratkom postupku odbio ispričavajući se kako sam ja samo jedna od četrdeset novinara koji ga zovu na dnevnoj bazi. Ponekad je razgovor završio međusobnim poklapanjem slušalice, sve dok nije na kraju sam nazvao i pristao. Tijekom razgovora Huljić je bio iznimno zahvalan sugovornik za kojeg ne postoji pitanje na koje neće odgovoriti, ali i čovjek koji zna slušati sugovornika, što je pokazao u našem privatnom razgovoru nakon službenog dijela.

Posljednjih godina je vjerovatno najosporovaniji skladatelj u Hrvatskoj, no ujedno i najprodavaniji autor u Hrvatskoj, a mnogi ga kritiziraju upravo zbog toga što ni danas ne odustaje od skladanja komercijalne zabavne glazbe. Jedini je hrvatski autor koji je bio prvi na američkom billboardu dva puta, njegova glazba je nekoliko puta bila u više od dvadeset zemalja prva na top-ljestvicama, a glazba mu je korištena i u nekoliko holivudskih projekata.

Vrlo je samopouzdan pa ga tako nerijetko proglašavaju prepotentnim, muškarcem gospodskih manira, zanimljivim i načitanim. U kavani zagrebačkog hotela The Regent Esplanade dočekao me s pitanjem: "Što ti misliš hoću li pokleknuti ili ne?" pri tome gledajući u humidor i birajući cigaru. Iako se odrekao cigareta, strast je ipak jača pa tako u prosjeku dnevno puši tri cigare i mrzi sam sebe jer je i njih počeo uvlačiti.

EXTRA: Lovimo se četiri mjeseca. Zbog čega tako slabo komunicirate s medijima? Primjerice, gostovanje u emisiji "Nedjeljom u dva" odbijate već dvije godine.
- O meni je svaki tjedan jedna informacija u novinama o potpuno drugom segmentu života od onoga čime se ja bavim. Činjenica je da bih ja jednom tjedno trebao raditi press-konferenciju ili imati svojeg galsnogovornika. Još uvijek imam tu neku energiju nositi se sa svim tim za sada sam, no žao mi je što sam se toliko razletio na sve strane i napravit ću sve da se u što skorije vrijeme vratim opet samo glazbi. Cijelo vrijeme sam ja tu negdje, ali želim profunkcionirati u glazbenom smislu na razini cijelog svijeta i zato se moram posvetiti samo tome. Za to što me toliko zovu, sam sam kriv.
EXTRA: Zbog čega ste se toliko raširili u razne sfere? Slobodno bih vas mogla predstaviti i kao skladatelja, producenta, vlasnika izdavačke kuće, građevinskog poduzetnika i glazbenika. Koje vam je od ovih zanimanja pravo?
- Ja sam prvenstveno skladatelj i producent, no sigurno je da sam se previše proširio i to ću pokušati i pokušavam suziti. Ne bih sad volio da se ovi iz banke uspaničare nakon ovog intervjua, projekte koje sam započeo ću i završiti, a nakon toga ću se do kraja posvetiti glazbi gdje sam realno rečeno i najbolji.
EXTRA: Kad smo već kod produkcije, nikada niste komentirali svoj razlaz od Romana Majetića i AVA-produkcije.
- On i ja smo imali potpuno dvije različite koncepcije u tipu poslovanja koje srećom nisu zadrle u naš privatni odnos. To je cijela tajna. I dalje smo prijatelji.
EXTRA: Vašu pjesma "Lijepa Tena", koja je pobjednik ovogodišnje Dore, mnogima se nije svidjela. Neki tvrde da je glazbeno nekvalitetna, neki tvrde da ste plagirali sami sebe, neki pak da to nije pjesma za finalni izbor u Moskvi.
- Pa važno da je moja, bit će dočekana na nož. U Srbiji je na njihovom izboru boy band Operacije Trijumf (OTB), nakon što je bio prvi u finalu prema glasovima publike i žirija, u finale opet prošao kao prvi od strane publike, ali ga je žiri potpuno upropastio. I to samo zato što ja stojim iza te pjesme. I ne zavaravajmo se, na Dori sam bio drugi po glasovima, prvi po ukupnom zbroju.
EXTRA: Kako objašnjavate činjenicu da je klapa Intrade bila ukupno druga? Jeste li ljubitelj klapskih pjesama modernije aranžiranih?
- Mi imamo potpuno drugi doživljaj klapskih pjesama. Jeste li kad slušali klapske sicilijanske pjesme? To je vrhunski doživljaj. Potpuno su drugačije od većine dalmatinskih napjeva, one zvuče optimistično, nema u njima tolike boli i žalopojki o tužnim ljubavima i promašenom životu. A samo 30 kilometara dalje, iza brda, kroz ojkalice i gange dobiješ ratne i erotske verzije iste emocije. Mi nemamo nikakav identitet. Klape bi u izvornom obliku trebale biti autohtoni proizvod, izveden a capella, dakle bez ikakvih instrumenata. Klape su danas bastard. Današnje klapske pjesme su ostarjele pjesme sa Splitskog festivala iz 70-ih. Pitajte Gibonnijeva oca Ljubu Stipišića što su prave dalmatinske klape. Danas se na klapama rade novci i prepjevava zabavna glazba. Klape su najobičnije vokalno instrumentalne skupine i prestanimo ih prodavati za nešto što nisu. Šaljemo te klape po raznim događanjima, ali nigdje dalje od granica Hrvatske. Mi ne znamo bi li bili malo Balkanci ili Europa. Kad nas Slovenci šutnu, onda smo bliži Srbima, a kad hoćemo u Europu, onda se ograđujemo od Balkana. S druge strane, ja sam konzistentan. Vrtim svoj film i ne odustajem. Imam jednu svoju priču koja ne trpi povijesne i revolucionarne promjene. Imam svoj koncept u razmišljanju i stvaranju, a Bog mi je dao to da mogu biti autohton. I zato sam tu gdje jesam, imam svoju poziciju i ne znam je li to dobra ili loša pozicija, ali je barem imam. Stojim na svom mjestu, a ostali uglavnom laju po meni. Kad ste čuli od mene da ja pljujem po nekom izvođaču? Nikada.
EXTRA: Mislite li da je pjesma "Lijepa Tena" konkurentna pjesma za Moskvu?
- Postio sam od Dore osam godina. Možda je bilo i prije pjesama koje su prije zaslužile da idu na Doru pa nisu išle. Dora je vrlo nezahvalna jer ja moram razmišljati o pjesmi koja će se prvenstveno svidjeti Europi. S ovom pjesmom, za razliku od prijašnjih godina, razmišljao sam da se prvo svidi Hrvatima. U polufinalu od 21 zemlje, četrnaest ih je iz bivšeg SSSR-a, a sve one će razdijeliti bodove između sebe. Mi u tu skupinu ni kulturuloški ni geografski ne pripadamo. S druge strane, živimo u neproglašenom ratu sa Slovencima, a možete misliti kako će nam Srbi nakon priznanja Kosova biti naklonjeni. A to su prvi susjedi koji bi nam po svim pravilima trebali dati bodove. I plus tri zemlje koje su nam već tradicionalno nesklone, Danska, Švedska i Norveška. Po svemu ovome, logički mi nemamo šanse.
EXTRA: Dakle, ne ulazimo u finale?
- Ne, ja kažem ulazimo i dobro ćemo se plasirati, no bit će teško.
(Snimio: Karsnodar Peršun, Zahvaljujemo osoblju hotelu The Regent Esplanade što su nam ustupili prostor za snimanje)

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre