Moamer GadafiSvjetski formu o vodi obično je mjesto na kojem se raspravlja o budućnosti svjetskih voda, no ove se godine samo pričalo o libijskom vođi Moamaru Gadafiju.

Naime, iako ga nije bilo na Forumu, izlaganje Fawzija al-Shariefa Saeida o grandioznom projektu četiriju saharskih zemalja, odnosno gradnji Goleme umjetne rijieke, popraćeno je ovacijama i pljeskom.

Tajni projekt opskrbe pitkom vodom, čiji je cilj bio afričke zemlje opskrbljivati fosilnom pitkom vodom čije su goleme zalihe otkrivene u dubini Sanader, pokrenut je još 70-ih godina prošlog stoljeća.

No, do sada u javnosti nije bilo nikakvih službenih informacija o njemu, pa se nagađalo da je to samo dobro osmišljena ideja, ali ništa više.

Zato je iznenađenje bilo još i veće, kada je u Istambulu objavljeno da je dvije trećine prvotne zamisli već ostvareno. Kroz 4000 kilometara betonskih cijevi iz podzemnih izvora i nadzemnih spremnika, fosilna voda već opskrbljuje stanovnike Tripolija, Bengazija i Sirte.

Troškovi cijelog sustava i iskorištavanja izvora sljedećih 50 godina, iznositi će 33,69 milijardi dolara, što je oko 10 puta jeftinije od desalinizacije. A, kako je prilikom predstavljanja projekta istaknuto, zalihe bi trebale biti dostatne za 4860 godina, ako se na saharski vodovod priključe i Egipat, Sudan i Čad.

Cijeli projekt već je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda, kao najveći svjetski pothvat natapanja, a Gadafi ga je reklamirao kao "osmo svjetsko čudo".