Objavljeno u Nacionalu br. 713, 2009-07-14

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Očekivana nominacija Milanovićeva favorita

Srećko JurdanaSrećko JurdanaSDP je - nakon provocirane neizvjesnosti - napokon izabrao svoga službenoga, stranačkoga kandidata za predsjednika države, i kako stvari stoje, to je dr. Ivo Josipović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, akademski lik s naočalama, skladatelj, svirač violine, svestrana osoba. Unaprijed se znalo da je favorit. Izbori na kojima je upravo promoviran svakako su bili demokratski, što znači da g. Josipović nije izabran "aklamacijom" - tko je za: svi !, tko je protiv: nitko !, uz dirigirane ovacije iz dvorane - kao nedavno Jadranka Kosor na saboru HDZ-a. Demonstrativno poštivanje regularne procedure njegovoj stranci nesumnjivo govori u prilog. Željeli su pokazati svoju različitost od HDZ-a - koji dr. Andriju Hebranga kao kandidata gura preko središnjega odbora, staroslavenski rečeno: centralnoga komiteta - i u tome su uspjeli. Za Josipovića se izjasnila većina članova SDP-a s pravom glasa na unutarstranačkim izborima - ukupna populacija od trideset i nešto tisuća - tj. onih koji su to pravo odlučili konzumirati, i to mu daje uvjerljivi kandidatski legitimitet.

Većina glasača očito je odlučila prihvatiti sugestije šefa stranke Zorana Milanovića, koji već dulje vrijeme ne skriva da je Josipović njegov osobni izbor. U međuvremenu je kao jak predsjednički aspirant u SDP-u nastupio dr. Ljubo Jurčić i kreirao situaciju u kojoj Milanović nije mogao Josipovića naprosto nametnuti bez otpora. Da bi stvari išle legitimno, njegov čovjek morao je status osvojiti na izborima, u čemu je predvidljivo i uspio. Bez obzira na Milanovićevu potporu i većinsko opredjeljenje glasača, nemoguće je - ipak - analitički zaključiti po čemu je Josipović za SDP i sve ostale koji Mesićeva nasljednika traže na "lijevom centru" bolje rješenje od njegova protukandidata dr. Ljube Jurčića. Pojedini promatrači smatraju da gospodin Milanović forsira Josipovića zato što misli da će s njim moći lakše daljinski upravljati. Može biti; krhko je znanje, posebno na području političke interesne kombinatorike.

Za gospodina Josipovića može se kritičarski utvrditi da je aktivist docirajuće opreznog i beznadno jednoličnog javnog profila, i da su ga pojedini mediji počeli u zadnje vrijeme forsirati ne zbog njegove naročite dramske zanimljivosti - jer čovjek nastupa monotono i beskonfliktno - nego u prvome redu zahvaljujući političkome statusu koji mu je u SDP-u darovao Zoran Milanović. Postao je javna figura prvoga reda, iako je od njega u medijskim nastupima ponekad provokativniji čak i Šeks, profesor isprazne retorike. Josipović je u nastupnoj poruci nakon imenovanja za službenoga kandidata izjavio kako ulazi u borbu za "slobodu, demokraciju, pravdu", i pozvao narod da se priključi njegovu "projektu predsjednika". Program zasnovan na "slobodi, demokraciji, pravdi" ne znači, dakako, savršeno ništa. Te tri apstraktne imenice morale bi u ozbiljnijim političkim porukama dobiti nekakvu konkretnu definiciju, jer na njih se u općenitoj formi može pozivati doslovno bilo tko, i diktator i narodni mučenik. No to su esencijalno nastupi gospodina Josipovića: uspavljujuća forma lišena uzbuđujućega sadržaja. Po tome je vjerojatno komplementaran s onima koji su ga izabrali, i oko toga se šira publika ne bi trebala previše uzrujavati, a pouzdano i ne će.

Gospodin Jurčić pozitivno se razlikuje od Josipovića po nizu stvari, među kojima njegova prvorazredna verziranost u ekonomskim pitanjima po značenju svakako nije na posljednjem mjestu. Tijekom zadnjih mjeseci Jurčić je bitno unaprijedio svoj javni image, koji u razdoblju nakon Račanove smrti nije bio posebno uvjerljiv. Ostavljao je tada dojam nepolitičke osobe, pomalo zbunjene stranačkim turbulencijama, a pomogao mu je u tome i Milanović koji ga je najprije postavljao, a zatim smjenjivao kao SDP-ova kandidata za premijera. Jurčićeva profilacija danas se, međutim, promijenila. Njegova serioznost postupno osvaja kredibilitet čak i kod gledalaca koji nisu posebno skloni SDP-u, a proradio mu je i politički instinkt koji ga tjera da se agresivnije stavi "u službu nacije". Činjenica da kod njega postoje elementi koji su prihvatljivi i umjerenim pristašama HDZ-a - ulazak u Sanaderov ekonomski savjet, na primjer - bitna je za nekoga tko pretendira na položaj predsjednika države, jednako kao i njegovo poznavanje ekonomije koje sugerira da bi na dužnosti predsjednika mogao na izravan način pozitivno utjecati na gospodarstvo.

Postoje naznake da će gospodin Jurčić ustrajati u svojim ambicijama, i da će se kandidirati za predsjednika unatoč izostanku stranačke nominacije. Uz dio SDP-a koji mu je sklon podržao bi ga u tome i krug nezavisnih osoba s određenim utjecajem. Odluči li se nakon svega za samostalnu kandidaturu, s njim će oponenti pouzdano imati problema. Značajnome dijelu hrvatske akademske zajednice prihvatljiviji je od Josipovića, kojeg ponegdje smatraju bleferom i lažnim moralistom, zbog financijske afere s autorskom agencijom koju je imao u nedavnoj prošlosti. Takav razvoj događaja doveo bi SDP u specifičnu situaciju, da u stranci de facto imaju dva jaka kandidata koji na globalnoj sceni nastupaju jedan protiv drugoga. To ne mora ispasti loše. Ako monolit ne postoji, ne treba ga zbog utilitarnih razloga stvarati na umjetne načine.
Osim Jurčića, iz redova SDP-a u natjecanje za predsjednika mogao bi samoinicijativno ući i Milan Bandić, što će dodatno opteretiti odnose u stranci, ali ujedno i kristalizirati stajališta. Pored drastično oslabljenoga HDZ-a, uostalom, ni SDP nema velikoga razloga da se panično hvata za privid jedinstvenosti. "Tisuću cvjetova" moglo bi procvjetati kod Zorana Milanovića, i čini se - barem u aktualnome trenutku - da stranačkim izborom Josipovića njegov kadrovski slučaj ni približno nije završen.

Darko Glavan; Misija Jadranke Kosor

Poginuo je Darko Glavan, glazbeni kritičar, povjesničar umjetnosti, veliko ime hrvatske rock-scene. Zasad nepoznati pijani divljak, koji je pobjegao s mjesta nesreće, udario ga je automobilom dok je hodao cestom pokraj Varaždina, vraćajući se s koncerta Santane. I Glavana - dragog Testonija, kako smo ga zvali u mladosti - ubilo je neiskorjenjivo divljaštvo na hrvatskim prometnicama. Bio je obrazovan, analitičan i minuciozan, što je svojedobno uočio i Ante Topić Mimara kad ga je zaposlio kao jednog od prvih kustosa u svome muzeju. Glavanove kritike izazivale su sedamdesetih i početkom osamdesetih strahopoštovanje kod rock-grupa koje su se tada borile za ime, no imao je rafinirani ukus i toplu i plemenitu dušu, i nitko se nije sporio s njegovim stavovima. Glavanova tragična pogibija bolan je udarac za hrvatski umjetnički milje, i za ljude koji su tog dobrog i kvalitetnog čovjeka poznavali.

Gospođu Jadranku Kosor - novu šeficu Vlade - netko bi među njezinim suradnicima mogao, među ostalim, obavijestiti da je fanatično kresanje troškova osobina svakog bezidejnog menedžera koji ne zna kako bi na pozitivan način spasio kompaniju. S radikalnim udarom na državni budžet dugoročno se ne će postići ništa. Hrvatska država građanima hitno mora omogućiti da počnu zarađivati, i preko toga puniti budžet, a je li gospođa Kosor sposobna za tu misiju, vidjet će se uskoro.

Vezane vijesti

EU se nije integrirala kao država

EU se nije integrirala kao država

O mogućnostima izlaska iz aktualne dužničke krize i osnivanju fiskalne unije u eurozoni razgovarali smo s Ljubom Jurčićem, profesorom Ekonomskog… Više

Komentari

registracija
10/4/08

Grga48, 15.07.09. 14:43

Rijetko dobro što je ostalo od Nacionala nakon "Pukija" su kolumne fantastičnog Srećka Jurdane. Zato bi svaki komentar bio suvišan.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika