Objavljeno u Nacionalu br. 713, 2009-07-14

Autor: Orhidea Gaura

MEDICINSKI potpomognuta oplodnja

Zakon protiv roditeljstva

HDZ-ov prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, sastavljen pod utjecajem hrvatske Katoličke crkve, mnogim će ženama oduzeti njihovo pravo na majčinstvo, jer je prema njemu izvantjelesna oplodnja zabranjena nevjenčanim parovima i ženama bez partnera

MINISTAR ZDRAVSTVA i socijalne skrbi Darko MilinovićMINISTAR ZDRAVSTVA i socijalne skrbi Darko MilinovićNiti desetak dana nakon što je premijer Ivo Sanader napustio funkciju premijera i predsjednika HDZ-a, desna konzervativna struja HDZ-a počela je ubrzano podilaziti Crkvi. Sanader je tijekom proteklih nekoliko mjeseci bio zahladio odnose s vrhom Crkvenog establišmenta, a to mu je desno krilo stranke naročito zamjeralo. HDZ je ovog puta počeo Crkvi podilaziti kroz Sabor, gdje je sve glavne konce od prije svega par dana počeo vući Andrija Hebrang. Koncem prošlog tjedna u Saboru se žestoko raspravljalo o prijedlogu Zakona o medicinskoj oplodnji, a ta se rasprava jako rasplamsala zbo nekih konzervativnih stajališta unutar zakonskog prijedloga koji su u suglasju s nazadnim stajalištima Crkve. Važeći zakon o medicinskoj oplodnji u Hrvatskoj donesen još 1978. potpuno je zastario a budući da se radi o izuzetno osjetljivom području ljudskoga života u posljednjih 15 godina stručnjaci su predlagali četiri različita prednarcta toga zakona, ali nijedan nije uspio proći Saborsku proceduru. Nakon odlaska Ive Sanadera okolnosti su se dramatično promijenile. Sada Darko Milinović, novi zamjenik predsjednice HDZ-a i ministar zdravstva, predlaže zakon koji zabranjuje zamrzavanje zametaka, što je u skladu sa shvaćenjem Crkve da se zameci zamrzavanjem uništavaju. Ovakvo suglasje između shvaćanja Crkve i HDZ-a može se razumijevati i kao želja stranke da se ponovo posve pomiri s Crkvenim establišmentom. Sada bi se ti odnosi mogli ponovo početi popravljati nakon donošenja spornog zakona, ali to je privremeno zaustavila oporba našuštanjem sjednice. Milanka Opačić izmislila je i novi slogan tog zakona: "Kad srce kaže dijete, Vlada kaže ne". Udruga Roda na Trgu bana Jelačića organizirala je i ispuhivanje balona od sapunice, kako bi dočarala rasplinute snove nevjenčanih parova kojima novi zakon ne dopušta umjetnu oplodnju.


No, unatoč svim protivljenjima, kad se u Saboru okupe svi HDZ-ovi zastupnici, što pri prošlom izglasavanju nije bio slučaj, teško da će oporba i dalje moći odugovlačiti s donošenjem tog zakona koji je trebao biti usvojen u tišini i po hitnom postupku, bez javne rasprave.
Iako je Hrvatskoj itekako potreban taj zakon, sudeći prema dosadašnjim reakcijama i iskustvima drugih država, prvenstveno Italije, neke će se njegove odredbe vjerojatno naći na Ustavnom sudu, poput one koja pravo na umjetnu oplodnju daje isključivo oženjenim parovima. Ako Ustavni sud sruši tu i možda još neku odredbu tog zakona, postavit će se pitanje je li Sabor uopće sposoban donijeti zakon koji nije protuustavan.

Dok se Hrvatska 1983. proslavila kao osma zemlja u svijetu koja je postigla uspjeh izvantjelesnom oplodnjom, odnosno postupkom fertilizacije in vitro, danas je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje još nemaju suvremeni zakon o medicinskoj oplodnji. A iako je izvanbračna zajednica po zakonu izjednačena s bračnom, zbog novog bi zakona više od dvije tisuće parova, koliko se procjenjuje da trenutno ima nevjenčanih parova koji imaju problem sa začećem, moglo ostati bez prava na potomstvo. Toj brojci treba dodati i žene koje uopće nemaju partnera, a žele dijete. Osim etičkog pitanja, smiju li liječnici tražiti od pacijenata vjenčani list na uvid, struka će se suočiti s još većim problemom - hoće li nevjenčani parovi uopće smjeti dolaziti na bilo kakve pretrage, obrade, intervencije ili bilo koju drugu vrstu liječenja te do koje će ih granice smjeti liječiti?
No ni oženjeni parovi neće posve mirno moći spavati ako ovakav novi zakon stupi na snagu. Zbog odredbe da se u jednom pokušaju smiju oploditi samo tri jajne stanice povećat će se broj pokušaja oplodnje koji će biti potreban ženama, pogotovo onima starijim od 40 godina jer ćenovi zakon smanjiti i onako ograničene šanse za uspješno začeće. Po jednom postupku izvantjelesne metode kod mlade žene šansa za uspjeh je između 30 i 40 posto, dok je kod žene iznad 40 šansa oko osam posto i s godinama se još više smanjuje. U dosadašnjem klasičnom postupku s osam stanica stavljenih u postupak oplodnje moglo se dobiti u prosjeku pet zametaka jer se ne može svaka stanica uspješno oploditi. Od tih pet uzimaju se dva ili tri zametka, a ostali se zamrzavaju kako bi se mogli ponovno koristiti ako žena ne uspije iz prve zanijeti ili pak želi drugo dijete. Kombiniranjem svježeg embriotransfera i prijenosa odmrznutih zametaka ostvaruje se uspjeh od oko 45 posto.NUŽAN ZAKON Dr. Velimir Šimunić godinama je bio u povjerenstvima koja su sastavljala prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji, ali ne i u zadnjem, no ističe da je dobro da se zakon napokon
donese, makar ga kasnije i mijenjaliNUŽAN ZAKON Dr. Velimir Šimunić godinama je bio u povjerenstvima koja su sastavljala prijedlog zakona o medicinskoj oplodnji, ali ne i u zadnjem, no ističe da je dobro da se zakon napokon donese, makar ga kasnije i mijenjali

Međutim, novi zakon očito slijedi shvaćanje Crkve kako je zametak početak novog života, što nije sporno, pa je zabranjeno zamrzavanje zametaka. Umjesto toga dopušteno je zamrzavanje jajnih stanica, što je tehnički kompliciranije, a financijski znatno skuplje. No najveći je problem u tome što se time još više umanjuje šansa za uspješno začeće. Naime, najprije je od osam stanica potrebno odabrati tri, što nije lako jer je teško procijeniti koje su najkvalitetnije. Kako ni oplodnja ne uspijeva sto posto, od te tri stanice nastat će u pravilu manje od dva zametka. Prijenos jednog ili, rjeđe, dvaju zametaka u maternicu stvorit će oko 20 posto šanse za trudnoću, dok je po dosadašnjem klasičnom postupku ta šansa iznosila oko 35 posto. To znači da će nova metoda biti 10 do 15 posto manje uspješna nego stara te da će se i toliko manje djece roditi, što nikako nije dobro u zemlji u kojoj godišnje 10 tisuća ljudi više umire nego što ih se rađa.

Najveći je problem u tumačenju što se događa sa zametkom pri zamrzavanju. Čini se da Crkva, a i hrvatska vlada, smatraju da se smrzavanjem zametak uništava. No stručnjaci kažu da to nije točno. Zamrznuti zameci godinama se mogu čuvati, a u kombinaciji sa svježim zamecima povećavaju šansu za trudnoću. Uostalom, broj zametaka koji se mogu dobiti umjetnom oplodnjom vrlo je ograničen i svaki je itekako dragocjen. No, ako bi se uspoređivalo koliki su reprodukcijski gubici u prirodi, došlo bi se do podatka da je u prirodi gubitak jajnih stanica i zametaka kudikamo veći nego pri umjetnoj oplodnji.
Kad bi Hrvatska znala učiti na tuđim greškama, znala bi da su se nedostaci takvog rješenja već pokazali u Italiji i u Njemačkoj, koje su gotovo jedine usvojile sličan zakon. Odredba talijanskog zakona o tome koliko se jajnih stanica može oploditi trenutno je pred ustavnim sudom Italije. Čak i izrazito katoličke zemlje poput Španjolske i Poljske imaju puno liberalniji zakon, koji omogućava kvalitetnije liječenje neplodnosti u skladu s najnovijim spoznajama. Osim Velike Britanije, Francuske i SAD-a, su i Slovenija, Češka, Poljska, Mađarska, Ukrajina, čak i Rusija.
No Crkva očito ima svoje stručnjake koji u polemikama često ističu kako bi se trebale više koristiti Billingsova i Napro metoda te da te metode imaju uspješnost i do 50 posto. Ono što očito propuštaju navesti jest da se sve te metode koriste, ali postoje parovi kojima one ne pomažu pa se onda pribjegava metodama potpomognute oplodnje, odnosno izvantjelesnoj oplodnji. Metode izvantjelesne oplodnje primjenjuju se tek ako sve druge jednostavnije metode nisu dale rezultata.

TAJNIK SDP-a Igor Dragovan ima dijete
začeto umjetnom oplodnjomTAJNIK SDP-a Igor Dragovan ima dijete začeto umjetnom oplodnjomNo, da Crkva nema baš uvijek najzdravije stavove, dokazuju i slučajevi nekih svećenika koji su odbili krstiti dijete začeto umjetnom oplodnjom. Iako službeno Crkva to ne podržava, jer dijete ne treba kriviti za pogreške roditelja, crkveni nauk ipak kaže: "Pravo na dijete ne postoji jer je dijete uvijek Božji dar."
Još će se s jednom otegotnom okolnošću morati suočiti budući roditelji djece začete izvantjelesnom oplodnjom ako novi zakon stupi na snagu. Predviđeno je, naime, da dijete začeto doniranim jajnim stanicama s 18 godina ima pravo doznati tko su mu biološki roditelji. Već je praksa u skandinavskim zemljama i Australiji, koje su usvojile takav zakon, pokazala da se znatno smanjio broj donacija sperme, odnosno jajnih stanica. Iako stručnjaci ističu da takvo dijete nema nikakvih imovinskih prava ni potraživanja od osoba koje su na njih prenijele svoj genetski materijal, i nečije najplemenitije pobude mogle bi se slomiti pred bojazni da će mu 18 godina kasnije neki mladić ili djevojka pokucati na vrata i možda ipak pokušati zatražiti dio imovine. Time se, s druge strane, doniranje sperme i jajnih stanica, izjednačuje s postupkom usvajanja djeteta, koje također ima pravo znati tko su mu biološki roditelji. Kako bi se onda tek u Hrvatskoj rješavao problem surogatnih majki, što je u Americi sve češća pojava?

No u krivu su oni koji misle da je prijedlog ovog zakona potpuno loš. Stručnjaci kao pozitivne ističu odredbe koje propisuju bolju kontrolu te djelatnosti, uvođenje središnjeg registra i bioetičkog povjerenstva koje će kontrolirati i rješavati složene situacije te izdavanje licenci liječnicima. Neki pozitivnim smatraju i to što će novi zakon omogućiti da žena može imati više besplatnih pokušaja i da to nije ograničeno njezinom dobi. No dio struke smatra da, osim što se time poskupljuje liječenje, ta stavka možda čak stimulira žene na još kasnije rađanje, odnosno odluku da se pristupi metodama potpomognute oplodnje. Jer, osim što je šansa za prirodno začeće veća kod mlađih žena, kod njih je veća i šansa za izvantjelesnu oplodnju. Starijim ženama treba više pokušaja, a veći su rizici i za nju i za dijete.
Problem plodnosti Hrvatica vrlo je velik. Prvo dijete u prosjeku rađaju u 29. godini, a u svojoj reproduktivnoj fazi rađaju 1,31 dijete. Ni dvoje. U posljednjih deset godina udvostručen je i broj žena koje prvo dijete rađaju nakon 32. godine. Zbog toga je i liječenje neplodnosti znatan populacijski doprinos, pogotovo uzme li se u obzir da je u posljednjih 25 godina zahvaljujući raznim metodama potpomognute oplodnje u Hrvatskoj rođeno gotovo 20 tisuća djece ili oko 2 posto svih rođenih. A osim što se predviđa da će novi zakon smanjiti broj djece rođene pomognutom oplodnjom, on će i poskupiti cijeli postupak pa će jedno dijete "iz epruvete", kolokvijalno rečeno, biti barem dvaput skuplje, a trenutno samo jedan pokušaj umjetne oplodnje stoji oko 20 tisuća kuna.PRVA HRVATSKA 'BEBA IZ EPRUVETE' Kao osmi u svijetu, tim Petrove bolnice uspio
je još 1983. uspješno izvesti izvantjelesnu oplodnju bebe Roberta VerigePRVA HRVATSKA 'BEBA IZ EPRUVETE' Kao osmi u svijetu, tim Petrove bolnice uspio je još 1983. uspješno izvesti izvantjelesnu oplodnju bebe Roberta Verige

Zar je uistinu moguće da će u 21. stoljeću u Hrvatskoj parovi k liječniku ići s vjenčanim listom? I što je sljedeći korak - hoće li na umjetnu oplodnju smjeti samo parovi koji su vjenčani u Katoličkoj crkvi, dok će muslimanima i Židovima ulaz biti zabranjen? Hoće li se oboljeli od AIDS-a moći liječiti samo ako dokažu da nisu homoseksualci? Hoće li se porod maloljetnica smjeti obaviti samo ako imaju muža? Hoće li, možda, pobačaj biti dopušten samo ženama koje nisu u braku? Hoće li i "zakon o dioptriji" potpisivati Crkva? Prema dobrom starom običaju, Crkva, a time i hrvatska vlada koja ju poslušno slijedi, ne rješavaju problem gdje nastaje nego samo još više okreću javnost protiv sebe. A nitko se ne pita koliko u Hrvatskoj ima djece začete prirodnim putem čiji su roditelji rastavljeni ili koja su zlostavljana. Bilo bi dobro da zakon zabrani i rastave i preljube, kad već neučinkovito štiti djecu od zlostavljanja.

Hrvatski pionir izvantjelesne oplodnje

Dr. Velimir Šimunić, pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj i predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju te voditelj tima koji je 1983. uspio u prvoj umjetnoj oplodnji u Hrvatskoj, odgovorio je na nekoliko Nacionalovih pitanja.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni što prošlog tjedna nije izglasan novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji na koji i javnost i struka imaju niz primjedbi?
- Kao predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju moram reći da mi je žao što zakon nije donesen. Iako smatram da su tom zakonu potrebne neke korekcije, za nas kao struku bolje je imati ikakav zakon nego nikakav. Jer dosad smo bili u svojevrsnom vakuumu, budući da je stari zakon iz 1978. obrađivao samo doniranje sjemena. Iako ja čvrsto vjerujem i očekujem da će se prije ili poslije korigirati određene stavke koje se pokažu prerestriktivnima ili ishitrenima. Dugi niz godina bio sam u povjerenstvima koja su sastavljala ovaj zakon, osim u zadnjem, i znam koliko je to bio tvrd orah. Svi prijašnji ministri i vlade odustajali su od konačnog rješenja ovog zakona iz ovih ili onih razloga koji mogu biti jasni ili ne, ali činjenica je da Hrvatska nije bila ni blizu donošenja novog zakona. U tom pogledu svakako čestitam ministru, dr. Milinoviću, koji je relativno brzo, unatoč zamjerkama koje su već dobro poznate, ipak taj zakon stavio u raspravu i što ima čvrstu volju da ga i donese. Jasno je da je taj zakon stvaran pod različitim utjecajima, a struka je samo ponekad konzultirana, što je pokazala i prošlotjedna žučna saborska rasprava. Svi hrvatski stručnjaci za reprodukcijsku medicinu, pa i ja, smatramo da je smrzavanje jajnih stanica složenije, skuplje i manje uspješno od smrzavanja zametaka. Također, oplodnja samo triju jajnih stanica umanjit će uspješnost i broj trudnoća. Bojimo se i da će darivanje spolnih stanica zbog poznatih odredbi biti samo sporadično ili unutar obitelji.

NACIONAL: Hoćete li vi kao liječnik, ako takav zakon stupi na snagu, zahtijevati od pacijenata da vam predoče vjenčani list?
- Neku vrst kontrole će se morati uvesti. Čitavo stručno društvo trebat će donijeti neke naputke. Ni ja, ni moji suradnici, a ni pacijenti koje vodimo neće smjeti ignorirati zakon. I jasno je da će, osim dvojbi i rasprava u javnosti, takav zakon navesti ne malen broj parova da se idu liječiti izvan Hrvatske. I sada se već iz raznih drugih razloga oko 500 do 700 parova liječi u zemljama poput Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Ukrajine, koje imaju puno liberalniji zakon. Jer, sigurno je da ženu u želji za majčinstvom i reprodukcijom ništa ne može zaustaviti. To se pokazalo i u Italiji gdje godinama postoje čarter letovi i organizirana putovanja baš u te zemlje gdje se možda i puno lošije radi umjetna oplodnja, ali one nemaju drugi izbor. Uostalom, Talijanke dolaze i k nama

Vezane vijesti

Odbor za zdravstvo: Zakon o MPO-u otvara dileme

Odbor za zdravstvo: Zakon o MPO-u otvara dileme

Prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji ne rješava niz pitanja nego otvara niz dilema - od etičkih nadalje, ocijenio je Željko Reiner, član… Više

Komentari

registracija
1/7/09

wollf, 18.07.09. 15:59

Zašto zamarate naciju pizdarijama:puši-nepuši, 00-05,
rad-nerad nedjeljom, dvi-tri-pet jajnih stanica itd zar su to najveći i gorući problemi Hrvatske ?
Bolje bi bilo da ministar racionalizira troškove ministarstva, zatvori nepotrebne ustanove(ukine višebošstvo),naloži i kontrolira štednju u zdravstvu od čistaćice naviše......


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika