P { margin-bottom: 0.21cm; }

U Kataloniji s posebnim zanimanjem prate događaje oko KosovaVelika Britanija je među prvim europskim državama priznala nezavisnost Kosova. Međutim, i sama ima problema sa separatističkim tendencijama unutar kraljevstva, prije svega u Škotskoj. Od 2007. godine, manjinsku vladu u toj republici ima Škotska nacionalna stranka, koja se bori za nezavisnost Škotske. Alin Smith, zastupnik te stranke u europskom parlamentu smatra da je mišljenje Međunarodnog suda pravde veoma značajna za Škote:

„Nismo očekivali da će Sud tako precizno definirati svoje mišljenje. Ova odluka jasno pokazuje da, ako jedan narod, u ovom slučaju narod Kosova, želi biti samostalan, onda ima pravo i u skladu sa međunarodnim pravom proglasiti nezavisnost. Ova odluka je u vezi s kosovskim stanovništvom, ali, mi koji imamo slične pretenzije, na odluku suda gledamo sa puno interesa. Jer ona dolazi od pravnog organa koji je istaknuo mogućnost samoopredjeljenja“, kaže Smith.

Ipak, naglašava da Škotska i po Ustavu Velike Britanije ima pravo na odcjepljenje: „Ako budemo imali referendum i ako naš narod izglasa nezavisnost, biti ćemo nezavisni. To je u skladu sa međunarodnim pravom što slučaj Kosova potvrđuje. Mišljenje Suda jasno ukazuje da, ako postoji demokratski dijalog i volja za nezavisnošću – ništa to ne može zaustaviti.“

Potreban referendum i dogovor s Londonom

Škotski parlament jedanaest godina funkcionira paralelno s onim u Londonu, a nacionalisti sve glasnije najavljuju referendum o nezavisnosti. Međutim, za tako nešto je potrebna većina u parlamentu, a ta većina još nije na vidiku, kaže Smith. Samo njegova stranka želi nezavisnost, a to je nedovoljno. Ipak, postoji konsenzus o promjeni Ustava Škotske koji će možda ići u pravcu nezavisnosti, nada se Smith. On naglašava da nezavisnost mora biti isključivo posljedica demokratske rasprave.

Činjenica je da u Škotskoj, tijekom posljednjih deset godina, podrška građana nezavisnosti nije prelazila 30 posto. Osim suglasnosti parlamenta Velike Britanije, Škotska mora voditi računa i o obnavljanju pregovora sa Europskom unijom, jer nije 100 posto sigurno da će automatski postati nova članica. Pogotovo, ako imamo na umu da, recimo Španjolska, nije priznala nezavisnost Kosova, što bi moglo značajno utjecati i na glas protiv članstva Škotske u europskoj obitelji.

Ali, prije toga, dogodili bi se dugotrajni pregovori sa Londonom oko uvjeta za odcjepljenje – nafta u Sjevernom moru, podjela javnog duga, budućnost obrane, porezna politika… Zato je otvoreno pitanje da li će Škoti, ako uopće dođe do drugog kruga, i kada budu vidjeli pod kojim uvjetima je samostalnost dozvoljena, i zaista glasati za nezavisnost: „Ovo nije kraj rasprave. Još dosta toga moramo riješiti. Ali sigurno je da bi Škotsku priznale sve države. U to nema sumnje“, zaključuje Alin Smith razgovor za Deutsche Welle.

Katalonija može „izbaciti“ Španjolsku iz EU

Španjolska, za razliku od Velike Britanije nije i, sudeći prema izjavama njenih dužnosnika, neće priznati nezavisnost Kosova. Razlog je svakako u tome što i sama ima problema sa separatističkim pokretima. Jedna od tri krizne regije je Katalonija gdje su nade secesionista podgrijane stavom haaškog Suda. To je u razgovoru za Deutsche Welle potvrdio Pere Aragones, zastupnik katalonske stranke Eskuera u pokrajinskom parlamentu.

„Odluka se odnosi na proglašenje nezavisnosti, koju je proglasio jedan parlament, u ovom slučaju parlament Kosova, a u pitanju je proglašenje koje nije u skladu s ustavom Republike Srbije. Ova odluka legitimizira ideju da, ako postoji demokratska većina i demokratska odluka u slučaju proglašenja nezavisnosti, nijedan Ustav države ne može sprečiti odcjepljenje.“

Ustav Španjolske sadrži nekoliko odredbi koje zabranjuju odvajanje španjolskih regija od države, a posebno Katalonije. U Članku 8. piše i da vojska ima obavezu čuvati teritorijalni integritet zemlje, naročito u slučaju tendencije odvajanja regija. „Činjenica da sud svojom odlukom kaže da je proces odvajanja demokratski, daje nadu Kataloniji da će proglašenje nezavisnosti Katalonije za nekoliko godina biti priznato od strane međunarodne zajednice“, kaže Aragones.

Katalonija ekonomski vuče Španjolsku

U Kataloniji je nedavno održan veliki miting uzrokovan odlukom Ustavnog suda Španjolske, kojom je zabranjeno korištenje katalonskog jezika prije španjolskog. Ustavni sud je odbacio i drugi niz mjera kojim bi se povećala autonomija Katalonije: „Ako se želimo razvijati kao nacija, to ne možemo u okviru Španjolske. Jedini način je nezavisna država unutar Europske unije. I ta ideja je sve jača i jača, naročito poslije odluke Ustavnog suda Španjolske.“

Za razliku od stagnacije u Škotskoj, podrška Katalonaca nezavisnosti je u posljednjih nekoliko godina rasla. Kada bi bio raspisan referendum,47 posto ljudi opredijelilo bi se za, dok bi 36 posto bilo protiv samostalnosti. Taj broj će nesumnjivo prijeći 50 posto, kaže Aragones, pogotovo ako „španjolske institucije nastave ugrožavati autonomiju koja je razvijana u posljednjih 30 godina još od svrgavanja diktature generala Franka“.

Slučaj Katalonije bi u sljedećih nekoliko godina mogao lako postati prvi slučaj da dio jedne države članice Europske unije proglasi nezavisnost. I za taj slučaj će se, kako je to i do sada u europskoj praksi bilo, vjerojatno pronalaziti i primjenjivati nova riješenja. „Čak, i ako Katalonija za nekoliko godina proglasi nezavisnost, budući da po sebi ispunjava sve kriterije za članstvo u EU, naročito ekonomske, može se lako dogoditi da ostatak Španjolske ne bude primljen – jer ne ispunjava te uvjete“, zaključuje Pere Aragones.

Sud nikome nije dao pravo na secesiju

Profesor Michael Emmerson iz Centra za studije europske politike smatra kako mišljenje suda neće preterano utjecati na želju za nezavisnošću u drugim regijama, ali da bi separatisti u istočnoj Europi mogli da pokušati iskoristiti odluku u svoju korist. Za secesioniste u zapadnoj Europi, ovo mišljenje ne igra nikakvu ulogu, kaže Emmerson.

„U slučaju Škotske – znamo da je desetljećima na britanskom otočju ustanovljeno da ako postoji većina koja bi se odlučila za nezavisnost, to će biti poštovano. I to slučaj sa Kosovom ne mijenja. Isto je i u Kataloniji – lokalno stanovništvo je zadovoljno svojim stupnjem autonomije, i ne vidim da će se tu išta mijenjati“, kaže Emmerson za Deutsche Welle.

Odluka Međunarodnog suda pravde u Haagu je iznad svega jasna i ne odgovara na pitanje da li neki entitet ili regija ima pravo na samoopredeljenje, smatra istraživač u Institutu političkih znanosti u Berlinu, Christian Schaller: „Pitanje postavljeno sudu nije se ticalo pravnih posljedica deklaracije o nezavisnosti, niti se odnosilo na valjanost i pravne posljedice priznavanja Kosova. Na kraju, sud u Haagu nije dao svoje mišljenje o tome da li u međunarodnom pravu postoji odrednica koja garantira pravo na secesiju“, kaže Schaller.

Problemi na Kavkazu i u Gruziji

On naglašava da je slučaj Kosova specifičan posebno jer su brojne države i UN godinama pokušavale riješiti konflikt na drugi način, što nije slučaj u drugim regijama koje bi eventualno tražile secesiju. Međutim, te druge regije su već pozdravile odluku Suda o Kosovu. Naročito su se obradovali u Abhaziji i Južnoj Osetiji, koje su, nakon sukoba Rusije i Gruzije, prošle godine proglasile nezavisnost, dok je status Nagorno Karabaha u južnom Kavkazu još otvoren.

Rusija je već najavila da će koristiti ovu odluku suda kako bi opravdala svoju diplomatsku odluku da prizna nezavisnost Abhazije i Južne Osetije u Gruziji, što se odnosi i na ostale de facto države koje nastoje izboriti međunarodno priznanje njihovih regija, kaže Uwe Halbach, berlinski stručnjak za Kavkaz: „Najprije očekujemo nova priznanja nezavisnosti Kosova, što će još jače potaknuti mnoge regije koji se bore za svoju nezavisnost. Ipak, ne mislim da će ovaj slučaj biti neka vrsta srebrnog metka koji bi pokrenuo nove separatističke pokrete u svijetu.“