Tenisačica Jelena Janković kaže kako ne želi cijelo vrijeme razmišljati o tenisu, pa se u slobodno vrijeme bavi modom, pojavljuje se na društvenim događanjima a usto u Beogradu studira ekonomijuPrije nešto manje od dvije godine tada 23-godišnja Jelena Janković postala je najbolja tenisačica na svijetu. Bilo je to vrijeme kada su se na svjetskoj teniskoj sceni pojavili brojni srpski tenisači, poput nje, Ane Ivanović, Novaka Đokovića, Nenada Zimonjića i svi su postali među najboljima na svijetu. Iako je prošle godine Jelena Janković igrala nešto slabije i pala na osmo mjesto svjetske rang liste, ove godine igra odlično, trenutačno je druga igračica svijeta s dobrim izgledima da ponovno postane prva jer je zasad najbolja Serena Williams teže ozlijeđena.

Karijera Jelene Janković tipičan je primjer uspjeha tenisača iz bivše Jugoslavije. Uz mnogo talenta i podrške obitelji i bez pravih uvjeta za treniranje, Jelena Janković postala je najbolja. Osvajala je brojne turnire i sve svoje uspjehe najviše zahvaljuje obitelji, prvenstveno majci Snežani, koja je prati na putovanjima. Tako je bilo i na turniru u Portorožu gdje smo razgovarali s Jelenom Janković. Pored majke, u Portorožu je bila sa svojim dečkom, crnogorskim vaterpolistom Mlađanom Janovićem s kojim je u vezi godinu i pol dana.

NACIONAL: Prije četiri godine, kada je istovremeno nekoliko srpskih tenisača i tenisačica postiglo velike uspjehe, Novak Đoković mi je rekao kako su za taj uspjeh zaslužne vaše obitelji, a ne sportska strategija u Srbiji. Je li to bio slučaj i s vama?

- Da, moji roditelji su uložili sve što su imali i bez njih ne bih bila ovdje gdje se sada nalazim. Kada sam počela igrati tenis nisam znala da ću jednog dana postati profesionalna tenisačica, ali kako je vrijeme prolazilo počela sam pokazivati znakove da bih jednog dana mogla postati velika tenisačica. Moja majka Snežana je u mlađim danima igrala rukomet, a ona i otac su igrali tenis rekreativno. Prije no što sam počela igrati tenis svirala sam klavir, ujedno sam išla na ritmičku gimnastiku. Dakle, kao dijete sam bila vrlo aktivna i željela sam se baviti sportom, ali nisam mislila da ću jednog dana biti najbolja tenisačica na svijetu.

NACIONAL: Kako je došlo do upoznavanja s trenerom Nickom Bollettierijem i do odlaska u njegov teniski kamp na Floridu?

- U njegov kamp na Floridi došla sam s 12 godina i nakon tri mjeseca dobila sam stipendiju te sam potpisala ugovor s agencijom IMG. Iskreno, bila sam djevojčica i više se ne sjećam svih okolnosti pod kojima sam došla na Floridu. Znam samo da su svi govorili da sam jako talentirana te da bih morala otići u Ameriku. Za razliku od druge djece koja su se bavila sportom i koja su izvanredno pohađala školu i trenirala cijele dane, ja sam uvijek redovno pohađala školu a u slobodno vrijeme sam trenirala tenis. To je zato što sam željela imati rezervni plan u slučaju da ne uspijem kao tenisačica.

NACIONAL: Je li boravak na Floridi bio bitan zbog osamostaljivanja?

U društvu kraljice Na ovogodišnjem Wimbledonu, Jelena Janković i danska tenisačica Caroline Wozniacki upoznale su britansku kraljicu Elizabetu II- Dok sam bila na Floridi, mama je dolazila povremeno, na mjesec dana, a onda bi se vratila natrag u Beograd da bi bila s ostatkom obitelji. Bilo je to izuzetno teško razdoblje za mene jer sam se, kao djevojčica, osjećala bačenom na drugi planet. Nisam znala jezik, prvi put sam otputovala tako daleko, bila odvojena od obitelji i prijatelja. Za razliku od danas, kao dijete sam bila izuzetno introvertirana, bila sam jako stidljiva. Bilo je trenutaka kada sam plakala i željela se vratiti u Srbiju jer nisam mogla izdržati život na Floridi. Voljela sam tenis, ali željela sam biti s obitelji i prijateljima. Ipak sam sama odlučila ostati jer sam imala cilj. Roditelji me nikada nisu gurali prema tenisu već je to bila moja odluka, ja sam njih vukla za rukav kako bih išla na tenis. Da su se oni pitali, ja bih tenis igrala rekreativno. Tako sam na kraju na Floridi ostala četiri godine, do svoje 16. godine. Sa 15 godina postala sam najbolja juniorka na svijetu i pokazala da postoji potencijal da postanem i uspješna profesionalna tenisačica.

NACIONAL: Je li istina da u to vrijeme, tijekom devedesetih, nije bilo pravih uvjeta za treniranje tenisa u Srbiji pa ste vi i Ana Ivanović trenirale u ispražnjenom olimpijskom bazenu?

- Uvjeti su bili teški ali smo nas dvije trenirale u različitim klubovima. Sjećam se da sam, kada bih zimi došla u Beograd na školske praznike, ustajala u šest sati ujutro i kretala na treninge, a bilo je toliko hladno da su mi se i ruke i reket smrznuli a loptice nisu odskakale. I roditelji su mi govorili “pa ne moraš danas ići na trening, hladno je”, ali ja sam ipak odlazila. Nije bilo uvjeta za napredak, a nismo imali ni nekog idola na kojeg bismo se mogli ugledati, nismo imali nikoga za savjet i pomoć. Na taj način sam psihički ojačala i ustrajala u svom cilj. Ja sam kao mala znala što hoću, željela sam postati dobra tenisačica, ali nikako nisam htjela napustiti školu jer mi je obrazovanje bilo primarno. Na kraju mi se sav taj trud i rad isplatio.

NACIONAL: U Srbiji u to vrijeme niste imali teniskog uzora, ali često ističete da vam je uzor bila Monika Seleš.

- Prije no što sam počela igrati tenis sa svojim sam ocem gledala tenis na televiziji i navijali smo za nju, ne znajući da ću i ja jednog dana igrati tenis. Voljela sam njezinu borbenost i stil igre. Kada sam imala 15 godina upoznala sam Moniku Seleš, a to je za mene bio događaj koji sam danima prepričavala. Upoznale smo se u Americi kada je ona završavala karijeru te je uskoro postala i moj mentor. Pomagala mi je malo, što je meni mnogo značilo.

NACIONAL: U jednom trenutku, kada ste postali profesionalna tenisačica, željeli ste ostaviti tenis. Što se, zapravo, dogodilo?

OBITELJ I PRIJATELJI S Gogom Grubješić i Aleksandrom Đorđevićem iz agencije Superstar (desno od nje), majkom Snežanom i srpskim stilistom Filipom Maksimovićem- Bilo je to početkom 2006. godine, imala sam 20 godina. Dobila sam neki virus, razboljela sam se i igrala sam jako loše. Dugo nisam trenirala, a kada sam počela trenirati osjećala sam se umorno i nisam imala volju za pravim treninzima. To je rezultiralo stalnim porazima na turnirima. Mislim da sam na devet turnira doživjela devet poraza u prvom kolu. Nisam to mogla podnijeti, prvi put mi se tako nešto događalo. Dotad sam bila u stalnom usponu, uz poneki poraz, i nisam mogla podnijeti devet poraza za redom. To je trajalo od siječnja do svibnja i željela sam prekinuti tenisku karijeru jer sam perfekcionist koji želi sve raditi najbolje. U tim trenucima pomogli su mi roditelji, posebno mama koja je putovala sa mnom i koja mi je u tim trenucima govorila kako je najlakše predati se i pokazati se kao gubitnik. I onda je došao turnir u Rimu za koji sam rekla da će mi biti posljednji jer više ne želim igrati tenis. Mama mi je rekla, “Dobro, odigraj ovaj turnir opušteno, ionako ti je posljednji”. Bilo mi je svejedno, jedan poraz manje ili više, ne znači ništa. Igrala sam protiv Ruskinje Elene Likhovtseve koja je tada bila 12. igračica na svijetu, dobila prvi set, u drugom vodila 5:2 i u tom trenutku shvatila da mi nekoliko poena nedostaje do pobjede. U toj situaciji nisam bila pola godine. A kada sam je pobijedila bila sam neopisivo sretna. Odjednom sam dobila i želju i motivaciju za igrom, stvari su polako došle na svoje i pet mjeseci kasnije ja sam došla do 12. mjesta svjetske rang liste te sam proglašena za igračicu koja je te godine najviše napredovala. Ujedno sam igrala u polufinalu US Opena i stvari su krenule nabolje. Sve je to normalno, svi sportaši imaju svoje uspone i padove, nemoguće je imati idealnu karijeru u kojoj sve ide onako kako vi želite. bilo je mnogo igračica podjednake kvalitete.

NACIONAL: Što vas je u tom trenutku izdvojilo od ostalih tenisačica, zbog čega ste bili bolji od ostalih, poput sestara Williams?

- Bila je to fenomenalna godina za mene. Na kraju te godine sam dala sve od sebe i imala sam veliku želju dočekati kraj godine na prvom mjestu svjetske rang liste. Tijekom godine došla sam do prvog mjesta ali cilj mi je bio završiti godinu kao najbolja na svijetu kako bih jednog dana, kada budem baka, mogla reći svojim unucima da sam bila najbolja na svijetu te godine. Uopće ne znam kako sam uspjela u tome jer sam u rujnu igrala finale US Opena i osvojila tri turnira za redom do kraja godine, i to u konkurenciji najboljih tenisačica na svijetu koje su igrale na tim turnirima. Uspjela sam izdržati pritisak tako da sam posao obavila na najbolji mogući način.

NACIONAL: A onda je došla 2009. godina u kojoj ste igrali daleko slabije. Koji je bio uzrok tome, zasićenje uspjehom ili je problem bio u onome što ste spominjali u intervjuima, a to je da ste odlučili nabaciti kilograme mišića što vas je strašno usporilo?

- Normalno je da, kada ste najbolji na svijetu, postanete plijen, svi su me željeli pobijediti. S druge strane, ja sam željela biti bolja no što jesam zbog čega sam jako naporno radila u pripremnom razdoblju za 2009. godinu. Vježbala sam više no ikada u svojoj karijeri, išla sam u teretanu i trenirala, što nikada nisam radila u prošlosti jer nisam osoba koja voli ići u teretanu. Sve to rezultiralo je negativno, sezonu sam započela loše, takva mi je bila cijela sezone, ali sam na kraju 2009. godine bila na osmom mjestu rang liste. Biti osmi na svijetu nije mala stvar, ali ako ste bili najbolji na svijetu onda osmo mjesto nije neki uspjeh. Možda sam se emotivno ispraznila, što je i normalno jer u svakom poslu dođe do toga, ali uspjela sam se nekako vratiti i naći motiv. To mi se sada događa, druga sam igračica na svijetu i uvijek izlazim na teren s osmijehom na licu. To mi je najvažnije. Bitno je voljeti to što radite. Ako vam je muka kada izlazite na teniski teren onda to nije to, bez obzira koliko novca zarađivali i koliku vam to slavu donosilo.

NACIONAL: Ove godine ste ponovno jedna od najboljih na svijetu ali nemate trenera. Kako je moguće uspjeti bez trenera?

DEČKO VATERPOLIST Srbijanska tenisačica u vezi je s crnogorskim vaterpolistom Mlađanom Janovićem, s kojim se zbog profesionalnih obaveza često ne vidi mjesecima- Došla sam do trećeg mjesta rang liste bez trenera, samo s mamom. Ona je putovala sa mnom i to je jednostavno tako. Prošle godine, kada sam imala trenera, pala sam na deveto mjesto rang liste i prekinuli smo suradnju. Otkako sam krenula sama, željela sam vratiti svoju igru i osamostaliti se na terenu kako bih sama koristila svoju glavu i pronašla način kako doći do pobjeda. Nekako su stvari krenule nabolje. Možda sam ja tip igrača kojem to odgovara. Neke igračice imaju nekoliko trenera, meni je bitno da imam sparing-partnera, nekog dečka koji dobro udara. Kada zatrebam trenera, pomaže mi tim Nicka Bollettierija, a to je s vremena na vrijeme.

NACIONAL: Dolaskom na vrh svjetske rang liste postali ste i financijski uspješni ali ste postali i slavna osoba, dio svjetskog jet-seta. Kako vam se čini taj život koji ide uz sportske uspjehe?

- Normalno je da je za vama tolika potražnja kada ste uspješni u sportu kojim se bavite i tada morate ići na raznorazne događaje i promocije. Sve to ide s uspjehom. Ja to volim, to mi dođe kao ispušni ventil. Ne mogu cijele dane igrati tenis i razmišljati o njemu, postoje i druge stvari koje volim i koje me opuštaju. Volim modu, u Srbiji imam nekoliko svojih modnih linija i održali smo tri modne revije. Radilo se o limitiranim količinama koje su imale oznaku JJ, moje inicijale. Radila sam to iz hobija zajedno sa svojom mamom. Pored toga, studiram ekonomiju u Beogradu, a sve to mi pomaže da budem još bolja kao tenisačica jer tada nisam opterećena samo tenisom.

NACIONAL: Prošle godine smo se susreli u Cannesu kada ste bili gošća na humanitarnoj večeri u sklopu akcije borbe protiv AIDS-a. Kako ste se osjećali među svim tim slavnim osobama, jeste li bili fascinirani s nekom od njih?

- Meni je sve bilo fascinantno i činjenica da sam bila okružena zvijezdama koje sam gledala na televiziji je bio kao san. Upoznala sam neke od njih, popričala sam s njima, a kada sam se popela na binu bila sam s Donatellom Versace i Sharon Stone. Sebe ne smatram zvijezdom, ja samo igram tenis, a oni su mi prilazili i govorili „mi tebe gledamo na televiziji, navijamo za tebe“.

NACIONAL: U modu spada i odijevanje tenisačica na teniskom terenu. Prilično iznenađujuća je bila vijest da ste početkom 2009. godine okončali ugovor s Reebokom i potpisali ugovor s manje poznatom kineskom kompanijom Anta. Zašto ste se odlučili za tu kompaniju?

- U tom trenutku bila sam najbolja na svijetu a kako je ta kompanija željela postati poznata u cijelom svijetu onda su odlučili potpisati ugovor sa mnom. Ono što je meni laskalo jest činjenica da su oni potpisali ugovor sa mnom i ni s jednom igračicom više. Druge kineske kompanije potpisivale su ugovore s nekoliko tenisača i tenisačica, primjer je kompanija Li Ning s kojom Ivan Ljubičić ima potpisan ugovor. Mene je kompanija Anta ekskluzivno angažirala i ja sam prezadovoljna s njima. Imam jako lijepu opremu, drugačiju od svih, surađujemo kako treba. I kod Reeboka sam imala svoju JJ liniju, sva odjeća koju sam nosila imala je tu oznaku, a tako je sada i kod kompanije Anta.

NACIONAL: Nedavno je objavljeno kako je pri kraju dovršenje izgradnje vaše kuće u San Diegu. Kako to da ste se odlučili za San Diego?

- Volim San Diego, sviđa mi se klima, tijekom cijele godine između 20 i 25 stupnjeva, što je super za pripreme jer iza te kuće imam teniski teren. U San Diegu je izuzetno mirno, imamo tamo mnogo prijatelja, a kuća bi trebala biti dovršena do kraja godine. Vidjet ćemo gdje ću živjeti za nekoliko godina jer imam kuću i u Srbiji i na Floridi. Najvjerojatnije neću živjeti u jednom gradu.

NACIONAL: Često ističete ulogu svoje majke, a poznato je da su roditelji u tenisu često pomagali ali i odmagali svojoj djeci svojim ponašanjem. Koja je razlika između vaše majke i ostalih roditelja?

- Ne mogu govoriti o drugim igračicama ali možda je razlika u tome što moji roditelji mene nikad nisu tjerali da idem na tenis već je to bila moja želja. Mama me uvijek podržavala, uvijek je vjerovala u mene, i ona mi uvijek daje snagu i energiju. Za mene je ona najbolja mama na svijetu. Ona je i mene i moja dva brata izvela na pravi put.

NACIONAL: Kako to da vas otac Veselin ne prati na turnirima?

- Tata je išao na neke turnire ali njemu je teško gledati moje mečeve. Razumijem ga, razumijem kroz koje stresove prolazi dok gleda svoje dijete. Ni mami nije lako, ali ona je navikla. Znate kako je, lakše je igrati, no gledati. On ne može gledati moje mečeve ni na televiziji. Najčešće ode na pecanje, jako voli pecati naročito dok je na Floridi, a kada završim meč, onda čeka da mu netko javi rezultat.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Anom Ivanović koja je također bila najbolja tenisačica na svijetu, a onda je pala i sada je 63. na svjetskoj rang listi?

- Teško mi je pričati o tome jer ne mogu govoriti o tuđim problemima. Ipak su to intimne stvari. Svi imamo probleme kroz koje prolazimo, to je neizbježno. Jako je teško biti profesionalni sportaš, putovati po cijelom svijetu, nositi se s pritiskom pri čemu svi očekuju da stalno pobjeđujete. To je nemoguće, a kada kola krenu nizbrdo, onda se svi pitaju „pa kako to“. Ljudi ne razumiju koliko je teško sve to izdržati. Normalno je da će doći do krize, ali je bitno izići iz krize.

NACIONAL: I privatni život pati zbog uspjeha. Vi ste u vezi s crnogorskim vaterpolistom Mlađanom Janovićem s kojim se ne viđate onoliko koliko biste htjeli.

- Ima razdoblja kada se ne vidimo po dva mjeseca, kada, primjerice, otputujem na turnir u Australiji ili kada odem u neku zemlju u koju Mlađanu nije tako lako doputovati da bi me vidio i da bismo bili zajedno. Mi se nastojimo viđati uvijek kada možemo i trudimo se uskladiti privatni život s profesionalnim obavezama.

NACIONAL: Pročitao sam da ste veliki gurman, čak je New York Times prošle godine objavio tekst o vašoj večeri s Timom Zagatom, koautorom poznatog restoranskog vodiča.

- Uživam u hrani, a na moju sreću ne debljam se onoliko koliko bih mogla s obzirom na količine hrane koje mogu pojesti. Volim probati raznorazne kuhinje a kako putujem po cijelom svijetu onda to i radim. Ne držim nikakve dijete, dok igram na nekom turniru pokušavam se zdravije hraniti i vodim računa o onome što jedem. Kada dođem u Srbiju tada se ne ustručavam, volim našu domaću hranu. Volim slatko, volim čokoladu, nisam od onih tenisačica koje se cijele godine striktno drže neke dijete.

NACIONAL: Rekli ste da ste prije dvije godine silno željeli biti prva igračica svijeta. Sada imate priliku ponovno biti prva, osjećate li sada istu želju kao i prije dvije godine?

- Sada želim igrati najbolje što mogu na najvećim turnirima. Uopće ne razmišljam o mjestu na rang listi, sada više želim osvojiti Grand Slam turnir. Već sam bila prva na svijetu, a ako osvojim Grand Slam turnir, prvo mjesto će ponovno doći samo po sebi. Tenis iz godine u godinu napreduje, sve je napornije i napornije, konkurencija je svake godine sve jača, svatko može svakog pobijediti, dolaze mlade igračice, a mi polako starimo.