Ilustracija: Sabina RešićUspjeh na ekonomskom planu postao je najvažniji parametar, kada je riječ o učinku neke vlade. Ako stručnjaci tvrde smo na početku kraja ekonomskog rasta, postavlja se pitanje - što nam je činiti? Ekonomist Niko Peh nema auto, nema televizor, nema mobilni telefon, ali ipak ne živi izolirano. Drži mnoga predavanja i često putuje, željeznicom, naravno. Peh kaže: „Trenutno sam ispod četiri i pol tone".

Da nema putovanja bio bi ispod tri tone - emisije ugljičnog-dioksida godišnje. Prema procjenama znanstvenika to je najviša dozvoljena potrošnja po stanovniku svijeta, ukoliko želimo da porast temperature do kraja stoljeća ne bude veći od dva stupnja. Trenutna potrošnja u Njemačkoj je 11 tona po stanovniku i Niko Peh kaže:

„Do sada su ljudi uvijek pitali - što si sve mogu dozvoliti, što još mogu kupiti? Došlo je vrijeme da se postavi pitanje kojeg se to tereta mogu riješiti, a koji mi samo odnosi novac, vrijeme, pažnju i opterećuje životnu sredinu?"

Globalizacija osuđena na propast?

Istovremeno, Peh smatra da bi se industrija morala riješiti polovice svog „tereta". „Njemačka se mora de-globalizirati. Globalizacija, kakvu danas imamo, znači stalno povećanje udaljenosti između proizvođača i mene kao potrošača, tako da proizvodi prelaze sve duži put što iziskuje sve više energije. Takva globalizacija osuđena je na propast".

Niko Peh smatra da bi trebalo koristiti što više regionalnih proizvoda, jer je transport kraći i jeftiniji, jer se troši manje energije. I on se zalaže za obnovljive izvore energije, uz upozorenje da je iluzija da ta vrsta energije znači i zaštitu klime i gospodarski rast i kaže:

„ Ako želimo da nova vetrenjača zaista doprinese zaštiti klime onda moramo razmjerno smanjiti proizvodnju klasičnih izvora energije - dakle, rezultat je nula kada je o rastu riječ".