Hana TabakovićHana Tabaković, 30-godišnja novinarka emisije "Red Carpet" bosanske OBN Televizije, nedavno je na Novoj TV vodila interaktivnu emisiju u kojoj su gledatelji otvoreno pričali o svojim vezama i seksualnim iskustvima.

Emisiju "Male noćne priče" radila je s kolegicom i djevojkom svojeg brata Tarika, Hanom Hadžiavdagić, ali je Nova TV trenutačno zamrznula njezino prikazivanje. Najveću pažnju javnosti Hana Tabaković privukla je prije nekoliko godina, kako tvrdi, ne svojom voljom.

U to su je vrijeme mediji počeli proglašavati ljubavnicom tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina pa se našla u središtu pažnje, što njoj, kako priča, nije bilo drago. Zbog svih netočnosti koje se o njoj pričaju, odlučila je otkriti neke stvari koje nikad do sada u javnosti nije ispričala, čime želi prekinuti kojekakve laži koje se o njoj šire.

EXTRA: Kakvo je vaše mišljenje nakon nekoliko emisija "Malih noćnih priča", koliko otvoreno Hrvati pričaju o seksu?
- Pa, puno su otvoreniji nego što sam mislila. Javljale su se ozbiljnije žene i muškarci sa stvarnim problemima. Primjerice, kad smo razgovarali s gledateljima o prostituciji, iznenadilo me koliko je u Hrvatskoj žena pobornica legalizacije prostitucije, i to prvenstveno zbog sigurnog seksa.

EXTRA: Kakvi ste vi kada se razgovara o tako intimnim stvarima?
- Za mene ne postoje tabu teme, ali to ne znači da se ponašam tako kao da za mene nema zabranjenih stvari.

EXTRA: Koja vas je od priča o vama najviše pogodila ?
- Pa ta da sam u vezi s ministrom Kirinom. Dok sam ja bila urednica mozaične televizije na OTV-u, djelatnici policije su nam bili gosti svakog tjedna. I to visokopozicionirani ljudi; od ravnatelja, tadašnjeg načelnika policije i drugih. Naša je želja bila približiti rad policije građanima i to smo radili. To je jedina istina.

EXTRA: Jeste li bili u vezi s bivšim ministrom Kirinom?
- Nisam. Evo to je prvi put da me netko izravno pita. Sve priče su krenule nakon novogodišnje emisije koja je išla uživo i u koju je došao tadašnji načelnik policije Marijan Tomurad građanima čestitati Novu godinu. Mene je zamolio da čestitam njegovim kolegama. Krenula sam redom; od tadašnjeg zamjenika, glasnogovornika, svih djelatnika policije i, naravno, spomenula sam ministra. Tako je nastala ta afera, a nitko me nije pitao ni jesi li ili nisi, nego sam preko noći postala Kirinova mala.

EXTRA: Kada smo već kod ljubavnih veza, nedavno ste otvoreno progovorili o tome da ste posljednjih pet godina proveli u vezi u kojoj ste bili zlostavljani.
- Ma to je opet jedna takva nespretno ispričana priča, ovoga puta s moje strane. Riječ je o muškarcu koji je na sve moguće načine pokušavao izliječiti traume koje već dugo nosim u sebi. Bio mi je prijatelj, podrška, usmjeravao me, smirivao kada je bilo potrebno. Pokušavao me naviknuti da ne reagiram na prvu. Naime, ja dugo nisam nikome pričala o tim traumama kroz koje sam prolazila. Nisam to raščistila sama sa sobom pa sam nemali broj puta na sitnicu reagirala preburno. Tako mi je on jedne večeri sugerirao da ne idem na jedno snimanje na koje, poslije sam se uvjerila, nisam ni trebala ići jer je to bila promocija albuma Ante Gotovca i tamo se zaista odvijala prava Sodoma i Gomora. Uglavnom, to što je moj tadašnji dečko rekao da ne idem tamo shvatila sam kao vrstu zlostavljanja, napad na moju slobodu i mišljenje. Pogotovo što se cijeli život trudim samostalno donositi odluke jer me je jedna nepromišljena odluka stajala itekako puno živaca.

EXTRA: Spominjete u nekoliko navrata to neko traumatično iskustvo, tako da čak imam osjećaj da nešto želite podijeliti s nama.
- U pravu ste, nikad nisam o tome pričala za medije i moram reći da nakon ovog intrevjua ni neću. Nekako sam u sebi našla hrabrosti, suočavam se polako s tim da nije nikakva moja sramota to priznati. Ja sam, naime, u dobi od osamnest godina bila silovana. Ovo je prvi put da sam ja to javno rekla.

EXTRA: Imate li snage ispričati nam kako se to dogodilo, tko je bio taj muškarac?
- Bilo je to u Osijeku, na prvoj godini Pravnog fakulteta koji sam upisala na nagovor svog oca. U početku sam stanovala u stanu kod jedne gospođe kod koje su mi roditelji iznajmili sobu. Kada sam te godine otišla u Zagreb na zimske praznike, srela sam dvije prijateljice za koje sam saznala da isto kao i ja studiraju u Osijeku i odlučile smo zajedno iznajmiti stan. Jedna od njih dvije je upoznala društvo koje se, a to sam tek naknadno shvatila, bavilo raznoraznim mutnim poslovima.

Osijekom je u to vrijeme vladalo doslovce petero ljudi. Jedne me večeri jedan muškarac iz tog društva pozvao van, dok je moja druga cimerica Simona izašla s njegovim prijateljem. Ne sjećam se pola toga što se događalo te večeri jer sam to namjerno potisnula. Znam da je dovezao automobil ispod sjeverne tribine stadiona, moj je stan bio na Stjenjaku, i da mi je rekao da je na tom mjestu nađeno jako puno mrtvih djevojaka. Izvadio je pištolj i ručkom me pogodio u glavu.

Sljedeće čega se jasno sjećam je kako moja cimerica, koja je izašla s njegovim prijateljem, razbija stvari po cijeloj kupaonici. Ni ona ni ja sedam dana nismo izmijenile ni riječi. Jedino sam se javljala mami na telefon. Otvarala sam prozor da čuje gradsku buku i pričala da idem na predavanja, a ustvari sam ležala u kući. Vratila sam se u Zagreb i više nogom nisam stupila u Osijek niti ću više ikad do kraja života.

Cijeli interview pročitajte u tiskanom izdanju Extre.