Sukobi između HNS-a i SDP-a u upravljanju gradom Zagrebom prije nekoliko dana doživjeli su svoj vrhunac. Zbog dubine sukoba moguća je nova velika kriza gradskih vlasti, pa čak i raspad koalicije SDP-a i HNS-a na gradskoj razini, potvrdili su Nacionalu neke od stranačkih vođa, članovi vladajuće koalicije.

HNS-ovci optužuju SDP da koči izgradnju Čačićevih stanova i za nezakonitosti u izgradnji bazena u Utrinama SDP i HNS su dvije stranke koje su na posljednjim izborima za obnašanje vlasti u gradu Zagrebu dobile povjerenje birača i koje njime upravljaju u naoko skladnoj koaliciji, koja bi trebala podrazumijevati međusobno razumijevanje i da se sve odluke donose međusobnim konsenzusom.

Međutim, koalicijski odnosi između SDP-a i HNS-a već su dulje vrijeme izuzetno loši, a koalicijski partneri međusobno se neprestano čak i javno sumnjiče za korupciju.

Posljednje eskalacije sukoba dogodile su se kada je nedavno ponovo odgođeno donošenje generalnog urbanističkog plana, najvažnijeg dokumenta gradskih vlasti, te kada su se članovi HNS-a i SDP-a u prošli četvrtak javno posvađali oko toga tko će biti izabran u pojedina povjerenstva.

Tu posljednju svađu izazvao je bivši gradonačelnik Milan Bandić, koji je obrazlažući zašto kandidat HNS-a neće biti prihvaćen u Povjerenstvo za odabir javno zdravstvenih programa od interesa za grad Zagreb, rekao da bi ove gradske vlasti na odgovorne funkcije trebale birati stručnjake, a ne stranačke ljude.

Odmah potom iz HNS-a su mu zamjerili što je Bandić u Upravno vijeće gradskih ljekarni postavio svog prijatelja Branka Spajića, za kojeg u HNS-u tvrde da ima završenu tek osnovnu školu. Prije posljednjeg razilaženja oko donošenja generalnog urbanističkog plana, HNS i SDP prvi puta žestoko sukobili još prije nekoliko mjeseci, zbog projekta izgradnje bazena u zagrebačkom naselju Utrine.

Riječ je o projektu čiju je izvedbu na javnom natječaju dobila tvrtka Pionir iz Zagreba. Oni su taj natječaj dobili zato što su ponudili najpovoljniju cijenu i rokove izvođenja radova i potom su 15. prosinca 2001. s gradom potpisali poseban ugovor o izvođenju radova.

Međutim, tadašnji gradonačelnik Milan Bandić 23. siječnja 2002. osobno je naručio preprojektiranje izgradnje tog bazena od tvrtke APZ inženjering iz Zagreba. Izvori bliski gradskim vlastima tvrde da je inicijativa za taj njegov potez došla upravo iz HNS-a.

U zahtjevu koji je potpisao Bandić je od te tvrtke zatražio “izmjenu projektne dokumentacije bazena u ŠRC-u Utrine za građenje glavne bazenske školjke na dubinu od 2,5 m, tlocrtne površine 20×30 metara u odnosu na projektiranu dubinu od 2,2 metra, izgradnju skakaonice visine jednog metra, produbljenje malog bazena na potrebitu dubinu”, te novu projektnu dokumentaciju za izvedbu bazenskih školjki klasičnim načinom – iz armiranog betona i obloženu bazenskom keramikom, s preljevnim kanalom obloženim bazenskom keramikom, finskog tipa.

Bandić je o tome obavijestio Moranu Paliković-Gruden i Vlastu Pavić, svoje tadašnje zamjenice, Nenada Crnića iz gradskog ureda za izgradnju, Ivicu Lazanju iz gradskog ureda za obrazovanje i sport, te Miljenka Mesića, iz gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. No, nije im objasnio zašto prije toga nije zatražio i da se poništi javni natječaj i raspiše novi, kako je po zakonu trebalo biti učinjeno i što su u HNS-u očekivali nakon međusobnog stranačkog dogovora.

Nakon toga tvrtka Pionir zatražila je produljenje roka za izvedbu radova, kao i korekciju cijene izvođenja radova. Time je izigran javni natječaj i tvrtki Pionir omogućeno da povisi cijenu svojih radova sa 54 na 70 milijuna kuna.

Odmah nakon sklapanja prvog ugovora tvrtki Pionir unaprijed je isplaćeno devet milijuna kuna, iako to ugovorom grad Zagreb nije bio dužan učiniti.

Druga točka žestokog sukoba između HNS-a i SDP-a na gradskoj razini je tvrtka Sljeme – Medvednica. Do sukoba je došlo nakon što je gradska skupština odobrila 35 milijuna kuna kredita za uređenje Tomislavova doma i Doma izviđača, ali uz uvjet da se za radove ishode potrebne građevinske dozvole, čija je cijena trebala biti uračunata u trošenje sredstava. U HNS-u sumnjaju da su se sauna i bazen u Tomislavovu domu počeli graditi mimo potrebnih dozvola, te da je nedavni zahtjev te tvrtke za dodatnih osam milijuna kuna bespovratne pomoći potpuno neutemeljen. Posebno su ogorčeni i na to što većina radnika prima punu plaću iako gotovo uopće ne rade još od prvog travnja 2002., te na to što su radovi počeli tek nedavno.

U dijelu gradskih vlasti posebno su ogorčeni zato što je tvrtka Sljeme – Medvednica potrošila dva milijuna kuna za nabavku robe i usluga, bez raspisivanja javnog natječaja.

Iste ljude zanimaju i okolnosti pod kojima je u obnovi Tomislavova doma sudjelovala tvrtka Tigra, za koju se tvrdi da ju je tvrtka Exportdrvo, koja vodi poslove uređenja Tomislavova doma, angažirala kao kooperanta u tim poslovima.

Posebno žestoka točka sukoba između HNS-a i SDP-a na gradskoj razini je pitanje izmjene odluke o komunalnom redu vezane uz jumbo plakate. Za to je područje formalno zadužen Gradski ured za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove koji vodi Davor Jelavić, a kojeg je, tvrdi se, prije toga u potpunosti kontrolirao Darinko Kosor, bivši zamjenik gradonačelnika iz redova HSLS-a.

Trenutačno je za objavu i postavljanje jumbo plakata na području grada Zagreba potrebna samo lokacijska dozvola. Međutim, ne postoje jasni kriteriji za dodjelu tih dozvola. Primjerice, nitko ne zna kako se odlučuje koja će tvrtka dobiti pravo na postavljanje jumbo plakata na nekoj lokaciji ako ih je više za to zainteresirano, što otvara prostor za manipulacije i stjecanje osobne dobiti.

HNS je još početkom godine predložio da gradski urbanisti sami precizno odrede prostore za postavljanje jumbo plakata, a da se oni nakon toga dodjeljuju raspisivanjem javnih natječaja, što bi spriječilo da se oni dodjeljuju po nečijem osobnom nahođenju.

HNS i SDP žestoko se sukobljavaju i zbog projekta poticane stanogradnje, tzv. Čačićevih stanova. U HNS-u su uvjereni kako SDP koči taj projekt zato što na njemu ne može zaraditi političke bodove, jer se projekt uglavnom vezuje za HNS i Radimira Čačića. Bandić ne dopušta da se Čačiću za “njegove” stanove da gradsko zemljište u nekoj boljoj zoni nego dopušta gradnju na neatraktivnim, šestim i sedmim zonama. Bandić to objašnjava time da će Čačićevi stanovi potpuno uništiti bilo kakvu komercijalnu stanogradnju u Zagrebu, od čega sam grad ima najviše koristi.

Taj dio gradskih vlasti sugerira kako bi bilo dobro da nadležni državni organi ispitaju koje su konzultantske ili odvjetničke kuće sudjelovale kao posrednici između grada Zagreba i stranih investitora, te jesu li visinu svojih troškova uvijek naplaćivali u skladu s dobrim poslovnim običajima i zdravim razumom. Navodno, postoje indicije da su u određenim projektima neki nositelji gradskih vlasti jamčili izdavanje potrebnih dozvola u maksimalno brzom roku ako bi investitor za konzultantske usluge angažirao određenu odvjetničku ili konzultantsku kuću, koje su pak svoje usluge naplaćivale višestruko više od uobičajenog.

Opstrukcija poticane stanogradnje provodi se već na početnoj razini, prilikom kupnje i dodjele zemljišta za izgradnju tzv. Čačićevih stanova. Gradske vlasti otežu s pitanjem povrata zemljišta privatnim vlasnicima, tako da država u realizaciji tog projekta ne zna treba li se o nekom zemljištu izravno dogovarati s gradskim vlastima u Zagrebu ili ga mora kupiti od privatnih vlasnika. Kada se i formalno krene u rješavanje tih problema, angažiraju se pripravnici koji nemaju pravo potpisivanja dokumenata, što dodatno oteže cijeli postupak.

Navodno SDP već mjesecima, bez ikakva obrazloženja, uporno odbija prijedlog HNS-a da se formira tim iskusnih stručnjaka koji bi se bavio samo tim problemom.

Dvije stranke spore se i oko prodaje gradskih stanova. Grad Zagreb je vlasnik 9500 stanova, a u 65 posto njih smješteni su zaštićeni najmoprimci koji plaćaju najam po cijeni od dvije kune po četvornom metru, dok je grad kao vlasnik stanova dužan plaćati obveze za pričuvu koja iznosi dvije do pet kuna po četvornom metru. Grad samo po toj osnovi gubi 12 milijuna kuna godišnje, iako bi prodajom tih stanova zaštićenim najmoprimcima po posebnim cijenama višestruko zaradio, a novi bi se vlasnici stanova mogli dodatno zaduživati stavljanjem tih stanova pod hipoteku, čime bi se potaklo funkcioniranje financijskog tržišta. Osim toga, današnji zaštićeni najmoprimci vjerojatno bi kao vlasnici više ulagali u stanove.

Koalicijske odnose posebno su narušila posljednja otkrića vezana uz generalni urbanistički plan, a ponajviše dva, javnosti već poznata, sporna primjera: slučaj Importanne galerije i slučaj Darija Balije.

U slučaju Importanne Galerije i SDP i HNS su, doduše, suglasni da bi se trebalo ispitati kako se unutar predloženog sadržaja generalnog urbanističkog plana našao i članak kojim bi se trebao legalizirati objekt koji je poduzetnik Ciril Zovko, koji je svojedobno imao pet gradskih stanova na čuvanju, izgradio sa devet umjesto sa osam katova za koje posjeduje građevinsku dozvolu.

Čak je i gradonačelnica Vlasta Pavić zbog toga već podnijela kaznenu prijavu zbog nepoznatog počinitelja.

Međutim, u dijelu gradskih vlasti nadaju se da će se što skorije temeljito provjeriti kako je Ines Merčep, zamjenica pročelnika za generalni urbanistički plan, uvrstila taj slučaj u generalni urbanistički plan. Ines Merčep tvrdi kako je to dogovoreno na sjednici poglavarstva 27. veljače 2002. Međutim, naknadnim preslušavanjem fonograma te sjednice ustanovilo se tek da je na toj sjednici Milan Bandić rekao da bi taj prijedlog trebalo uzeti u razmatranje.

Nakon što je početkom prošlog tjedna otkriveno da je u novoj verziji generalnog urbanističkog plana prihvaćen zahtjev Darija Balije da mu se zemljište iz zone gradskih parkova i šuma prebaci u građevinsku zonu, u medijima su raširene sumnje da je Milan Bandić kao gradonačelnik zloporabio svoje ovlasti i nagradio Darija Baliju građevinskim zemljištem kako ga on ne bi teretio da je pobjegao s mjesta prometne nesreće koju je u pijanom stanju skrivio 5. siječnja 2002.

Dario Balija je diplomirani veterinar kojega je Milan Bandić, tadašnji zagrebački gradonačelnik, 5. siječnja 2002. oko 22,30 sati na Ksaverskoj cesti, vozeći u pijanom stanju, udario svojim automobilom i pobjegao s mjesta nesreće.

Balija je osobno lovio Bandića, pozvao je policiju, nije pristao na nagodbu, ali je na sudu bitno izmijenio svoje viđenje nesreće. Bandić je kažnjen novčanom kaznom od 1500 kuna, a vozačka dozvola oduzeta mu je na tri mjeseca zbog izazivanja lakše prometne nezgode i zbog vožnje u alkoholiziranom stanju.

Na temelju iznenađujuće izjave Darija Balije protiv Bandića je obustavljen postupak zato što nije obavijestio policiju o nezgodi i zato što je pobjegao s mjesta nezgode, a da nije dao podatke o sebi i vozilu.

Dodatna točka sukoba između HNS-a i SDP-a je i u tome što na razini gradskih vlasti još nije ni počelo razgovarati o reorganizaciji ustroja pojedinih gradskih ureda, iako je očito da grad već godinama ne funkcionira dobro u ovakvom ustroju gradskih ureda.

Zbog svega toga, kao i zbog nemogućnosti da normalnim političkim dijalogom potaknu konstruktivno rješavanje nagomilanih problema, članovi obiju stranki s kojima je Nacional razgovarao tvrde da je samo pitanje vremena kada će nastupiti nova velika kriza gradskih vlasti u Zagrebu.

IZMIJENJENO SVJEDOČENJE O BANDIĆEVOJ PROMETNOJ NESREĆI
U novoj verziji GUP-a prihvaćen je i zahtjev Darija Balije, sudionika nesreće koju je Bandić u siječnju 2002. skrivio u pijanom stanju, koji je na sudu izmijenio svoj prvotni iskaz.