NOVA VIZIJA ZAGREBA Arhitekt Živko Pletikapić u radu New Meander predložio je viziju Zagreba na Savi gdje je novom regulacijom vodenih tokova rijeke stvorena nova jezgra grada sa stambenim, poslovnim i rekreacijskim zonama u kojoj dominiraju kanali, mostići i jezerca “Projektom Think/Space želimo pokazati onu ljepšu stranu arhitekture i propagiratikonceptualno razmišljanje u projektiranju”, kazao nam je arhitekt Damir Ljutić, predsjednik Društva arhitekata Zagreb i inicijator projekta Društvo je ove zime pokrenulo vrlo inovativan ciklus konceptualnih arhitektonskih natječaja "Misli prostor /Think Space". Ti natječaji su zamišljeni “kao platforma za prostorno eksperimentiranje i razmjenu ideja”, kaže Ljutić, a ideja je da se uključe svi “kreativni mislioci, bez obzira na kulturne, geografske i institucijske granice”. Projekt se sastoji od četiri konceptualna natječaja koja imaju različite teme – Urbane granice, Političke granice, Ekološke granice te Moralne granice, a svaki od programa natječaja definirao je jedan od trenutačno najzanimljivijih arhitekata svjetskog glasa – Japanac Shohei Shigematsu, Gvatemalac Teddy Cruz, Francuz François Roche i Hrvat Hrvoje Njirić.

Projekt će trajati godinu dana, a na kraju će biti priređena konferencija na kojoj će se diskutirati o idejama iz sva četiri projekta. Zadatak za prvi natječaj Urbane granice osmislio je čuveni arhitekt japanskog podrijetla 37-godišnji Shohei Shigematsu, koji od 2006. godine vodi newyoršku podružnicu glasovitog svjetskog studija OMA - Office for Metropolitan Architecture uglednog nizozemskog arhitekta i dobitnika Pritzkerove nagrade Rema Koolhaasa, a kuratorica je bila Eva Franch i Gilabert, katalonska arhitektica i direktorica galerije Storefront for Art and Architecture u New Yorku, jedne od najvažnijih svjetskih institucija za istraživanje u arhitekturi i umjetnosti. Shigematsu je pozvao arhitekte, dizajnere, stručnjake pejzažne arhitekture, studente humanističkih znanosti i umjetnosti iz cijeloga svijeta na istraživanje i promišljanje ovogodišnje teme, a naglasak je stavio na jednu od temeljnih prostornih granica – ravninu tla. Odnosno, pozvao ih je na propitivanje uvriježenog poimanja onoga što je iznad, a što ispod zemlje.

“Definirao je jedan od aktualnih svjetskih problema i zatim ih uputio na istraživanje situacije i pronalaženje rješenja”, objasnioje Ljutić dodavši da je Eva Franch i Gilabert pripremila glavnu ovogodišnju temu, koja se provlači kroz četiri različita scenarija - geopolitički, ekološki, urbani i moralni. “Cilj je propitivanje prostornih izazova suvremenog društva, a natječajima, koji istražuju razne granice u suvremenom svijetu, nastojimo proizvesti katalog arhitektonskih rješenja za ranovrsneproblemske situacaije u suvremenom načinu života”. “Jako smo zadovoljni pristiglim radovima, opširni su, maštoviti i detaljno elaborirani što znači da je u njih uložen velik trud”, nastavio je Ljutić, dodavši da je na natječaj stiglo 45 arhitektonskih radova iz 15 zemalja, a najviše iz SAD-a, Italije, Velike Britanije i Hrvatske, no stizali su i iz Meksika, Švicarske, Danske, Izraela, Tajvana i Južne Koreje.

Osam radova je diskvalificirano jer su prethodno već bili objavljivani. Iz Hrvatske su uvrštena četiri rada: Živko Pletikapić istraživao je problem Save u Zagrebu, Davor Bušnja promet u Dubrovniku, Marko Chiabon glavni trg u Šibeniku, a Veljko Linta problem raznovrsnih ograničenja u gradovima. Na natječaj su se najviše odazvali mlađi arhitekti i studenti kojima je takav konceptualni tip natječaja primamljiv jer se mogu poigravati idejama, a pritom nisu opterećeni njihovom izvedivšću. “Specifičnost ovog programa, pa tako i ovog natječaja, da se u potpunosti provodi putem Interneta”, objasnio je Ljutić dodavši da se sve odvija u virtualnom svijetu, od međunarodne objave programa do ocjenjivanja radova i promocije nagrađenih radova. “Radove je video linkom predstavila kuratorica Eva Franch y Gilabert, izravno iz svog ureda u Galeriji Storefront u New Yorku, a zatim su se u prijenos, također video-linkom, uključili i autori prvonagrađenog rada ‘De/Motown: A Retroactive Arcology for Detroit’ švicarski i američki arhitekti Jesse Foster Honsa i Gregory Mahoney.

TIM PROJEKTA THINK SPACE Ana Dana Beroš, koordinatorica, Damir Ljutić, predsjednik DAZ-a i inicijator projekta, Luka Korleat, član odbora i Vesna Vrga Perović, tajnica DAZ-aTim projektom želimo započeti i ubrzati izgradnju cjelokupnog sustava koji bi pridonio uređenju prostora u Zagrebu i Hrvatskoj, odnosno, stvaranju novog kulturnog identiteta Zagreba, čak novog kulturnog proizvoda”. Naime, program Think Space funkcionira kao nagradna igra na međunarodnoj razini. Ideja je rođena u Zagrebu, program su razradili hrvatski i svjetski arhitekti, koji su u njemu prepoznali inovativnost, a zatim su mu dali podršku i sve podigli na globalnu razinu. Kako su nagrade zapravo male – za prvonagrađeni rad dobiva se tisuću eura, za drugoplasirani 700 eura, a treća nagrada donosi samo 350 eura, može se zaključiti da natječaj nikoga nije privukao zbog novca nego prvenstveno zbog potrebe arhitekata da iznesu svoje viđenje postindustrijske i postrecesijske arhitekture. Po mišljenju Luke Korlaeta, člana Think Space programa i asistenta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, taj je projekt iznimno važan zato što na najbolji mogući način nastavlja tradiciju arhitektonskih natječaja i potragu za novim prostornim rješenjima, što je imanentno hrvatskoj arhitektonskoj tradiciji. Također, stavlja Hrvatsku na svjetsku konceptualnu arhitektonsku kartu, uz bok, kaže, uglednom japanskom ciklusu Shinkenchiku, arhitekturi vraća dignitet, a arhitektima ulogu tzv. agenata prostora, koja se zadnjih godina već nemilice ‘izraubala’. Program Think Space imao je velik odjek u virtualnom svijetu, a informacije o projektima izložene su na mnogim svjetskim portalima pa se zbog toga u hrvatskom timu nadaju da će drugi natječaj s temom Političke granice privući još više arhitekata iz cijelog svijeta i “postati kulturni brand Hrvatske”.

Prvu nagradu dobili su mladi arhitekti Švicarac Jesse Foster Honsa i Amerikanac Gregory Mahoney, koji su u svom radu “De/Motown: A Retroactive Arcology for Detroit” ponudili zanimljiv koncept za obnovu života i rekonstrukciju Detroita, nekadašnjeg središta američke automobilske industrije. “Oni u svom radu istražuju mogućnosti opstanka gradske jezgre Detroita u promijenjenim poslovnim uvjetima nakon krize koja je gotovo uništila grad ponosa američke autoindustrije”, objasnio je Ljutić. “Predložili su model razvoja grada koji ide korak dalje od poznatih utopističkih prijedloga Le Corbusiera i Solerija, upravo stoga što grade na temeljima postojećeg urbanog tkiva i društvenog konteksta. Revitalizacija, kako je autori sami nazivaju ‘arhitektonskom ekologijom’, obuhvaća cjelovitost različitih poslovnih i javnih gradskih čvorišta, kao i materijalnu i energetsku samodostatnost post-industrijskog grada.” Tako napušteni neboderi u kojima su do recesije svoja sjedišta imale velike automobilske korporacije pretvaraju se u nove sadržaje – stanove, eko farme, trgovine, parkove i viseće vrtove, koji bi bili povezani raznim vijaduktima i stepeništima na nekoliko razina. Taj njihov prijedlog, po mišljenju Shohei Shigematsua, primjer je tzv. postkrizne arhitekture, odnosno, uspješne revitalizacije postindustrijskog grada. Drugonagađeni rad grčkih arhitekata Kyriakosa Kyriakoua i Sofie Krimizi, istražuje što bi se dogodilo kada bi se jedan cijeli blok na Šestoj aveniji na Manhattanu u New Yorku zarotirao za 90 stupnjeva i pretvorio u gigantski “neboder”. “Oni ispituju transformaciju urbanog prostora jednostavnom, vertikalnom rotacijom tlocrta manhattanskog bloka, koji postaje presjek”, nastavlja Ljutić dodavši da novonastali kontekst otvara različite programske mogućnosti za promjenu urbanog prostora dajući mu neočekivani obrat u novoj dimenziji. “Trećenagrađeni rad Inieste španjolskih arhitekata Davida Jimeneza Iniestea i Javiera Jimeneza Iniestea, za razliku od prethodna dva rada, bavi se problemima gradova Dalekog istoka i njihova ubrzanog razvoja koji se dogodio tijekom proteklog desetljeća”, kaže Ljutić. “To je dovelo do potpune negacije tradicionalnog gradskog prostora, u kojoj su promjene toliko brze i dramatične da je gotovo u potpunosti izostao razvoj prateće infrasturukture, koja je nužna za cjelovit urbani razvoj. Autori tog rada propituju stvaranje novog urbanog prostora na mjestima koja su degradirana zbog gomilanja gradskog otpada, a kroz generiranje novih vrijednosti i recikliranje ‘neupotrebljivog’ proizvoda modernog života.” Po mišljenju Luke Korlaeta iz Think Space tima, trećenagrađeni rad je snažno ekološki i socijalno obojan. Autori su istražili posljedice nagle urbanizacije u velikim azijskim mega gradovima u kojima su zbog hipergradnje stvorene ogromne količine građevnog otpada.

ARHITEKT MARKO CHIABON predložio je futurističko rješenje za glavni trg u Šibeniku - podizanje trga na prvi kat čime bi se sačuvalo i parkiralište i socijalni život“Autori su predložili kontrolirano nasipavanje i ozelenjavanje tih zemljanih površina, ne bi li stvorili novu gradsku topografiju i prostor za rekreaciju”, rekao je Korlaet. Tu je i rad New Meander mladog zagrebačkog arhitekta Živka Pletikapića, koji predlaže jednu varijantu Zagreba “koji se ne boji svoje rijeke” što se kao tema već desetljećima s pravom vrti u arhitektonskim krugovima, ali za sada još nije saživjela. Pletikapićev projekt predviđa posebno regulirane vodene tokove Save u geografskom središtu grada, a unutar toga izgradnju rezidencijalnih, poslovnih i trgovačkih blokova, te rekreacijskih zona poput parkova i sportskih igrališta. Regulacijom rijeke i nastankom novih kanala s mostićima i jezercima stvorila bi se posve nova urbana cjelina, koja bi Zagrebu dala poseban “štih”, a istodobno bi grad dobio novu kvalitetu života. Luka Korlaet je još spomenuo rad “The web and the urban ground plane” Svetlane Valeve iz Bugarske, koji se oslanja na gubljenje važnosti socijalnih prostora kakve poznajemo poput trgova i ulica što se događa zbog razvoja internetske komunikacije te predlaže da se transformiraju u prostore za “ekstremna iskustva”. Po njegovom mišljenju konceptualno najradikalniji je prijedlog “No gravity, no ground”, tajvanskih autora Mao i Yanga, koji se oslanja na NASA-ina tehnološka dostignuća -na relativiziranje gravitaciju gdje više neće postojati ‘gore’, ‘dolje’, ‘lijevo’ ili ‘desno’ nego ćemo se kretati u svim smjerovima, a to će rezultirati sasvim novim prostornim konfiguracijama. Ljutić smatra da se među hrvatskim radovima ističe posebno zanmljiv projekt Davora Bušnje, koji se više bavio lokalnim gradskim problemima negoli globalnim. “On je vrlo osjetljivo reagirao na aktualnu problematiku prostornog razvoja Dubrovnika, te tako odgovorio na ‘investicijske’ projekte, koji u našem okruženju zanemaruju održivost, ali i smislenost razvoja vrijednih gradskih neizgrađenih područja”, smatra Ljutić. “Nasuprot takvih projekata koji negiraju stvarne potrebe lokalnih sredina, Bušnja je pokazao kako je moguće vrednovati i razvijati gradski prostor, koji će donijeti korist javnom gradskom prostoru, a neće samo udovoljavati profitu. Bez obzira što rad nije nagrađen, više je negoli jasno kako autor vrlo odgovorno promišlja prostor u kojemu djeluje. Temu Političke granice drugog ciklusa u programu Think Space osmislio je Teddy Cruz, američki arhitekt podrijetlom iz Gvatemale, koji je diplomirao na Harvardu i danas vodi Estudio Teddy Cruz iz San Diega u SAD-u. Kako je Cruz dobio nagradu James Stirling za svoj projekt Border Postcard: Chronicles from the Edge u kojem je istraživao nove urbane strategije u pograničnom području između San Diega i Tijuane, dakle, SAD-a i Meksika, smatralo se da je najpogodnija osoba za projekt Političkih granica.

ARHITEKT SHOHEI SHIGEMATSU, jedan od najoriginalnijih arhitekata svijeta, koji od 2006. vodi newyoršku podružnicu čuvenog biroa OMA, osmislio je zadatke za prvi natječaj Urbane graniceNaime, taj njegov rad temelji se na istraživanja koncipiranom oko novog pojma Političkog ekvatora oko kojeg se danas događaju dramatične urbane, migracijske i socijalne promjene, a obuhvaća adaptaciju postojećih konstrukcija te upotrebu recikliranih materijala. Po njemu Politički ekvator počinje na granici SAD-a i Meksika, na mjestu koje označava glavni ulaz migranata iz Južne u Sjevernu Ameriku, a nastavlja se kao imaginarna trasa okolo Zemljine kugle obuhvaćajući najtrusnije političko, ekonomsko i socijalno područje od 30 do 36 stupnja Sjeverne paralele, te tako formirajući koridor najvećih svjetskih konflikata. Na toj trasi nalazi se i Gibraltar, mjesto gdje brojni Afrikanci pokušavaju prebjeći u Europu, zatim izraelsko palestinska granica, koja dijeli Bliski Istok, pa Iran, Irak, Jordan, Sirija, sve do Kine i Tajvana i gomilanja nove ekonomske moći. Cruz je pred arhitekte postavio novi zadatak: kako preokrenuti te postojeće sukobe oko Političkog ekvatora, ali i u drugim sredinama, u nove urbane modele suživota.