Ivo SanaderPremijer Ivica Račan već danima pokušava neformalnim kanalima privoljeti predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera da pristane na sastanak predsjednika svih parlamentarnih stranaka na kojemu se trebaju usuglasiti stajališta o donošenju zajedničke rezolucije o suradnji Hrvatske s EU. Već je bio najavljen i termin sastanka za ponedjeljak, 16. prosinca. Kako je, međutim, Sanader odbio prihvatiti Račanov poziv, susret je odgođen. Razlog: Ivo Sanader ne želi da Račan preuzme autorstvo nad njegovom idejom i inicijativu u njenom ostvarenju. Sanader je, naime, 2. prosinca, na sastanku saborskog Odbora za vanjsku politiku upriličenu u čast 90. rođendana Otta von Habsburga, žestoko kritizirao Vladinu politiku spram EU, optuživši premijera Račana da je prokockao priliku koju je dobio 3. siječnja 2000.da po ubrzanom postupku uvede Hrvatsku u EU i predložio da se u Saboru konsenzusom donese zajednička deklaracija svih parlamentarnih stranaka kojom bi se od Vlade zatražilo da što prije podnese zahtjev za prijem Hrvatske u EU. Nekoliko dana poslije premijer Račan, tvrde u HDZ-u, tu je Sanaderovu inicijativu, u intervjuu Večernjem listu, predstavio kao svoj prijedlog. Ujedno je najavio sastanak svih predsjednika parlamentarnih stranaka o toj temi. Umjesto sastanka s Račanom, Sanader je u ponedjeljak, 16. prosinca, okupio vodeće političare svoje stranke koji su dovršili HDZ-ov prijedlog nacrta deklaracije. Taj će prijedlog već u utorak, 17. prosinca, biti predstavljen saborskim odborima i javnosti. Tako Sanader želi zadržati političku inicijativu koju je poduzeo prije nekoliko tjedana.

Nakon što je izbacio iz stranke Ivića Pašalića i njegovu antidemokratsku i antieuropsku sljedbu, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader poduzeo je posljednjih tjedana nekoliko novih značajnih političkih iskoraka. Osim što je na sastanku Odbora za vanjsku politiku prvi predložio da se donese zajednička deklaracija svih političkih stranaka o ubrzanju uključivanja Hrvatske u EU, Sanader je zaustavio SDP u šikaniranju predstavnika manjina u Saboru i pomogao im da se izglasa za njih prihvatljiv Zakon o manjinama. Na kraju su glasovi HDZ-ovih zastupnika omogućili da se donese zakon o upućivanju postrojbe vojne policije Hrvatske vojske u Afganistan. Budući da je HDZ dosad bio glavna prepreka donošenju Zakona o manjinama i bržem uključivanju Hrvatske u europske integracije i NATO, Sanader je imao presudnu ulogu u ispunjavanju triju iznimno važnih preduvjeta u procesu približavanje Hrvatske EU i NATO-u. Bez potpore HDZ-a Sabor, naime, ne bi mogao izglasati te zakone. Osim toga, dok je trajao sukob oko zahtjeva Haaškog suda za izručenjem umirovljenog generala Janka Bobetka, vodstvo HDZ-a u znatnoj se mjeri distanciralo od najmilitantnijih skupina ekstremnih nacionalista i desničara.

Potpuno novim pozicioniranjem HDZ-a Sanader je predsjedniku SDP-a Račanu zadao tri nova teška udarca i, što je jednako važno, nastavio je preobrazbu HDZ-a u demokratsku stranku europske orijentacije. Najnoviji potezi vodstva HDZ-a nisu prošli nezapaženo ni među predstavnicima međunarodne zajednice. Otto von Habsburg i Doris Pack pozdravili su novu ulogu HDZ-a. To je, u ime dijela europskih konzervativnih stranaka, učinio i bivši hrvatski veleposlanik pri EU i NATO-u barun Janko Dobrinović Vranyczany, koji je nedavno Sanaderu i vođama opozicijskih stranaka prenio poruke Bruxellesa kako je za Hrvatsku od presudne važnosti da i oporba podrži donošenje novog Zakona o manjinama. U svim se tim porukama ističe da će vodeći politički čimbenici znati cijeniti pozitivan Sanaderov i HDZ-ov doprinos učvršćivanju proeuropske orijentacije Hrvatske. HDZ je time ojačao i položaj Hrvatske: u Bruxellesu i Washingtonu iznimno cijene to što da najjača oporbena stranka više nije protiv ulaska Hrvatske u EU i NATO.

Unatoč katastrofičnim predviđanjima Ivića Pašalića i Miroslava Tuđmana, HDZ zbog novog političkog smjera nije izgubio na popularnosti. Štoviše, potvrđuje se da izbacivanje najrigidnijih desničara nije nanijelo štetu izbornom rejtingu HDZ-a: dva posljednja istraživanja javnog mijenja u Jutarnjem listu i na HRT-u pokazala su da HDZ sve više odmiče od svog najvećeg konkurenta i dobiva 7,5 ili 6 posto više glasova od SDP-a.

Sanader je ovih dana još više učvrstio svoj položaj stavljajući pod svoju definitivnu kontrolu Klub saborskih zastupnika HDZ-a, posljednje uporište u kojem nije imao sigurnu većinu. Nakon što je Klub zastupnika HDZ-a odbio glasovati za taj prijedlog, Sanader je dojurio u Sabor, sazvao zastupnike i začas ih natjerao da podrže taj zakon.

Politikom novog smjera Sanader je u samo nekoliko mjeseci uspio HDZ pretvoriti u stranku s kojom žele surađivati gotovo sve ostale. Najprije Dražen Budiša i HSLS, potom Mate Granić i DC, a u najnovije vrijeme i Zlatko Tomčić i HSS otvoreno najavljuju mogućnost suradnje i koaliranja s HDZ-om. Situacija se toliko promijenila da sada Sanader diktira zbližavanje i odabire partnere. I dok je HDZ postao najpoželjniji politički partner, od SDP-a svi bježe kao da je kužan. Za takvu promjenu odnosa u velikoj su mjeri zaslužni SDP i njegov predsjednik Račan. Oni su posljednjih mjeseci uspjeli odbiti od sebe velik dio biračkog tijela i političkih stranaka. Osim HNS-a i Libre, sve ostale političke stranke zbog toga se, više ili manje otvoreno, distanciraju od socijaldemokrata.

U kakvoj se tragičnoj situaciji našao SDP najbolje pokazuje to što su Sanader i novo vodstvo HDZ-a uvjereni da ih njihovi politički protivnici najviše diskreditiraju optužujući ih da su spremni na koaliranje s SDP-om. Sanader tvrdi da su ta podmetanja smišljena u političkoj kuhinji Ivića Pašlića i Miroslava Tuđmana te da nema goreg načina za diskreditaciju novog vodstva HDZ-a. Tako je SDP sve više u situaciji u kojoj se potkraj 1999., uoči prošlih izbora, našao HDZ: sve su ostale stranke odbijale i samu pomisao da bi mogle koalirati s tom strankom. I dok se HDZ-a grozi suradnje s SDP-om, vodeći esdepeovci poput Račana, Mate Arlovića, Zdravka Tomca otvoreno nude suradnju, vjerujući da bi im upravo koaliranje s HDZ-om jamčilo opstanak na vlasti.

Sanader je ovih dana oštro opovrgnuo spekulacije o tome kako je HDZ dao suglasnost za donošenje zakona o slanju hrvatskih vojnika tek nakon što je na njega napravljen pritisak iz američkog veleposlanstva. Formulacije u telefonskoj naredbi zasigurno su pretjerane, no da Sanader sve češće nastupa u suglasju s međunarodnim čimbenicima, u to nema nikakve sumnje. Nakon desetogodišnje izolacije Sanader je uspio uvesti HDZ u društvo europskih konzervativnih stranaka, a on sam postao je dobrodošao gost u Beču, Parizu, Berlinu, gdje uživa izniman status kod austrijskih, francuskih i njemačkih konzervativaca. Sanaderova politika novog smjera podudara se s političkom strategijom OVP-a, CSU-a, CDU-a a Sanader je od Stoibera i Schussela dobio potporu i ohrabrenje za reformske zahvate. Vanjska potpora je, među ostalim, i razlogom Sanaderove hrabrosti, snage i odlučnosti u obračunu s Pašalićem.

Sanader je potpuno svjestan da bez potpore međunarodne zajednice ne može osigurati pobjedu HDZ-a na sljedećim izborima. U Hrvatskoj se, naime, vrlo lako može ponoviti slovački sindrom. Prije izbora u SAD i EU zaprijetile su da Slovačka neće biti primljena u EU i NATO ako se bivši predsjednik Mečiar vrati na vlast. Ta je poruka, tvrde analitičari, imala presudnu ulogu u pobjedi lijeve koalicije u Slovačkoj. Ako izdrži na novom putu, međunarodni čimbenici ne samo da se neće protiviti povratku HDZ-a na vlast nego će ga u tome i podržati.

Iznimno važnu ulogu u transformaciji HDZ-a ima i nekadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova i bivši hrvatski veleposlanik u SAD-u Miomir Žužul. Premda Žužul formalno ne obnaša visoke stranačke funkcije, on je kao najbliži Sanaderov prijatelj sve utjecajniji u stranačkom životu. Dok Sanader gradi mostove prema europskim saveznicima, Žužul osigurava potporu američkih konzervativaca. Time Sanader ostvaruje važnu stratešku prednost pred Račanom koji je pogubio sve inozemne stranačke veze i kontakte.

Pred Sanaderom je, međutim, sada kudikamo teži i delikatniji dio posla: obećanja moraju slijediti konkretni potezi. Ne treba, naime, zaboraviti da je još donedavno HDZ odbio u Saboru podržati rezoluciju o pridruživanju i stabilizaciji s EU te da se većina vodećih članova HDZ-a i dalje suprotstavlja suradnji s Haaškim sudom. Upravo zbog toga nova Sanaderova politička orijentacija neće proći bez sukoba u stranci i potresa među biračima HDZ-a. Najavljeno objavljivanje peticije za oslobađanje generala Ante Gotovine od optužbi Haaškog suda, koju je potpisalo 500 uglednika iz javnog života, potvrđuje da u političkoj, znanstvenoj, intelektualnoj, kulturnoj i sportskoj eliti, a da se o crkvenim strukturama i ne govori, ima itekako snažnog protivljenja europskoj orijentaciji države i poštovanju načela pravne države. Sanader će se vrlo brzo susresti s otporom tih struktura i to će dovesti na ozbiljnu kušnju nastavak njegovih reformi. Upravo će se, naime, na odnosu spram Haaškog suda pokazati je li HDZ dokraja sposoban slijediti svog novog vođu i njegovu proeuropsku politiku.

Sanader je zbog osjetljivosti svog položaja prisiljen voditi politiku dvostrukih standarda: mora se predstavljati kao jedini autentični tumač i nastavljač Tuđmanove politike, a ujedno je prisiljen raskinuti s negativnim naslijeđem trojice najutjecajnijih hadezeovaca – Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Ivića Pašalića. Ako želi politički preživjeti te promjene, Sanader mora promjene izvoditi mikroskopskom preciznošću i apotekarskom vagom: promjenama ne smije previše iritirati konzervativno članstvo HDZ-a, ali zaokret mora ipak biti jasno vidljiv i prepoznatljiv. Dosad je Sanader pridobio na svoju stranu vodstvo stranke, sada je na redu baza: mora istodobno voditi novu politiku i sačuvati staro biračko tijelo. To, naravno, neće lako postići.

Mnogi se još uvijek s pravom užasavaju povratka HDZ-a na vlast. U toj stranci previše je još onih koji su odgovorni za katastrofalnu gospodarsku situaciju i ispadanje Hrvatske iz svih europskih kombinacija. Stoga izbacivanjem Pašalića, Ljube Ćesića Rojsa, Milana Kovača, Branimira Lukšića ni izdaleka nije dovršena transformacija HDZ-a. Sanader će morati raskinuti još s mnogima koji su kreirali nekadašnju politiku i koji previše podsjećaju na vremena koja su upropastila državu.