Mnogi također smatraju da Hebrang zaboravlja kako je upravo on kriv za loše stanje u hrvatskom zdravstvu jer se većina negativnih stvari, poput ukidanja amortizacije, dogodila za njegova mandata.Odluka Ive Sanadera da na mjesto ministra zdravstva postavi Andriju Hebranga dovela je do panike među ravnateljima kliničkih bolničkih centara i drugih zdravstvenih ustanova. Ovo je osobito slučaj u Kliničko bolničkom centru Rebro gdje je projekt obnove bolnice i izgradnje dodatnog hotelskog kompleksa i velike podzemne garaže, vrijedan 72,5 milijuna eura, ubrzan samo da se ne bi mogao ugasiti onog trenutka kada Hebrang definitivno preuzme ministarstvo.

lead Investicijski projekt na KBC Rebro vrijedan 72 milijuna eura ubrzan je kako se ne bi mogao ugasiti u trenutku kada Hebrang postane ministar lead Hebrangova je glavna teza da treba centralizirati ulaganja u zdravstvo i smanjiti investicije u zagrebačke bolniceIako nitko od ravnatelja klinika, bolnica ili zavoda ne želi javno istupiti protiv novog ministra, iz svojih izvora Nacional doznaje da je prevladavajuće mišljenje kako se “ovih dana događa previše suludih stvari u zdravstvu jer se bez zakonske osnove pokušavaju zaustaviti projekti ulaganja stari četiri godine”. Mnogi također smatraju da Hebrang zaboravlja kako je upravo on kriv za loše stanje u hrvatskom zdravstvu jer se većina negativnih stvari, poput ukidanja amortizacije, dogodila za njegova mandata. Kako Nacional doznaje, neki od visoko pozicioniranih ljudi u zdravstvu Hebranga ocjenjuju kao “faktor koji će Sanadera stajati vlasti ponajviše zbog lošeg mišljenja stranih diplomata o njemu”. S druge strane, svi visoko pozicionirani ljudi u zdravstvu sigurni su u jednu stvar: “revanšizma će sigurno biti”.

Takav stav potvrđuju i predizborne izjave novog ministra, ali i njegovi zadnji potezi. Naime, prošli tjedan, puno prije prvog službenog zasjedanja nove vlade i prije jasnog uvida u izvješće koje mu je predao prijašnji ministar Andro Vlahušić, Hebrang je poslao dopis ravnateljima svih kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica i državnih zdravstvenih zavoda u kojem traži da mu se do početka ovog tjedna dostave podaci o financijskom stanju tih ustanova i njihovim dugovanjima. Nadalje, novi ministar je oformio i posebnu inspekciju koja bi trebala istražiti investicije u KBC Rebro, točnije dogradnju istočnog dijela bolnice. Ostaje dojam kako je komisija oformljena samo da bi se legalizirao pokušaj ukidanja te velike investicije i to svega dan nakon što je objavljeno da postoje zainteresirane strane za najam hotela i garažnog prostora čime bi ta investicija bila opravdana.

Ovo je tek prvi potez kojim započinje, već u predizborno vrijeme najavljivana, revizija stanja u zdravstvu RH jednog od najkontroverznijih ministara u kabinetu Ive Sanadera. Ministra za kojega Nacionalovi izvori tvrde kako je stajao iz štrajka liječnika što pokazuje i činjenica da se ovih dana okružio upravo glavnim pokretačima štrajka poput doktora Milana Kujundžića. Također je najavio ukidanje radne obveze za liječnike iako nikome nije jasno na koji način novi ministar namjerava liječničke plaće povećati 45 posto.

Inače, Andrija Hebrang je jedno od najpoznatijih lica u sastavu nove Sanaderove ali i bivših HDZ-ovih vlada. Iako se dugo nagađalo o tome da se Hebrang ne želi vratiti na mjesto ministra zdravstva i da bi taj sektor radije kontrolirao iz sjene, a sebi uzeo neko jače ministarstvo, prošli tjedan je potvrđeno da će on ipak biti ministar zdravstva. “Čini se da nezadovoljan činjenicom da zbog intervencije Amerikanaca nije dobio mjesto ministra obrane, Hebrang ovih dana liječi svoje komplekse i izražava patološku mržnju prema zdravstvu”, kažu Nacionalovi izvori.
Hebrang je ipak uspio dobiti i mjesto potpredsjednika u vladi te zasjesti na čelo koordinacije za gospodarstvo. Sve to dogodilo se nakon poruke ministara EU koji Hebranga ocjenjuju kao personu non grata te svih njegovih poteza u vrijeme bivšeg mandata zbog kojih u liječničkim krugovima nosi nadimak elementarna nepogoda zdravstva.

Ovih dana Hebrang je i potvrdio da su neke od investicija u zdravstvu poput one u KBC Rebru neodržive, ali da bi se isplatilo ponovno zaduživati zbog izgradnje bolnice u Puli i Rijeci ili obnove bolnice u Vukovaru. Njegova glavna teza je da bi trebalo centralizirati ulaganja u zdravstvo, ali smanjiti ona u zagrebačke bolnice. Upravo ta teza zasigurno će dovesti do sukoba između novog ministra i jakog liječničkog lobija u gradu Zagrebu.

Drugi razlog sukoba između novog ministra i liječnika leži u njegovoj oštroj kritici upućenoj na račun SDP-ove smjene pojedinih ravnatelja bolnica 2000. godine. Oštar Hebrangov stav vezan uz smjene ravnatelja isprovociran je i činjenicom da je on sam 2000. ostao bez posla jer je smijenjen s položaja predsjednika Upravnog vijeća Kliničke bolnice Merkur u Zagrebu. “Ukratko, sve je počelo 2000., kada je obavljena neviđena sječa kadra. Tada su preko noći smijenjena 272 člana upravnih vijeća, a na njihovo mjesto stavljeni su ljudi koji sa zdravstvom nemaju nikakve veze. Među prvih pet ljudi hrvatskog zdravstva ni jedan nije bio liječnik. Ministrica zdravstva – biokemičar, direktor HZZO-a – pravnik i nadalje: predsjednik Upravnog vijeća, predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo, predsjednica Upravnog vijeća KBC-a Rebro. Svi oni nisu liječnici. To je bila politička sječa kadra, postavljanje podobnih”, izjavio je Hebrang za jedan hrvatski dnevni list neposredno prije izbora.

Medijski istupi novog ministra zdravstva nisu se promijenili ni nakon imenovanja. “Za koji dan kada bude formirana vlada, svi ćemo vidjeti što se u zdravstvu dogodilo. Tri dana nakon izbora Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izašao je s priznanjem da hrvatske bolnice duguju 2,5 milijarde kuna. Sljedeće tri milijarde s kamatama su dva kredita koje su digli. Potpisani građevinski projekti su daljnjih milijardu kuna, samo investicija na Rebru je milijardu kuna. Mi ćemo, dakle, zateći 6 ili 7 milijardi kuna deficita HZZO-a. Treba prozvati ljude koji su to dopustili jer krediti se ne mogu dizati za potrošnju nego samo za investicije”, jedna je od njegovih prvih izjava u medijima nakon imenovanja.

Inače, Hebrang je već u svojim ranijim medijskim istupima napadao bivšu, SDP-ovu, vlast ponajviše zbog lošeg stanja u zdravstvu i prema njemu promašenih investicija, ali ovaj zadnji je eksplicitna prijetnja.

“Sve investicije u zdravstvo bit će podvrgnute reviziji”, bile su Hebrangove riječi koje su prije svega bile upućene na račun dogradnje KBC Rebro, ali i jasna naznaka početka revanšizma.

Ovakvi nastupi mnogima se mogu činiti ciničnima jer Hebranga ipak pamte kao elementarnu nepogodu hrvatskog zdravstva s obzirom na to da je za vrijeme njegova mandata ukinuta amortizacija u zdravstvu, razdvojena primarna od bolničke zdravstvene zaštite, a formaliziran je i mito uvođenjem usporedne državne i privatne prakse.

Hebrang je ovih dana najavio povratak staroj politici. Prema njemu, privatno zdravstvo vratit će se na velika vrata u domove zdravlja, ali ovaj put ne samo kroz najam ordinacija već i mogućnosti njihova otkupa što bi trebalo dovesti do privatizacije cijelih domova zdravlja.

Inače, upravo je Hebrang bio ministar za čijeg je mandata liječnicima dopušteno otvaranje privatnih zdravstvenih praksi u javnim zdravstvenim ustanovama. To znači da su liječnici koristeći javna sredstva, ordinacije, instrumente itd. mogli zarađivati novac za sebe. Istodobno je došlo do reduciranja zdravstvenih usluga, zatvaranja odjela i smanjivanja broja kreveta u bolnicama. Sve ovo pratila je oskudica lijekova i potrošnog materijala pa su odjeli pojedinih bolnica nerijetko ostajali bez plahti i termometara.

U Hebrangovoj ministarskoj karijeri osobito je zanimljiva i povezanost sa slučajem Kurjak. Za nepravilnosti u radu prof. Asima Kurjaka i funkcioniranja bolnice Sv. Duh u kojoj je on bio šef Ginekologije, Hebrang je znao još u svibnju 1994. Tada su mu dokument s nizom konkretnih optužbi protiv Kurjaka poslali poznati hrvatski ginekolozi prof. dr. Velimir Šimunić, tadašnji pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju u Petrovoj klinici u Zagrebu, i pokojni prof. dr. Veseljko Grizelj, tada predstojnik Klinike. Ovaj je dokument dio istražnog postupka koji je 2003. pokrenut na Županijskom sudu u Zagrebu. Hebrang je tada tražio očitovanje od Kurjaka i ljudi na Sv. Duhu. Oni su mu odgovorili da je sve regularno i slučaj je bio zaključen sljedećih devet godina. Nedavno je Hebrang za hrvatske medije o ovom slučaju pojasnio kako nije reagirao jer je protiv Kurjaka i još nekih liječnika dobivao mnoge prijave. “Radi se o stvarima koje nisu tako lako dokazive, a tada smo imali i puno važnijih problema, tko bi se bavio prijavama?!” rekao je Hebrang, komentirajući slučaj Kurjak.

Ovakve izjave samo su nastavak političkog manevriranja zahvaljujući kojem je Hebrang i prije zadržao svoj politički položaj, bilo kao ministar obrane, zdravstva ili jedan od čelnih ljudi HDZ-a. Čudnim se čini i Hebrangovo pozicioniranje u rekonstruiranju HDZ-a koje se odvijalo protekle četiri godine. Ekstremnoj desnici Ivića Pašalića priklonio se izigravajući glasnogovornika teško bolesnog generala Janka Bobetka, kada mu je haaški sud pokušavao uručiti optužnicu. “Bobetko neće primiti optužnicu jer ne priznaje haaški sud”, govorio je Hebrang izlazeći iz generalova doma. Svoju ulogu najavljivača prevrata u tom je trenutku naglasio riječima: “Ovo je kritičan trenutak hrvatske povijesti. Jedna iskrica može zapaliti vatru”, dok je istodobno sprečavao Bobetkov odlazak na liječenje.

Također je prvo zajedno s Miroslavom Tuđmanom osnivao HIP da bi se poslije iz njega vratio u okrilje HDZ-a. Bio je i žestoki protivnik Ivića Pašalića, koji je, među ostalima, zaslužan i za njegovo micanje s mjesta ministra obrane, da bi poslije postao njegov vatreni zagovornik. Oni malo boljeg pamćenja još se sjećaju izjava poput ove: “Pašalić je jedan od rijetkih koji dosljedno brani hrvatske ciljeve. Shvatio sam da su priče o Pašaliću bile lažne.” Ovom se izjavom Hebrang 2001. priklonio Pašalićevoj struji u HDZ-u i na neko vrijeme oslabio Sanaderovu poziciju koji ga je ipak tri godine kasnije imenovao za ministra zdravstva i potpredsjednika u novoj vladi.

Politički oportunizam Hebrang je pokazao upravo svojim izjavama o Pašaliću jer je vrlo lako zaboravio kako je upravo ovaj uz pomoć Markice Rebića bio taj koji ga je uklonio s mjesta ministra obrane i iskonstruirao optužbe da surađuje s američkim tajnim službama. Ta konstrukcija bila je zasnovana na njegovim najmlađim danima. Naime, kada je imao godinu dana, družio se s devetogodišnjom Madeleine Albright u Beogradu, što je za Tuđmana bilo dovoljno da ga ukloni s mjesta ministra. Iako je Hebrang u tom trenutku bio jedan od boljih ministara jer je u tadašnjoj vojsci punoj Šuškovih instant generala pokušao ubrzati reforme i profesionalizaciju HV-a. Naime, Hebrang je pokušao reducirati troškove mobitela, vozni park HV-a kao i otpustiti dio ljudi što ga je koštalo mjesta ministra.

Nakon povratka u HDZ i napuštanja HIP-a Hebrang je opet u Pašalićevoj nemilosti. Pašalić ponovno govori protiv novog ministra, onog istog koji ga je prije nepunih godinu dana vidio “kao jedinog dosljednog branitelja hrvatskih ciljeva”. Naime, iz redova pristaša Pašalića dolaze naznake o napadu na Hebranga. Tako se već izvlače, za sada samo usmeno, dokumenti koji govore o Hebrangovim kriminalnim aktivnostima, vezanim uz nabavu skupih medicinskih aparata za zagrebačke bolnice, koja se odvijala u vrijeme dok je bio ministar zdravstva. Kupovina skupe opreme odvijala se preko tvrtke s kojom je bivši ministar zdravstva imao bliske odnose. Navodno je upravo zbog tih dokumenata, koje je još Tuđmanu predočio Pašalić, ovaj udaljen iz njegove blizine.

Ipak, ono što prije svega najbolje portretira Hebranga, a o čemu se ovih dana previše ne govori, njegova je uloga šefa liječničkog konzilija predsjednika Tuđmana. Naime, 2001. Hebrang je priznao kao je konzilij znao koliko je predsjednik teško bolestan, ali su 1998. i 1999. to skrivali od hrvatske javnosti. Svojim priznanjem nije samo doveo do toga da se netko zapita zašto je pristao na tu prešutnu laž nego je pokazao kako je Tuđman u to vrijeme neke od važnijih i težih političkih odluka donosio pod utjecajem lijekova i bolesti.

Za Hebranga većina političara iz njegove stranke, ali i izvan nje, tvrde kako je isključiv i težak čovjek koji uvijek dolazi u sukob s okolinom pa vjerojatno ostaje samo pitanje vremena kada će se Sanader morati suočiti sa svojim ministrom zdravstva.

EU ‘persona non grata’

Prema pisanju stranog tiska, novi premijer Ivo Sanader neće imati problema s Hebrangom samo kada je zdravstvo u pitanju. Naime, u prijateljskom upozorenju koje su ministri Europske unije poslali Sanaderu, nekoliko dana nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima, najviše kritike upućeno je upravo na Hebrangov račun jer ga smatraju personom non grata u EU, zbog njegovih izjava protiv haaškog suda. Hebrang je u nekoliko svojih predizbornih istupa bio oštar kritičar izručivanja hrvatskih generala u Haag što je, kako se čini, zasmetalo međunarodnoj zajednici.