BENEDIKTOV DOLAZAK U HRVATSKU protekao je bez većih kontroverzi, a vječiti grebatori za minimum slave i ovom su si prilikom pokušali pripisati što više nepostojećih zaslugaDva su osnovna aspekta obilježila prvi dolazak pape Benedikta XVI. u Republiku Hrvatsku, i u oba slučaja riječ je o politici. Prvo, kao što se očekivalo, hrvatski biskupi iskoristili su papin dolazak kako bi svoje vjernike pripremili za predstojeće izbore tako što su, de facto, još jednom potvrdili kako je Katolička crkva najbliža s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Naravno da je to poruka za koga bi trebali glasovati svi koji se osjećaju vjernicima. Drugo, HDZ nije samo pokazao da će u idućim mjesecima pokušati izvući maksimalnu korist iz papina dolaska, nego je Jadranka Kosor na susretu s Benediktom XVI. prvi put u javnosti predstavila šestoricu političara koji će u kampanji biti udarna oštrica vladajuće stranke.

Kralježnicu novog demokršćanskog HDZ-a predstavljaju: Gordan Jandroković, Petar Čobanković, Tomislav Ivić, Branko Bačić, Davor Stier i Jasen Mesić. Iako je, dakle, Benediktov posjet, što se tiče pitanja o čemu je govorio papa, protekao u gotovo savršenom ozračju i bez većih kontroverzi, hrvatski biskupi iskoristili su ovaj, nesumnjivo važan događaj kako bi pokazali da podržavaju HDZ. Crkva ne želi dolazak na vlast Kastavske skupine (SDP-HNSIDS- HSU) i maksimalno će se angažirati kako bi zaustavila promjenu u vrhu. I posljednja ispitivanja pokazuju veliku prednost opozicije, što znači da ovoga puta neće biti dovoljna prikrivena potpora, nego će se trebati konkretnije angažirati. Do koje granice, vidjet će se na jesen, kada počne predizborna kampanja.

KATOLIČKA CRKVA U HRVATSKOJ svjesna je da javnost, a to znači i većina vjerničke populacije, ne podržava sadašnju vladajuću koaliciju. Prema najnovijim istraživanjima 75 posto građana ima loše mišljenje o Vladi, slično loš je i rejting Jadranke Kosor koju kao premijerku želi samo 20 posto, a 43 posto stanovnika na premijerskom položaju preferira Zorana Milanovića. Milanovićevo oklijevanje oko odlaska na slušanje papina govora u Hrvatskom narodnom kazalištu dodatno je pojačalo animozitet koji većina klera osjeća prema SDP u i njihovu lideru. Za najveći dio svećenstva SDP je organski protivnik Katoličke crkve i pritom je potpuno nevažno vodi li socijaldemokrate bivši komunist Ivica Račan ili Zoran Milanović, koji nikada nije bio član Saveza komunista. Crkva je na svim dosadašnjim izborima agitirala protiv lijevo-liberalnih stranaka, a 2007. uvelike pomogla Ivi Sanaderu u osvajanju drugog premijerskog mandata. Sanader je iskoristio jednu glupu izjavu koja je došla iz SDP-a, kojom se sugeriralo ukidanje vjeronauka u školama (što SDP-u nije padalo na pamet), i u završnici izborne kampanje u brojnim crkvama svećenici su na misama savjetovali vjernicima da iziđu na izbore i glasuju za HDZ. Dakako da to ne znači kako je Crkva svemoguća. Ivo Josipović uvjerljivo je početkom 2010. osvojio predsjednički mandat, iako je bio član SDP-a i deklarirani agnostik. Josipoviću nije naškodilo ni to što su pojedini župnici pozivali vjernike da ne glasuju za “crvenoga”, jer je u završnici kampanje kardinal Josip Bozanić primio Milana Bandića i tako uputio poruku koga je favorizirala Katolička crkva.

SLIČAN SCENARIJ u kojem se veliki dio Crkve angažira u predizbornoj kampanji treba očekivati u idućim mjesecima. Baš kao i političko prestrojavanje HDZ-a na desnicu, u čemu će imati podršku najvećeg dijela Crkvenih krugova. Uostalom i u Crkvi su predizbornu kampanju odlučili iskoristiti kako bi upozorili što ih žulja, a već za vrijeme papina posjeta podsjetili na vlastitu moć. Tako je biskup Valter Župan uime Hrvatske biskupske konferencije kritizirao “oblike zajedništva života koji nemaju nikakav temelj u europskoj kulturi i pravnoj baštini”, drugim riječima, istospolne brakove i izvanbračne zajednice koje su u Europi legalni više od pola stoljeća. Župan je otišao korak dalje, upustio se u politizaciju prikazujući Katoličku crkvu kao instituciju koja predstavlja hrvatski narod. “Ako se danas svima priznaje pravo na slobodno izražavanje svojih stavova, onda izjavljujemo da i mi, koji predstavljamo većinu hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske, imamo neotuđivo pravo da živimo, javno iznosimo i naviještamo vrijednosti po kojima nam je darovan život. Imamo pravo i želimo da oni koji nama upravljaju promiču život i da se konačno revidira zakon iz nekih, željeli bismo vjerovati, prošlih vremena”, izjavio je Župan. Upada u oči – sa stajališta liberalne demokracije – opasna pa čak i protuustavna teza o “Crkvi koja predstavlja većinu hrvatskog naroda”.

Ustav je Hrvatsku definirao kao sekularnu državu u kojoj su svima zajamčena vjerska prava i slobode, međutim, to se stubokom razlikuje od stajališta koje je u ime Katoličke crkve javno iznio biskup Valter Župan. Riječ je o nečemu što je blizu zahtjeva za političkim djelovanjem Crkve, a to znači i negaciju postojećih zakona. Benediktov dolazak u Zagreb ispolitizirao je i Ivan Miklenić u prošlom Glasu Koncila: “Premda to nije bilo ni u kojem planu dok se pregovaralo o Papinu pohodu Hrvatskoj, haaška presuda hrvatskim generalima 15. travnja - koja je, kao što je opće poznato, izazvala golemo jednodušno nezadovoljstvo, razočaranje i novu ranu većini pripadnika hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u Hrvatskoj - dala je još jednu novu dimenziju tom pastoralnom i državnom pohodu”.

SUGESTIJA KAKO POSTOJI POVEZNICA između Benedikta XVI. i visokih kazni Anti Gotovini i VELIKA ŠESTORKA Papin posjet bio je jedinstvena prilika za efikasno predstavljanje stranačkih dužnosnika u koje Jadranka Kosor ima najviše povjerenjaMladenu Markaču nepristojni je pokušaj manipuliranja papinim dolaskom, što se i potvrdilo. Benedikt ni jednom rečenicom nije spomenuo zatvorene generale, a još manje bi se njegov govor o pitanju savjesti mogao tumačiti kao podrška osobama koje su osuđene kao odgovorne za ratne zločine. Koliko god u teološkim pitanjima slovi kao konzervativac, Benedikt XVI. se u političkim pitanjima pokazao vidljivo liberalnijim nego što su to hrvatski biskupi. Iz perspektive ovdašnje Crkve, to je, ipak, sporedno pitanje. Mnogo je važnije to što je papin dolazak na hipodromu okupio 300.000 vjernika, na Trg bana Jelačića došlo je 30-ak tisuća mladih, susretu u HNK odazvao se najveći dio političko- gospodarske elite i ponovo potvrdio crkveni utjecaj u Hrvatskoj. Uostalom, ako se političari referiraju na ankete koje pokazuju kako SDP ima značajnu prednost ispred HDZ-a, onda treba uzeti u obzir činjenicu da sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako je Katolička crkva institucija u koju hrvatski građani imaju najviše povjerenja.

Logično je da Crkva namjerava iskoristiti svoj položaj i u najvećom mjeri mobilizirati vjernike da glasuju za HDZ. Za biskupe i većinu svećenstva, nakon Josipovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, SDP-ovo preuzimanje izvršne vlasti značilo bi da je ljevica, kao i početkom 2000., potpuno zavladala Hrvatskom. Tada je Crkva snažno podržala desnicu, a biskupi Mile Bogović, Želimir Puljić i Juraj Jezerinac sudjelovali su u antivladinim demonstracijama na kojima se premijera Ivicu Račana i predsjednika Stipu Mesića proglašavalo izdajicama.

SADAŠNJA POLITIČKA SITUACIJA bitno se razlikuje, Hrvatska samo što nije završila dogovor s Europskom unijom, što podržavaju gotovo sve relevantne stranke, a službeno i Katolička crkva. Ali na unutarnjem planu Hrvatsku očekuje teška i dugotrajna kampanja u kojoj će HDZ napraviti sve kako bi okupio desno orijentirane birače, što neće uspjeti bez crkvene pomoći. Strategija je prilično predvidljiva: Jadranka Kosor i istaknutiji hadezeovci iskoristili su dolazak Benedikta XVI. kako bi promovirali HDZ kao demokršćansku stranku koja zagovara i štiti tradicionalne katoličke vrijednosti. U tom smislu nedavno je postignut sporazum na temelju kojega se Vlada obvezala plaćati zaposlene u privatnim katoličkim školama, što je važan materijalni ustupak, a s druge strane, nitko iz vlasti nije se negativno osvrnuo na zahtjev biskupa Župana za zabranom abortusa. U ovom slučaju, šutnja je znakovita i pokazuje da će nemogućnost ispunjavanja tog zahtjeva HDZ kompenzirati na nekim drugim područjima. Tako je u pripremi i proglašenje 23. kolovoza spomen-danom žrtava nacizma i staljinizma, no iz Vlade je već (neslužbeno) objašnjeno da se radi o spomen-danu žrtvama komunizma. Uvođenje tog spomen-dana u izbornoj godini, a zatim i mijenjanje njegova sadržaja, djeluje kao da odluka nije donesena u hrvatskoj vladi nego u redakciji Glasa Koncila.

Na sličnoj ideološkoj razini je i odustajanje od novog kaznenog zakona u kojem se namjeravalo dekriminalizirati lake droge. Premda se radi o rješenjima koja se već godinama primjenjuju u većini demokratskih zemalja, iz HDZ-a su najavili odbacivanje tog prijedloga. Pitanje je i hoće li proći djelomična liberalizacija eutanazije, kojoj se Katolička crkva eksplicitno protivi. Konačno, iz Crkve se još od 1990. takozvana komunistička opasnost apostrofira kao jedno od najvećih zala koja ugrožavaju hrvatski narod. Istupi važnih HDZ-ovih političara poput Frane Matušića i Andrije Hebranga, koji u pravilnim vremenskim razmacima SDP optužuju zbog komunizma, stav su iza kojega stoji najveći dio crkvenih krugova. Zbog toga treba očekivati HDZ-ov zaokret udesno, uz veliku podršku Katoličke crkve. Pitanje je, međutim, može li se HDZ spasiti čak i uz podršku ovdašnjih božjih službenika.