Srbijansko uhićenje ratnog zločinca Ratka Mladića, odgovornog za masakr 8,100 bosanskih muslimana u Srebrenici u srpnju 1995, pozdravljeno je kao veliki dan za pravdu i međunarodne zakone. Priveden je u Haag, Međunarodnom sudu za ratne zločne u bivšoj Jugoslaviji (ICTY), gdje će mu se suditi.

Kao i ranije optužnice protiv bivših predsjednika - predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i srpskog predsjednika Slobodana Miloševića - i ova najnovija uklapa se u verziju povijesti prema kojoj međunarodna zajednica, kad već nije uspjela spriječiti genocid u Bosni devedesetih, sada ima misiju pronaći i kazniti zločince.

Humanitarna intervencija

UN-ova misija u Bosni bila je ustvari prvi vojni angažman nakon Hladnog rata koji je kao opravdanje koristio 'humanitarnu intervenciju', sintagmu koja je otada vrlo popularna. Svaki put kada im treba opravdanje za silovite intervencije - na Kosovu, u Afganistanu, Iraku... i sada u Libiji - pozivaju se na 'propuste' u Bosni, koje pripisuju podjelama i oklijevanju međunarodne zajednice.

Kao i ostale iluzije koje nam svjetske vođe serviraju o novijoj povijesti, tako je i taj prikaz uzvišenog, reklo bi se i naivnog idealizma, samo bajka kojom prikrivaju vlastitu potjeru za za nešto svjetovnijim materijalom i strateškim interesima. Unprofor u Bosni ne samo da nije spriječio genocid, nego je omogućio etničku podjelu zemlje.

Divljaci

Njihove trupe u takozvanim 'sigurnim zonama pod zaštitom UN-a' provodile su većinu vremena pokušavajući spriječiti bosansku vojsku u nastojanjima da probije smrtonosnu opsadu koju im je nametnula srpska paravojska. Napadi i bombardiranja Sarajeva, Goražda, Tuzle i Bihaća nisu prestajali, a muslimansko stanovništvo Srebrenice i Žepe predalo se bez otpora i palo u ruke divljacima koji su ih masakrirali i protjerali.

Dok su liberalni mediji, predvođeni Guardianom, uzdizali srčanu malu Bosnu i demonizirali Srbe, stvarna vanjska politika velikih europskih država (na čelu s britanskom vladom Johna Majora) doživljavala je tvrdoglavi bosanski otpor genocidu i podijeli kao gnjavažu i smetnju na putu stabilnosti.

'Nerealni multietničari'

U njihovim su očima bosanski muslimani, kao i srpski i hrvatski zagovornici ujedinjene i multietničke Bosne, bili 'nerealni' i trebalo ih je urazumiti. Zapadnjački političari i diplomati, poput Davida Owena i Lorda Carringtona, uporno su predstavljali 'mirovne planove' za Bosnu, u paketu s detaljnim mapama koje su dijelile zemlju u rascjepkane muslimanske, srpske i hrvatske enklave. Kako bi srpske paravojne snage napredovale, donoseći silovanja, ubijanja i masovne progone, mape bi se iznova crtale da prikažu novo stanje na terenu.

Srpski šovinisti poput Mladića i Karadžića, a kasnije i hrvatski primjerci njihove vrste poput Mate Bobana, dobili su tako poruku: etničko čišćenje prolazi. Ljudi poput Mladića možda jesu maligni nacionalističi fanatici koji su proizveli strahote kakve u Europi nisu viđene od Drugog svjetskog rata, ali za figure poput američkog izaslanika Richarda Holbrooka, njihov sponzor Milošević (i njegov hrvatski dvojnik Franjo Tuđman) bili su 'realisti', ljudi s kojima mogu 'poslovati'.

Bijeli Europljanin

Prema tome, 'međunarodna zajednica' - kako su imperijalističke sile nazvale svoje udružene snage - nikako ne može biti kompetentna suditi Mladiću i kompaniji. Na stranu, na trenutak, njihova vlastita novija povijest agresivnih ratova i okrutnosti prema civilima - u Hadithi, Mahmudiyahu, Faludži i Abu Graibu u Iraku, ili provinciji Helmand u Afganistanu.

Na stranu i njihova poprilično selektivna osuda nasilja i kršenja ljudskih prava kada to čini netko od saveznika, kao u slučaju izraelskog izgladnjivanja i bombardiranja Gaze i Libanona, bahreinske represije nad šiitskom većinom ili indonezijske 24-godišnje okupacije Istočnog Timora. I naposljetku, ignorirajmo činjenicu da Ratko Mladić, bijeli Europljanin, ima pravo na javno suđenje, dok Osama bin Laden dobiva dva metka u glavu i tajni pokop u moru.

Bombardiranje Haaga

ICTY, uz Međunarodni kazneni sud i Međunarodni sud pravde, polaže univerzalno pravo da sudi ljudima optuženima za kršenja ljudskih prava i slične zločine. Ali SAD, samoproglašeni svjetski policajac, odlučno odbija povinovati se tim institucijama.

Republikanski američki senator Jesse Helms čak je i uvjerio Kongres da usvoji American Service-Members' Protection Act u ožujku 2002, kako bi osigurali da se američki građani zaduženi za prljave poslove okupacije Iraka i Afganistana nemaju razloga bojati da će ih na stranom tlu uhapsiti zbog zločina koje su mogućno počinili. Taj dokument, poznat i kao 'Bombardiranje Haaga' i 'Akt invazije na Haag', daje predsjedniku ovlasti da koristi 'sva nužna i prikladna sredstva' koja bi dovela do njihova oslobođenja.

Taj američki prezir prema 'međunarodnom pravu' o kojem trube drugima, dovoljno govori o svemu.

Napisao: Marcus Halaby

Preneseno s portala League for the Fifth International

Prevela: Ivona Bečeić