Dragutin Drk čelni je čovjek Vindije već gotovo 40 godina.Varaždinska tvrtka Vindija po ukupnom je prihodu najjača hrvatska prehrambena industrija. Tvrtka ima više od 3300 zaposlenih, a s njom posluje gotovo 12.500 kooperanata. Pravi je tvorac Vindije Dragutin Drk, koji je na mjesto direktora došao još 1965. godine, a 1993. je postao i većinski vlasnik kompanije. U intervjuu za Nacional Dragutin Drk govori o najnovijim ulaganjima Vindije, širenju poslovanja i prilagođavanju proizvodnje hrvatskom približavanju Europskoj uniji i novim propisima koji ga prate.

OPSTANAK TVRTKE 'Opstali smo jer nismo popustili kad su ljudi 'sa strane' htjeli ući u Vindiju i ispumpati sav kapital' PLEMENITI SIREVI Još od početka sedamdesetih godina Vindija je jedini proizvođač plemenitih sireva u regijiNACIONAL: Vindija je poznata kao tvrtka koja se konstantno razvija i širi, a širenje zahtijeva financijska ulaganja. U što Vindija najviše ulaže? – Kad je riječ o ulaganjima, razlikujemo ulaganje u znanje, zatim ulaganja koja provodimo radi održavanja proizvodnje i proizvodnog ciklusa, i na kraju, ulaganja u izgradnju objekata nove proizvodnje kojom upotpunjujemo ili zatvaramo svoj program proizvođača jelovnika suvremene prehrane. Ne spominjem marketinška ulaganja u promidžbu, odnose s javnošću, kulturne, ekološke i sportske društvene akcije i slično. Da se razumijemo, Vindijin su software kreativni stručnjaci u vlastitom menadžmentu, laboratorijima i pogonima, a hardware su suvremeni industrijski pogoni, elektroničke komunikacije, farme, kooperacija, tvornica stočne hrane, područna skladišta i mreža vlastitih prodavaonica. No, da se s nekoliko riječi vratim na znanja. Vindijino je znanje multipleksno, nutricionističko, medicinsko, gastronomsko, tehnološko, ekološko, ekonomsko, marketinško i informatičko. Uklapa se u svjetski megatrend koji se gradi na novim znanstvenim spoznajama o tzv. funkcionalnoj hrani koja postaje promotor zdravlja. Riječ je o namirnicama, koje obogaćene prirodnim tvarima bez genetskog inženjeringa, svojim djelovanjem preventivno čuvaju zdravlje i sprečavaju bolesti. Danas taj posao proizvodnje, zahvaljujući nutricionističkom znanju, uspješno sinkronizirano obavlja šest tvornica s 3300 zaposlenih. Upravo taj gotovo svakodnevni zdravstveni i tehnološki napredak tjera nas i na tehnološku ažurnost s razvijenim svijetom. Zahvaljujući takvim ulaganjima i ažurnosti, Vindija mnogo izvozi, pogotovo na tržište Europske unije. Dakle, razlog je takvih investicija i proširenje kapaciteta kako bismo kvalitetom i količinom zadovoljili inozemne narudžbe, a riječ je o kupcima iz Europske unije, konkretno iz Austrije, Velike Britanije, Švedske i Italije. Takva međunarodna tržišna pozicija zahtijeva i izgradnju novih pogona, kao što je primjerice nužna izgradnja nove tvornice stočne hrane. Tu ćemo uložiti oko 130 milijuna kuna. To je jedna od investicija koju moramo poduzeti kako bismo nastavili, a također i usavršili sveukupnu bioproizvodnju.

NACIONAL: Posljednje veliko širenje Vindije je Vindon u Slavonskom Brodu na čijem je otvaranju bio i premijer Sanader. Kakvo je danas stanje u Vindonu i kakvi su vam planovi za daljnje širenje? – Pokretanje Vindona bila je investicija od 170 milijuna kuna. U Vindonu proizvodimo svježu puretinu i prerađevine od svježeg purećeg mesa. U kratkom smo roku tamošnju veterinarsku stanicu u stečaju pretvorili u najmoderniju tvornicu uzgoja i obrade puretine u kojoj zapošljavamo 170 ljudi s područja Brodsko-posavske županije. S tom investicijom izvoznog programa zaokružili smo jaku proizvodnju peradarskog mesa i s mnoštvom proizvoda postali doista najjači proizvođači peradarskog mesa u regiji, kreirajući danas popularne robne marke Cekin piletine i Vindon puretine. Kako bi naš proizvod cijenom bio pristupačan potrošaču, u taj posao i njegovu međunarodnu promidžbu uložili smo znanje, trud i kapital. Ipak, taj složeni posao obavljamo i razvijamo s osobitim veseljem jer, kao što znate, Zagorci su bili poznati uzgajivači purica, pa je i njihova purica s mlincima postala hrvatski nacionalni specijalitet. Da ne zaboravljamo tradiciju hrvatskog nacionalnog kulinarstva i gastronomije, govori i naš Cekin i sirevi, pa tim jelima primjerno obogaćujemo i europski zdravstveni jelovnik.

NACIONAL: A kakva je situacija sa širenjem u regiji? – Pretpostavka je da treba kupiti neku tvornicu kako bi se došlo do tržišta. To zahtijeva velika ulaganja. Ne dijelim to mišljenje, nego smatram da je mnogo bolje koncentrirati proizvodnju na jednom mjestu, proširiti asortimane, imati optimalne troškove i dobru kvalitetu, dizajn i promidžbu. Isto kao što rade strane tvrtke, kao što su Nestle i Danone koji ne proizvode u Hrvatskoj, ali su svejedno prisutni na hrvatskom tržištu. Imaju koncentriranu i specijaliziranu proizvodnju i niske troškove pa tako mogu ući na bilo koje tržište. Kad je, pak, riječ o mlijeku i mliječnim proizvodima, pravila su ista, moramo koncentrirati proizvodnju, imati vrhunsku tehnologiju, a to nije jednostavno. Uzmite kao primjer malo pakiranje jogurta, kako biste vi taj jogurt platili nekoliko kuna, Vindija mora ulagati milijune da ga proizvede i proda u milijunskoj količini. To su velika ulaganja u otkrića i primjenu suvremenog znanja, u uzgoj zdravih krava, visoku i digitalnu tehnologiju obrade mlijeka, procese proizvodnje mliječnih artikala i slično. Otkriće znanstveno opravdane zdravstvene i gastronomske kvalitete našeg Vivis BBL-a, ali i ostalih jogurta, ima odaziv milijunskog broja potrošača. Taj milijun kupaca u dnevnoj potrošnji jogurta “z bregov” omogućuje njihovu gotovo bagatelnu cijenu.

NACIONAL: S obzirom na izvoz u Europsku uniju i približavanje Hrvatske ulasku u Uniju, koliko se Vindija mora prilagoditi takvoj situaciji? – Naravno, moramo se prilagoditi kao i svaka prehrambena industrija. Sve kreće od propisa EU. Znate i sami da i Hrvatska vlada i sva ministarstva moraju velik dio zakona prilagoditi EU. Mi se, pak, moramo pronalaziti u tim novim ili izmijenjenim zakonima i propisima. Doduše, mi već imamo europski izvoznički broj i možemo izvoziti na tržišta Europske unije, kako iz Koke i Vindije, tako i iz Vindona u Slavonskom Brodu. Mi smo taj tehnološki dio pa i cijeli tehnološki proces i praćenje tog procesa prilagodili Uniji, jer je to bio osnovni preduvjet izvoza. To je dobra strana i to smo uspjeli prvi u Hrvatskoj u ovoj branši. Međutim, očekuju nas problemi s novim propisima i novim zakonima jer će praktično cjelokupna proizvodnja biti prema kriterijima EU, bez obzira na to prodaje li se u Hrvatskoj, Sloveniji ili Njemačkoj. Tu moramo učiniti sve kako bismo ispunili potrebne parametre kvalitete, od sirovine pa do konačnog proizvoda.

NACIONAL: Prošlog je tjedna Vindiju posjetio ministar Petar Čobanković s cijelom ekipom stručnjaka. Koji je bio razlog posjeta i jesu li bili zadovoljni viđenim? – U prethodnim razgovorima s ministrom procijenili smo kako je najbolje da on i njegovi suradnici osobno dođu ovdje, obiđu farme, industriju mesa, proizvodnju mlijeka i pogone te da sami procijene kakva je Vindija. Mogu vam reći da su bili vrlo zadovoljni, čak i začuđeni da takva kvalitetna proizvodnja postoji u Hrvatskoj. Također sam ministru Čobankoviću usporedio hrvatske i strane medije. Kada se pojavila ptičja gripa u Tajlandu, svi su domaći mediji mnogo pisali o tome i prikazivali na televiziji farme u Tajlandu iz 19. stoljeća. To je u redu, to je sigurno novinarski zanimljivo, no mediji nisu dovoljno naglasili da su te farme u Tajlandu, dok mi u Hrvatskoj imamo moderne farme koje su također trebali pokazati. Kada vide tajlandske farme, potrošači percipiraju da tako izgledaju sve pileće farme, što naravno nije istina. To je išlo toliko daleko da je naš uvoznik iz Austrije došao u Varaždin i pitao nas što to radimo u Hrvatskoj. Kazao je da toliko pišemo o Tajlandu da se njima u Austriji postavlja pitanje postoji li i u Hrvatskoj ptičja gripa. Kada sam ga pitao pišu li oni o tome, odgovorio mi je da njih nije mnogo briga što se događa u Tajlandu i da pišu uglavnom o svojim problemima. Zbog toga sam i zamolio ministra da dođe vidjeti kako radimo u Vindiji i da se sa suradnicima uvjeri u postojanje jedne stvarno dobre i kvalitetne proizvodnja utemeljene na domaćem znanju i svjetskoj tehnologiji.

NACIONAL: Je li medijska epizoda s ptičjom gripom utjecala na vaše poslovanje? – Utjecala je, naravno, pogotovo zato što se dogodio cijeli niz loših vijesti, kravlje ludilo, GMO pa ptičja gripa. Normalno je da se ljudi boje za svoje zdravlje, a također sve su više i osviješteni, naročito mlađi i ljudi srednje dobi, pa ih sve više zanima podrijetlo i sastav hrane. Mi smo, kada smo bili u prilici, i službeno obavještavali da je Europska unija zabranila uvoz piletine iz Kine, Tajlanda i Japana te da se i naša zemlja također pridružila zabrani uvoza iz tih zemalja. I to ne od prije tri mjeseca, nego već prije gotovo dvije godine.

NACIONAL: Vindija je uspješno prošla privatizaciju, što je u Hrvatskoj češće iznimka nego pravilo? Koja je tajna uspjeha? – Tajna je u kontinuitetu. Nismo nastali 1991. ili 1992.godine. Mi smo još 70-ih imali veliku investiciju u tvornicu plemenitih sireva. Zamislite, i dan danas smo jedini proizvođač plemenitih sireva u cijeloj regiji, sireva s plavim i bijelim plijesnima. Nakon više od trideset godina, još nitko ne proizvodi plemenite sireve, ni u Sloveniji, ni u Srbiji ni u Hrvatskoj. Davne 1977. prvi smo uveli proizvodnju UHT-a, trajnog mlijeka, i to je bio nov iskorak. Sve se to događalo prije 90-ih. Da se kontinuitet proizvodnje nije očuvao početkom 90-ih, nego da smo ušli u nekakvu klasičnu halabuku oko pretvorbe, Vindije danas ne bi bilo. Jednostavno ne bi postojala. Dakle, tajna je u tome što nismo dopustili nekome sa strane da uđe u tvrtku, iz nje izvuče novac i da Vindija propadne. Bilo je takvih pokušaja, ali nismo to dopustili. Danas se vidi da smo bili u pravu, pogoni Vindije zapošljavaju oko 3300 radnika, a tvrtka je po ukupnom prihodu najjača prehrambena industrija u Hrvatskoj.

ZLATNA MEDALJA SIRU OD KOZJEG MLIJEKA
Caprodur dozrijeva u zakupljenoj tvornici u ličkom Brinju

Novi Vindijin proizvod, sir Caprodur, u rujnu ove godine dobio je zlatnu medalju na Svjetskom ocjenjivanju sireva održanom u Londonu. Caprodur, tvrdi sir od kozjeg mlijeka, mogao bi se smatrati krunom Vindijinih proizvoda kad je riječ o kvaliteti. Kako bi se proizveo specifičan okus tog sira, Vindija je unajmila zrionicu sira u ličkom mjestu Brinju, i to na temelju procjene stručnjaka radi specifičnog prijelaza mediteranske i kontinentalne klime na tom području. Kako napominju u Vindiji, zlatna medalja na londonskom ocjenjivanju potvrda je da iz domaće proizvodnje može izići proizvod na najvišoj svjetskoj razini kvalitete.