Foto: ArhivaEksperimenti u najvećim svjetskim sudaračima atoma dali su ohrabrujuće naznake da dugo tražena subatomska čestica doista postoji a konačni će dokazi vjerojatno doći krajem 2012. godine, rekli su znanstvenici.

"Znamo sve o Higgsovom bozonu, osim toga da li postoji", rekao je Rolf Heure, ravnatelj Europske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN).

"Ovo shakespeareansko pitanje, biti ili ne biti, možemo riješiti do kraja iduće ogdine", rekao je novinarima na konferenciji za tisak u sjedištu CERN-a u Ženevi koja je prenošena na internetu.

U međuvremenu su istraživači Fermilaba, laboratorija ministarstva SAD-a za energetiku, također izvijestili o tragovima koji otkrivaju postojanje neuhvatljive čestice i tako zagrijali dugotrajno rivalstvo između dva laboratorija.

I CERN i Fermilab su drastično smanjili raspon mase u kojoj bi se "Božja čestica", kako se naziva, mogla naći.

"Potraga za Higgsovim bozonom ulazi u najuzbudljiviju, završnu fazu", rekao je prošlog tjedna u izjavi Stefan Soldner-Rembold, glasnogovornik jednog od dva Fermilabova eksperimenta.

Sa Higgsom ili bez Higgsa, ulozi su u svakom slučaju veliki i mogli bi donijeti Nobelovu nagradu znanstveniku zaslužnom za otkriće.

Pretpostavljena čestica, o kojoj teorija datira od 1964. godine, ključni je komadić slagalice koji nedostaje za inače velikim dijelom provjerenu teoriju, nazvanu Standardni model, a koja objašnjava međusobne odnose subatomskih elemenata.

Bez "Božje čestice", međutim, cijela slika se urušava jer Standardni model ne uspijeva odgovoriti na temeljno pitanje: zašto većina čestica ima masu?

Britanski fizičar Peter Higgs predložio je mehanizam koji bi "spasio" teoriju, ako čestica nazvana po njemu doista postoji.

"Ako nađete Higgsov bozon, standardni model je potpun. Ako ga ne nađete model ima ozbiljan problem. Oba ishoda predstavljaju otkriće", rekao je Heuer.

Veliki hadronski sudarač (LHC), 27 kilometara dug kružni tunel koji se nalazi 100 metara ispod fransusko-švicarske granice, na putu je da riješi slagalicu u roku od 18 mjeseci, rekao je.

"LHC radi i bolje od mojih očekivanja, kao i eksperimenti", koji su, rekao, "sada spremni odvesti nas na neistražene prostore".

Kompleks je napravljen da gotovo brzinom svijetlosti ubrzava subatomske čestice u suprotnim pravcima i potom ih sudara stvarajući kolizije koje na kratko izazivaju temeperature 100.000 puta toplije od Sunca.

Istraživači potom istražuju nepostojane subatomske krhotine kako bi našli tragove za riješenje tajni o porijeklu i strukturi svemira.