Premijer François Fillon s financijskim savjetnicima pokušava uštedjeti 11 milijardi eura"Nisam mazohist, ali bogati moraju plaćati više", ovim je riječima Maurice Lévy, predsjednik Publicisa, jedne od najvećih reklamnih agencija na svijetu, objasnio Financial Timesu poziv 16 francuskih bogataša, objavljen - gle, slučaja! - u "lijevom" Nouvel Observateuru, da im se nametne dodatni porez kako bi pridonijeli borbi protiv nikad većeg javnog duga. Poziv je uslijedio neposredno nakon što je Worren Buffet, jedan od najbogatijih ljudi svijeta, pozvao američki kongres da ga oporezuju većim stopama jer nije pravedno da on plaća tek nešto više od 17 posto poreza, dok njegovi zaposlenici koji zarađuju puno manje za porez izdvajaju od 33 do 41 posto svoje zarade. I dok je Buffet naveo koliko milijuna dolara godišnje zarađuje i koliko poreza plaća, Lévy i njegovi kompanjoni to su izbjegli, a svoj poziv uvjetovali su zahtjevom da se njihov "izuzetan doprinos" izračuna na razumnoj bazi kako ne bi doveo do odljeva kapitala i poreza. Istaknuli su da očekuju da njihov čin dobre volje bude upisan u opći napor provedbe reformi.

Kakve reforme čekaju Francuze bilo je jasno čim je premijer François Fillon objavio plan štednje od 11 milijardi eura, čime bi se trebao smanjiti kolosalni državni dug. Povećani su porezi na cigarete, alkohol i gazirana pića, najavljeno je povećanje cijene dodatnog zdravstvenog osiguranja, ali i socijalnih davanja na prihod od kapitala i iznajmljivanja stanova, te je odlučeno da se na zarade veće od 500.000 eura uvede "izuzetan doprinos" od tri posto. Sve uz objašnjenje da će 83 posto napora za ozdravljenje bolesnih državnih financija podnijeti najbogatiji. Buffetov i Lévijev poziv zakotrljali su se svijetom poput grude snijega, a slični pozivi odaslani su iz Italije i Njemačke. No ubrzo se ta gruda počela topiti u Francuskoj. Dovoljno je bilo izračunati da se "izuzetan doprinos" odnosi na 9000 građana i da će njime država zaraditi tek 200 milijuna eura, te podsjetiti se da su bogati dobili od države poklon od 600 milijuna na račun "fiskalnog štita" kojim je predsjednik Sarkozy smanjio najveću poreznu stopu na 50 posto. Ovaj je "štit" bio jedna od prvih mjera koje je francuski predsjednik donio i koja je postala zaštitni znak njegove neoliberalne politike, sve dok je potkraj lipnja nije bio prisiljen ukinuti zbog opće ekonomske krize. Međutim, istodobno je smanjen porez na bogatstvo, čime je država "olakšana" za 1,8 milijardi eura. Prema ekonomistu Thomasu Pikettyju, u 10 posljednjih godina, jedan posto najbogatijih Francuza dobilo je 150 milijardi eura fiskalnog poklona od države. Pa, sad vidi tko gubi, a tko dobija! Inicijativa francuskih bogataša podsjetila je francuske medije na ponudu plemenitaša s početka francuske revolucije da se odreknu privilegija kad su im razjareni seljaci već bili pred dvorcima i palačama.

Osim vlasnice L'oréala Lilianne Bétancourt koja i ne spada u najbogatije građane zemlje, solidarnosti među francuskim bogatašima nije bilo, pa prijedlog nije dobio očekivanu potporu. Na poziv su se oglušili najbogatiji, primjerice Dassaut, Buygues, Bolloré, Arnault, ili obitelj Mulliez, a prisustvo Lilianne Bétancourt među "mazohistima" bilo je previše sumnjivo. Naime, prije nekoliko godina ona ne samo da je dobila ček od države na više do 30 milijuna eura kao povrat poreza nakon uvođenja "fiskalnog štita", nego je bila i osumnjičana za prebacivanje dijela prihoda u porezne rajeve, na Šejsele i u Švicarsku. Lilianne Bétancourt ponovno puni naslovnice. Ne zbog obiteljske sapunice, već navoda sutkinje kojoj je bio povjeren njen slučaj; naime, bogatašičina bolničarka posvjedočila je da je Bétancourt Sarkozyju davala gotovinu za predsjedničku kampanju.
Ovo je tek detalj koji kritičare "velikodušnosti" francuskih bogataša čvršće uvjerava da je njihova inicijativa samo potez kojim se priprema Sarkozyjeva predizborna kampanja. Zapravo, dio taktike da se pokaže kako svi, dakle i njegovi bogati prijatelji, i to dragovoljno, sudjeluju u naporima da se prebrodi kriza. I da nije samo predsjednik bogatih, što mu se spočitava od one proslave izborne pobjede u slavnom Fouquett'su. I dok se inicijativa američkih bogataša tumači kao refleks protestantske tradicije socijalne odgovornosti ekonomske elite (Buffet i Gates imaju velike fundacije i humanitarne udruge u koje ulažu dio svog bogatstva, a i na čelu su pokreta bogataša angažiranih oko inicijative da će najmanje polovicu bogatstva dati za opće dobro), francuski bogataši koriste krizu da bi poboljšali svoj socijalni imidž. Kritičari su to proglasili dobrim reklamnim potezom, tim prije što bi im se dio bogatstva koji su spremni žrtvovati mogao vratiti kroz strukturalne reforme kojima uvjetuju žrtvu. A one podrazumijevaju više privatizacije, više fleksibilnosti radnog zakonodavstva, manje troškove za školstvo i zdravstvo. Naravno, i trajanje "izuzetnog doprinosa" je ograničeno dok se državni dug ne vrati sa sadašnjih 5,7 posto na europski dopuštenih tri posto BDP-a.
Francuska se u posljednjih 10 godina gotovo potpuno promijenila. Istina, ekonomski kasni za Njemačkom, ima veću stopu nezaposlenosti i manji gospodarski rast, ali i najveći broj milijunaša u Europi, barem prema izvorima Banque Suissea. I dok su bogati sve bogatiji i jedva da su osjetili krizu, 800.000 ili 13,5 posto građana zarađivalo je manje od 954 eura mjesečno, što je prag siromaštva.

No red je došao i na bogate da sudjeluju u općim naporima koji se traže od svih. Apsurdno je da dio najbogatijih poduzeća nije plaćao porez na prihod jer su mogli prebacivati porez iz loših u dobre godine. To je, doduše, ispravljeno novim mjerama. Ali čak i dio desnice smatra da to nije dovoljno. Oni su predlagali da se poveća broj poreznih razreza i da se uvede progresivna stopa poreza za najbogatije, što međutim nije prihvaćeno ili barem nije zasad. Ono što traže kritičari nedavno objavljenih mjera štednje pravednije je raspoređivanje poreza. Što reći o podatku da 20 posto financijske zarade ne služi kao fiskalna referenca za obračunavanje poreza. Bogataše porezni savjetnici vrlo dobro savjetuju što prijaviti kao osnovicu za obračun poreza. Najbogatiji imaju sestrinske tvrtke u Švicarskoj, Belgiji ili u SAD-u, što im omogućava da dio zarade prijave u državama s manjim poreznim stopama. "Fiskalni štit", simbol sarkozizma, koji je trebao potaknuti bogate da ne prebacuju novac u inozemstvo i da ga ulažu u Francuskoj nije ispunio očekivanja, pa je i ukinut. Otvaranja tvornica nije bilo, delokalizacija je samo pojačana. Doduše, to je svjetski fenomen koji se objašnjava potrebom za konkurentnošću.

Među mjerama borbe protiv javnog duga bilo je predviđeno i povećanje poreza na ulaznice za zabavne parkove - Diseyland, Asterixe i ostale, ali netko se sjetio da je to jedina zabava onih koji nemaju novca da si priušte odlazak na godišnji odmor, pa je senat tu mjeru brže-bolje odbacio. Ona stara "kruha i igara" i dalje važi kao lijek protiv socijalnog nezadovoljstva. Doduše, Coca-Cola i druga gazirana pića bit će skuplja zbog brige za zdravlje stanovništva, jer i skrb o stanovništvu poskupjet će povećanjem cijena dodatnog zdravstvenog osiguranja.