Vožnja u zabranjenom smjeru na autocestama originalan je trend koji Hrvatska donosi u Europu, što će je svakako pretvoriti u vrlo popularnu avanturističku destinaciju. Još jedan luđak uspio je zadnjih dana na taj način usmrtiti vozača koji mu je dolazio u susret. Prema obrascima provjerenim na poznatim primjerima, tipa će vjerojatno pustiti da suđenje godinama čeka na slobodi, a podatak da je bio trešten pijan mogao bi se
usvojiti kao olakotna okolnost (zbog objektivnih poteškoća s
orijentacijom). Kad je o sociologiji opijanja riječ, primjećuje se kako je Hrvatska - poštujući društvenu snagu svoga narodnjačkoga stila - uz sve druge državno-crkvene praznike - odlučila uspostaviti i alkoholičarski. Naziva se Martinje, po nesretnome Sv. Martinu kojeg su običajni eksperti bez realnoga razloga historijski identificirali s vinskim isparavanjima. Veličaju ga mediji, alkoholni akademici u njegovu povodu objavljuju vinske analize i komentare, prigodne čestitke naciji upućuju se čak i preko tv dnevnika, i građani koji su taj značajan javni datum odlučili ispratiti u trijeznome stanju pokazuju društveno suspektan izostanak komunikacije s duhom vremena.

HDZ-ova moralizatorska ofenziva
Novoizabrani gradonačelnik Varaždina Goran Habuš uvjerljivo je dokazao publici da ne pati od navedenog problema neprilagođenosti trendovima. Iako je već prošlo nešto dana od trenutka kad je - dostojno proslavljajući uvaženo Martinje - pijan k'o zemlja navukao na sebe policiju udarajući svojim službenim automobilom u drugo vozilo, njegov slučaj i dalje se ne skida s političke pozornice. Jadranka Kosor i HDZ pokušavaju uoči izbora iz afere izvući maksimalne profite, neprestano u kampanji distribuirajući poruku kako je apsurdno da vodstvo države namjeravaju preuzeti političari koji nisu u stanju smijeniti svoje pijane aktiviste za volanom. Nakon primjetnog razdoblja oklijevanja, HNS i koalicijski "kukurikaši" uklonili su, doduše, raspoloženoga gospodina Habuša s izborne liste za parlament, no zadržali su ga na položaju gradonačelnika, što u javnosti nije doživljeno kao posebno jak dokaz njihove konzekventnosti, a nije ni HDZ-u definitivno uskratilo argumentaciju za
nastavak njegove moralizatorske ofenzive. Stvar ih je ipak donekle taknula: zbog skidanja Habuša s liste podnijeli su tužbu Ustavnom sudu.
Daleko od toga da je HDZ imun na alkoholičarske ispade svojih dužnosnika. U katalogizaciji pijanih epizoda na višoj i visokoj stranačkoj razini vjerojatno bi debelo nadmašio "kukurikaše", no problem s Habušem proizlazi iz toga što pripada pokretu koji se želi predstaviti kao radikalna civilizacijska suprotnost HDZ-ovoj vlasti, kao stilski inovator i barjaktar promjene političkoga ponašanja u državi. HDZ se u općoj percepciji identificira s folklorom - od čega i ne zazire - dok "kukurikiana" nastoji razviti image građanske odgovornosti. S mlakom i podijeljenom reakcijom na slučaj Habuš taj image je solidno poremećen. Zoran Milanović s
razlogom kipti od bijesa; njegov glavni koalicijski partner uspio je u kritičnoj fazi osvajanja vlasti proizvesti još jedan skandal koji je gledaoce podsjetio na Čačićev, u trenutku kad se činilo da se sam slučaj Čačić nekako ugurao pod nacionalni psihološki tepih.

Principijelna izvedba preobražaja
Na drugoj strani, gospodin Milanović ima razloga da se naljuti i na samoga sebe. Umjesto prilike za demonstraciju zbunjenosti i nelagode, u Habuševu ekscesu mogao je vrlo jednostavno uočiti priliku za trijumf. Da je maksimalno pritisnuo kompromiserski HNS i bezuvjetno zatražio promptnu smjenu Habuša sa svih potencijalnih i aktualnih funkcija - ne samo s liste, nego i s položaja gradonačelnika - pokret koji predvodi prikazao bi naciji u iznimno kvalitetnom svjetlu. Tehnike pretvaranja tuđe negativne energije u vlastiti pozitivni momentum Milanoviću očito nisu jača strana. Lako je mogao zaključiti da bi s eliminacijom Habuša neposredno nakon nimalo bezazlenog alkoholnog incidenta, "kukurikiana" manifestirala etičku različitost od HDZ-a i odmah - po prirodnom refleksu - osvojila dramske simpatije publike. Ako su sposobni za takve principijelne intervencije u svojim redovima, sposobni su i za principijelnu izvedbu preobražaja u državi, protumačili bi situaciju promatrači.

Jadranka Kosor u ritmu bećarca
Ta vrsta psihološke snage kod oporbenog pokreta, međutim, ne postoji. U povodu Habuša gospodin Milanović pojavio se na sceni u tandemu s Radimirom Čačićem (čime se perceptivno doveo u vezu s njegovom mađarskom aferom), i najavio da "kao premijer ne će trpjeti takve ispade", ne objašnjavajući zašto ih sada trpi. Neobjašnjivo je zašto se Milanovićev politički partner gospodin Čačić - s obzirom na svoj prometni slučaj - odlučio na osobno televizijsko komentiranje Habuša, a komično je da je pritom upozorio dotičnog da će snositi posljedice "ako se incident ponovi". Jedan analitičar na televiziji je takav istup s razlogom nazvao infantilnim. Uglavnom, nespretnim marginaliziranjem utjecaja Habuševih promila na izbornu scenu Jadranka Kosor, predvodnica stranke u kojoj istaknuta mjesta zauzimaju huligani poput Đakića, dobila je priliku da Milanovića naziva Čačićevom marionetom, i da - drmajući se u ritmu bećarca - "kukurikaše" prikazuje kao oklijevala i zaštitnike svojih pijanaca. Uz malo razmišljanja i odlučnosti, stvari su za gospodina Milanovića i društvo mogle ispasti potpuno suprotno.