Foto: Oleg Moskaljov"Tulum je bio bolji kad smo izgubili izbore", gotovo je unisoni zaključak svih onih koji u Muzeju suvremene umjetnosti nisu grizli nokte zbog toga hoće li ili neće ući u budući parlament. Za zabavu članova stranaka Kukuriku koalicije sve je bilo spremno, ali nedostajalo je slavljeničkog duha. Kao da je nad svima njima lebdjela teška sjena poraza od prije četiri godine - noći u kojoj su prerano počeli slaviti, a na kraju se u nevjerici razišli. Ipak, bilo je i onih veselijih. Neuništivi Josip Manolić, koji je u muzej stigao u entourageu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, cijele se večeri nije prestajao smješkati. Nehajno oslonjen o stol, zadovoljno je promatrao poraz stranke koju je osnovao.

"Ja sam uvijek na strani pobjednika", objasnio je svoj dolazak u pobjednički tabor. I nije bio jedini. Kukuriku koalicija vrlo je demokratično pod svoj krov primila i one koji su je godinama izbjegavali, a danas se nadaju da bi smucanjem po muzeju u noći pobjede mogli izvući kakvu korist. Već su se nakon objavljivanja prvih neslužbenih rezultata pokušavali dogovarati poslovi, šaptalo se u prava uha, raspravljalo o tome što bi i kako trebalo napraviti. No pobjednike je više zanimao broj osvojenih mandata koji se poprilično mijenjao. Od prenapuhanih izlaznih anketa, koje su osobito u SDP-u dobro zapamtili prije četiri godine, broj mandata počeo je kliziti nadolje, a usporedo s tim rasla je nervoza u predvorju muzeja.
"Nećemo valjda biti pegule i pasti ispod natpolovične većine", komentirao je jedan viđeniji SDP-ovac i odmah potražio krivca za moguće probleme. "Vesna zaista nije trebala onako napasti Lesara. Mogao bi nam trebati", iznimno je upristojena njegova rečenica. Psovke kojima je počastio buduću ministricu vanjskih poslova najbolje su opisivale nervozu u redovima Kukuriku koalicije. Iako su, nedvojbeno, najjača politička skupina u budućem parlamentu, nimalo im se nije svidjelo što se vrte na mandat-dva od natpolovične većine. Vlast im nitko ne može oduzeti, ali ne žele za nju trgovati, jer je i ova pobjeda bila već preskupa. A one koji su od te trgovine najviše zaradili moglo se lako prepoznati - nosili su narančaste šalove, ili kakve druge modne dodatke. Na HNS-ovce su njihovi socijaldemokratski kolege, unatoč pobjedi, toliko kivni da ni licemjerni zagrljaji, poljupci i čestitke to ne mogu prikriti.

"Previše su dobili za ono što su donijeli, ovaj rezultat samo je malo bolji od zbroja svih glasova koje smo dobili 2007.", moglo se čuti od onih s crvenim šalovima, cipelama, kravatama ili kakvim drugim ukrasom, koji su potpuno nepravedno zaboravljali da su upravo oni odbili koaliciju s narodnjacima prije četiri godine, zbog čega su vrijeme otada do danas proveli u opoziciji.

Pomalo kiselu atmosferu, potpuno neprimjerenu pobjedničkom taboru, popravio je tek dolazak Zorana Milanovića, koji se isprva neko vrijeme skrivao u pokrajnjim prostorijama muzeja. Tek nešto prije ponoći prošetao je, zapravo se probio kroz sve one koji su pobjedniku željeli iskazati privrženost, zapravo podsjetiti na svoje postojanje. Na ljukorub su došli i oni koji su mu nakon poraza na prošlim izborima radili o glavi, oni koji nikada nisu vjerovali u njegove sposobnosti i koji su upozoravali na njegovu bahatost. Sudeći po nekim pojedinostima iz izborne večeri, upozoravali - ne bez vraga: organizatori dočeka izbornih rezultata su novinare - prve posrednike između njih i naroda kojim će u budućem mandatu vladati - poslali na stražnji ulaz, vrata za služinčad, dok im je glavni ulaz bio zabranjen, rezerviran samo za uzvanike.

"Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati", orilo se iz grla stotinjak članova Mladeži HDZ-a u nedjelju oko 23.15 kad je u Dom HDLU-a, provizorni HDZ-ov izborni stožer, stigla premijerka i predsjednica stranke Jadranka Kosor. Okupljene je razgalila mašući im s galerije, prostora rezerviranog samo za najviše stranačke dužnosnike, otprilike 15 metara iznad partera gdje su smješteni novinari, gosti i mlađi aktivisti. Ta visinska nivelacija bila je smišljena s razlogom - kako bi se spriječila bilo kakva pretjerana interakcija visokih stranačkih dužnosnika s predstavnicima medija, a pritom organiziranim navijačkim skandiranjem stranačke mladeži održavala atmosfera pobjede. Pratiocima HDZ-ovih izbornih kampanja ta metodologija nije ništa novo.

Njen začetnik bio je bivši glasnogovornik stranke Ratko Maček, koji je 2007. natjerao 80-ak mlađih članova stranke da stoje ispred Muzeja Mimara i na minus 4 stupnja Celzija uvježbavaju skandiranje "Ivo, Ivo". Ipak, tada je HDZ pobijedio, a sada postigao svoj najlošiji rezultat u povijesti, pa je ugođaj bio bitno drukčiji, dok je Mačekovu ulogu preuzeo Nedžad Haznadar. "Bitno je da ne bude katastrofa", bila je vjerojatno najponavljanija rečenica večeri, a samo su članovi predsjedništva stranke u razgovorima s medijima pokušavali relativizirati prijevremene neslužbene rezultate. To je i razumljivo, jer su njima zahvaljujući visokim pozicijama na izbornim listama osigurane iduće četiri godine u Saboru, dok će punu cijenu poraza platiti niže rangirani stranački aktivisti, među kojima mnogi nisu skrivali ljutnju: "Sad će valjda svima postati jasno da stranka ide u propast. Ljude koji su četiri godine radili na terenu u samo jednom popodnevu zamijenile su osobe koje nemaju nikakve veze s tim područjem. Pogledajte Zagorje. Tamo smo osvojili dva mandata. Pa kako da osvojimo više kad su na čelu liste bili Karamarko i Milošević, kojima je jedina veza sa Zagorjem to što tamo idu u toplice!"

Drugi su se pak žalili na gubitak glasova zbog nejedinstva desnice: "Izgubili smo barem pet mandata zbog Hrasta i raznih verzija HSP-a. Zašto nismo s njima koalirali, a dali smo tri mandata Kerumu koji nas je proglašavao komunistima?!" Što će biti posljedica tog vidljivog nezadovoljstva, upitno je, ali je indikativno da je Karamarko prvi put sišao s galerije tek u 23.15 zajedno s cijelim predsjedništvom i zauzeo položaj na lijevom najudaljenijem mjestu od premijerke. Na desnom je stajao Davor Božinović, čiji je učinak kao nositelja liste bio jednak Karamarkovu. Božidar Kalmeta, barem po mandatima najveći HDZ-ov pobjednik izbora, iz Doma HDLU-a izišao je oko 22.30. Na pitanje "je li ponosan na rezultat u svojoj izbornoj jedinici" odgovorio je da on gleda "rezultate u cjelini".

Vratio se, ali s kojim namjerama? "Već sutra počinje klanje, a prva krv poteći će sljedećeg proljeća na izborima za lokalne podružnice stranke", predvidio je jedan ugledni HDZ-ovac. Da ne počne ranije, u dvorani su se točila samo bezalkoholna pića.
U stožeru Hrvatskih laburista, premda su iznaneđenje izbora i ostvarili su izvrstan rezultat od sedam zastupnika, nije bilo nikakve euforije. Iako bi SDP i laburisti trebali dijeliti iste temeljne ideološke postavke o radnicima, predsjednik laburista Dragutin Lesar kaže da niti očekuje poziv za partnerstvo od Kukuriku koalcije, niti će ih on zvati. Lesaru se jako zamjerilo to što su ih iz pobjedničke koalicije nazvali jednokratnim pokušajem. Također, vjeruje da je izborna trgovina s predstavnicima manjina već obavljena i da će oni podržati Kukuriku. Iz razgovora s nekim članovima stranke jasno je da im oporbena situacija odgovara. Kukuriku će morati vući neke nepopularne poteze, a laburisti će se kroz borbu za prava radnika do sljedećih izbora još više profilirati.
"Kukuriku je dosad sa svojim programom hodao po jajima. Očekujem da će sada doći do izražaja Čačić i Linić, što znači jačanje neoliberalizma i zaštite krupnog kapitala. Predložio bih im da predsjedniku Ivi Josipoviću odmah za mandatara predlože MMF odluče li ići tim putem", opisao je svoja očekivanja Lesar. Ono pozitivno što očekuje jest da će Kukuriku, za razliku od HDZ-a, prihvaćati zakonske prijedloge s obzirom na sadržaj, a ne a priori ih odbijati ako dolaze iz oporbe.

U Lesarovu stožeru nije bilo čestitara, pilo se domaće vino i čekanje rezultata bilo je skromno. Pljesak se prolamao kad su prvi službeni razutlati potvrdili izlazne ankete. Doček rezultata organiziran je u Domu sindikata grafičara u Zagrebu. Posve netipično, puštala se glazba politički angažiranih bendova - Dubioze kolektiva, Hladnog piva, Stilnessa, Elementala, TBF-a. "Mi jesmo sretni, ali svjesni smo da nas pravi, teški posao tek čeka. Zato nema euforije. A čestitare nismo niti očekivali. Nema ovamo tko doći naplatiti dugove", objašnjava Lesar.
Laburisti su najmlađa stranka - osnovani su prije manje od dvije godine - koja je ušla u Sabor. Za razliku od Lesara, široj javnost manje su poznati šestorica novih zastupnika. Nezavisne liste i nove stranke obično su znale na lokalnim izborima i ubrati nešto glasova, ali potom su se redovito raspadale. Njihove je zastupnike kupovala parlamentarna većina. Iako su i laburisti imali problema s unutarnjim sukobima zbog pozicija na listama, Lesar tvrdi da se to njima neće dogoditi. "Imat će priliku javnost upoznati naše zastupnike, bit ćemo noćna mora vlasti", zaključuje Lesar.

Don Ivan Grubišić, kao vjerojatno najveće iznenađenje ovih izbora, već je u izbornoj noći objavio da se odriče saborske plaće i mirovine, kao i svih drugih zastupničkih privilegija. Svoju plaću, rekao je za Nacional, namjerava donirati u humanitarne svrhe. "Pozvat ću sve ostale zastupnike da slijede moj primjer: mislim da bi dvije prosječne hrvatske plaće svakome od njih trebale biti dovoljne za pristojan život, uz plaćene putne troškove. Nikakvi drugi privilegiji im ne trebaju, zastupnici ne smiju živjeti raskošno na račun naroda i sirotinje", rekao je Grubišić dok su se u njegovu stožeru na splitskim Gripama nestrpljivo očekivali podaci iz DIP-a. Cijelu izbornu noć, naime, rezultati njegove liste kretali su se između dva i tri mandata. "Služit ću narodu, jednako kao što sam mu pedeset godina služio kao svećenik. Namjeravam biti istinski narodni zastupnik, važno je promijeniti i ulogu zastupnika u Hrvatskom saboru i njihovu percepciju u javnosti", smatra Grubišić. Potvrdio je da nema ambiciju sudjelovati u izvršnoj vlasti niti sklapati bilo kakve koalicije. rvatska seljačka stranka, jedna od stranaka dosadašnje vladajuće koalicije, s osvojena dva saborska mandata svakako je jedan od najvećih gubitnika ovih izbora. Raspoloženje u HSS-ovu stožeru u izbornoj noći bilo je suzdržano, ali i puno iščekivanja. U vidljivoj odsutnosti čelnika stranke na trećem katu njihova sjedišta u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, pred velikim televizijskim ekranom strpljivo su stajali tek malobrojni obični članovi HSS-a. Budno su pratili padanje procijenjenih mandata Kukuriku koalicijie, posebno kad se brojka počela spuštati ispod 80, očekujući bilo kakav nagovještaj da bi njihova natpolovična saborska većina mogla doći u pitanje. Broj potencijalnih mandata HSS-a tijekom večeri oscilirao je između 2 i 4. Božidar Pankretić čas je ulazio u kombinaciju, a čas ispadao iz nje.

Nenadić Matić, tajnik HSS-a, na početku izborne večeri bio je uočljivo iznerviran, jer je teško uspijevao čelne ljude nagovoriti da dođu među novinare. Prvi se odazvao Pankretić, a po nalogu predsjednika Josipa Friščića među okupljene na trećem katu dolazila je povremeno Marijana Petir ne bi li pokušala udahnuti barem malo optimizma. Tumačila je da s područja gdje njena stranka dobro stoji rezultati stižu kasnije, jer su to male sredine, ma koliko to apsurdno zvučalo. Nenad Matić, unatoč svim nagovještajima iz anketa, koje nisu proricale dobar rezultat jednoj od najstarijih hrvatskih stranaka, posebno se ražestio na dobar rezulatat HDSSB-a, detektirajući valjda u njima svoje najveće konkurente koji su ih politički istjerali iz Slavonije. Nakon svega, iako je Josip Friščić ušao u Sabor, njegova čelna pozcija u stranci sada je pod velikim upitnikom. Uočljivo je bilo da se u toj poraznoj situaciji za HSS cijelu večer izbjegavao pojaviti na trećem katu.