Američki glazbenik Bob Dylan i Amnesty International ove godine slave 50 godina rada, što je proslavljeno s 64 nove obrade Dylanovih pjesama na kompilaciji 'Chimes of Freedom' Prije 50 godina legendarni producent John Hammond doveo je u Columbia Records folk kantautora iz Greenwich Villagea koji će više od bilo kojeg drugog glazbenika utjecati na dramatične promjene u popularnoj glazbi druge polovice 20. stoljeća. Iste godine kad je Columbia objavila njegov nastupni album "Bob Dylan", jedna londonska inicijativa za pomoć portugalskim političkim zatvorenicima prerasla je u međunarodnu organizaciju Amnesty International. Najavljujući veliku svjetsku turneju Amnesty Internationala "Human Rights Now!", Bruce Springsteen je 1988. snimio koncertnu verziju famozne Dylanove protestne pjesme "Chimes Of Freedom".
Na turneji su je zajedno pjevali Springsteen, Peter Gabriel, Sting, Youssou N'Dour i Tracy Chapman, pa je postala svojevrstan zvučni simbol Amnesty Internationala i početkom 2012. dočekala monumentalni box set "Chimes Of Freedom: Songs Of Bob Dylan Honoring 50 Years Of Amnesty International". Na četiri diska utisnute su 64 nove obrade Dylanovih pjesama i sedam dosad neobjavljenih koncertnih zapisa kojima su pokriveni gotovo svi važniji autorski dometi iz 60-ih i 70-ih osim "A Hard Rain's Gonna Fall" i "Masters Of War". Za kraj je logično ostavljena originalna snimka "Chimes Of Freedom" s albuma "Another Side Of Bob Dylan", dok je adut za odličan početak bio posthumni mash-up Johnnyja Casha "One To Many Mornings". Premda je Cash imao najmanje tri verzije ove pjesme, uključujući neobjavljeni duet s Dylanom na sessionu koji je prethodio albumu "Nashville Skyline", očito nijedna nije bila dovoljno reprezentativna za projekt "Chimes Of Freedom", pa je rješenje nađeno u delikatnu miksanju njegova vokala s novom pratnjom folk-rock sastava The Avett Brothers.
Otvaranje je podebljao retro-soul pjevač Raphael Saadiq starinskom rhythm'n'blues interpretacijom "Leopard-Skin Pill-Box Hat", a zatim je na red došla Patti Smith koja se briljantnom verzijom "Drifter's Escape" čak i u ovako jakoj konkurenciji odmah nametnula kao ultimativna favoritkinja. U nastavku su se izvršni producenti Jeff Ayeroff i Julie Yanatta najozbiljnije posvetili otklanjanju propusta uočenog prije pet godina u darfurskoj kampanji Amnesty Internationala kad je kompilacija "Instant Karma" s obradama klasika Johna Lennona neugodno podbacila na američkom tržištu jer se pokazalo da odabrana mainstream rock all stars ekipa nije dovoljno privlačna ni starijim Lennonovim poklonicima ni mladoj pop publici. Za "Chimes Of Freedom" sastavljen je barem jednako atraktivan popis svjetskih pop i rock zvijezda na kome se nalaze Adele, Mick Hucknall, Bryan Ferry, Mark Knopfler, Sting, Seal, Sinead O'Connor, Elvis Costello, Lenny Kravitz, Tom Morello, Queens Of The Stone Age i Maroon 5, ali njihove su snimke samo manji dio ovog projekta. Puno širi izbor američkih izvođača proteže se kroz sve generacije prisutne na sceni u rasponu od 92-godišnjeg folk metuzalema Petea Seegera, junaka Dylanove mladosti, do 19-godišnje teen-pop senzacije Miley Cyrus, kćeri najtiražnijeg country pjevača 90-ih Billyja Raya Cyrusa.
Pritom je Amnesty regrutirao ponekog Dylanova sljedbenika ili simpatizera iz gotovo svakog stila suvremene američke glazbe pa se u petosatnom maratonu izmjenjuju indie-folk kantautori, jazz i soul pjevačice, conscious rapperi, hard'n'heavy rokeri, nashvilleski country odmetnici, južnjački roots sastavi, kalifornijski punkeri, gudači Kronos Quarteta i općenarodni zabavljači poput country dua Sugarland iz Atlante koji je na domaćem tržištu prodao čak 14 milijuna albuma.
Zbog globalnog usmjerenja Amnesty Internationala i neupitne univerzalnosti Dylanove glazbe i stihova, solidno su zastupljeni i drugi krajevi svijeta. Meksiko s pop zvijezdom Ximenom Sarinanom, Karibi sa Ziggyjem Marleyjem, Zapadna Afrika sa soul divom Angelique Kidjo, Novi Zeland s Crowded House i frontmanom Nillom Finnom, Malezija s anglo-folk kantautoricom Zee Avi, te orijentalna dijaspora s izraelskim folk-rock pjevačem Orenom Levijem i iranskom emigranticom Susan Deyhim, vrlo zapaženom u neobičnoj etno-ambijentalnoj interpretaciji "All I Really Want To Do". Malo je nepravedno da na popisu nema nikoga od Brazilaca koji su od epohe Tropicalisma do danas napravili niz izvrsnih covera i portugalskih prepjeva Dylanovih pjesama, a vjerojatno bi se u ekipu dobro uklopila i kultna argentinska indie-rock kantautorica Juana Molina. Najdiskutabilniji je izbor europskih izvođača, ograničen na stariju englesku rock aristokraciju i izvrsnu Sinead O'Connor koja u "Property Of Jesus" zvuči kao da napokon želi pokazati Dylanovim njujorškim fanovima koliko su pogriješili kad su je rasplakali na njegovoj 30. obljetnici u Madison Square Gardenu.
Od mlađih transatlantskih pojačanja pojavljuje se samo nezaobilazna Adele i to s nimalo impresivnom obradom "Make You Feel My Love", snimljenom uživo na radiju WXPN. Kao da za posljednjih desetak godina nitko drugi u Europi nije skužio Dylana? To je ipak jedan od rijetkih većih minusa projekta "Chimes Of Freedom", uz traljavu svirku precijenjenih emo prvaka My Chemical Romance u koncertnoj verziji "Desolation Row" i par provincijskih doživljaja Dylana u redneck country sekciji. Amnesty International na koncu je iz kvantitete iscijedio zavidnu kvalitetu kojoj nakon Patti Smith i Sinead O'Connor najviše pridonose Steve Earle u "One More Cup Of Coffee" i Dylanov vršnjak Taj Mahal u hipnotičkom bluesu "Bob Dylan's 115th Dream". Uoči američke premijere, "Chimes Of Freedom" jedan je od najtraženijih naslova na Amazonu, što je solidan dokaz da se još uvijek može skupiti velik broj ljudi koji će naći vremena za četvorostruki album.
Ani DiFranco – 'Which Side Are You On?' (Righteous Babe Music)
Kultna indie-folk kantautorica, radikalna feministkinja i LGBT heroina iz 90-ih imala je nekoliko vrhunskih izdanja već na početku karijere, ali nikad nije postala popularna kao Natalie Merchant ili K. D. Lang. Može li se to naglo promijeniti s njenim 17. studijskim albumom? Odgovor će najviše ovisiti o odjeku naslovne pjesme koju je, inspirirana štrajkom rudara u Kentuckyju 1931., napisala Florence Reece, a kasnije popularizirao Pete Seeger. S nevjerojatno vitalnim Seegerom na bendžu i pratnjom brass banda iz New Orleansa, DiFranco je napravila izvanredan šestominutni update štrajkačke himne, taman po mjeri prosvjednika s Wall Streeta.
The Maccabees – 'Given To The Wild' (Universal)
Londonski Makabejci imali su sreću da ih nakon debija, nijedan britanski hype časopis nije proglasio najboljim novim bandom u poznatom svemiru, pa su bez velikog opterećenja dočekali snimanje trećeg albuma "Given To The Wild" s producentom Timom Goldsworthyjem (LCD Soundsystem, Massive Attack). Nabrijani najavni singl "Pelican" zvuči kao precizno izveden flashback u zlatno doba brit-popa, dok se na albumu The Maccabees uglavnom drže srednjeg tempa, očito ciljajući na internacionalni festivalski auditorij koji neumorno prati Arcade Fire. No za nadmetanje s famoznim Kanađanima ipak bi trebali prikupiti malo više jakih pjesama.
Zaz – 'Sans Tsu Tsou' (Sony)
Prva na francuskoj top-listi, treća u Njemačkoj, osma u Rusiji, euforično dočekana na gostovanjima u Turskoj i u Srbiji, pariška jazz-pop pjevačica Isabelle Geffroy – Zaz osvojila je više od pola Europe preklanjskim debitantskim albumom "Zaz" koji još nije dobio nasljednika, a kako je njena publika već prilično nestrpljiva, u promet je pušten live CD i DVD. Koncertnu interpretaciju naveliko hvaljenog prvijenca, uokvirenog hit singlovima "Je Veux" i "Le Long de la Route", Zaz je obogatila s pet novih pjesama u kojima opet dokazuje da se samosvojni francuski izvođači kod transfera na inozemne pozornice ne moraju podrediti anglocentričnoj europskoj pop sceni.
