IlustracijaKako je primijetio Jacques Delors, jedan od začetnika zajedničke valute 1990-ih godina, ujedinjena Europa je NPO (neidentificirani politički objekt). U to je vrijeme Delors opisivao Europu nesigurnu kojim putem krenuti prema integraciji: ujedinjenjem tržišta ili izgradnjom političke unije koja bi utabala put ka budućoj federaciji. Naša današnja situacija rezultat je odluke koju je Unija donijela u znak odgovora na ta promišljanja.

Europa se odlučila za tržište za koje je pretpostavila da će osigurati zadovoljavajući oblik integracije. Drugim riječima, dopustili smo si da nas zavede iluzija da će zajedničko tržište preuzeti zadatak koji europski političari nisu bili spremni izvršiti i stvoriti političku uniju kroz uspostavu ekonomskih veza.

Imajući to na umu, izabrali smo ne utemeljiti snažne političke institucije. Ne iznenađuje što se nakon udara krize unija pokazala politički vrlo ranjivom. Istodobno su je tržišta, koja su trebala djelovati u korist njezine integracije, počela nemilosrdno gaziti.

Sve širi jaz između jakih i slabih zemalja

Davanje prednosti tržištu nad politikom postalo je Ahilova peta za EU koja ju je spriječila da učinkovito reagira na krizu i, što je još važnije, da planira vlastitu budućnost. Naposljetku, nije li politika sredstvo kontrole nad budućnošću? Danas nemamo optimističnu viziju budućnosti Europe, ali trebali bismo imati na umu da ovakvo stanje stvari nije uzrokovala kriza.

EU je oduvijek težila izbjegavanju pitanja vlastite transformacije. U eri prije krize nije bilo razloga miješati se u mehanizam koji je više-manje funkcionirao, osobito dok je europsku stabilnost održavao ekonomski rast. Tada smo imali dojam da je vrijeme stalo i da je pod našim nadzorom. Nije bilo potrebe za planiranjem budućnosti jer je ona trebala biti jednostavan produžetak sadašnjosti.

Međutim, zaključak da je sve pod kontrolom često je prvi korak do postajanja žrtvom. To je jedna od poznatijih pouka povijesti, ali europski je vođe još uvijek nisu upili, pogotovo uzmemo li u obzir unijin odgovor na krizu koji se sve više čini receptom za političku katastrofu.

Unija nudi tek spore reakcije na hitne probleme i pažljivo izbjegava preuzeti inicijativu u svom nastojanju da pokaže kako je za glavne europske čelnike ona još uvijek jedinstvena cjelina. Međutim, danas je taj napor sve teži zbog sve šireg jaza između jakih i slabih zemalja te centra i periferije EU.

Europska unija više ne nudi jamstvo pristojnog i stabilnog života

Naravno, političari nemaju namjeru svjedočiti raspadu EU. I predobro znaju da bi to bila katastrofa za civilizaciju. Ali nisu uspjeli napustiti način djelovanja za koji i sami vjeruju da je zastario. Naravno, kažu da žele umiriti tržišta, ali bez promjene pozadinskih mehanizama kako bi jednom kada kriza bude suzbijena tržišta ponovo preuzela upravljanje politikom i političkom integracijom.

Glavni je problem naših europskih društava slabljenje vladavine političkih vođa koje je stvorilo vakuum moći. Naša je demokracija raspršena i atomizirana do mjere u kojoj politički vođe teško razaznavaju težnje građana koje su također kaotične i atomizirane. Kao rezultat toga zajednici građana biva sve teže odrediti jasne ciljeve.

Dok je osjećaj dislokacije između vođa i građana nastavio rasti, moć koju su političari napustili nije se vratila u ruke građana. Unija je jasan odraz tog trenda: ne samo da je izgubila svoje postojeće ciljeve i tako postala zemlja bez budućnosti, već i gore od toga: za mnoge svoje građane postala je zemlja prekršenih obećanja.

S dramatičnim porastom nezaposlenosti, osobito nezaposlenosti među mladima, Europska unija više ne nudi jamstvo pristojnog i stabilnog života. Europska zemlja blagostanja, jedan od stupova tradicionalne demokracije,sve se više i u nekim slučajevima sve brže raspada.

Obnova demokracije u uniji

Usred bijesa potaknutog rastućom nejednakošću, siromaštvo i pad životnog standarda uočeni su u društvima koja su dosad bila uglavnom pošteđena krize.

Danas smo suočeni s potpunim nedostatkom ideja o izlasku iz ovog kaosa bez posljedica. U takvoj situaciji, povratak korijenima - u ovom slučaju, to znači korijenima Europske unije - najbolja je politika. Politički projekt koji je prvotno trebao ujediniti kontinent bio je ujedinjena Europa u obliku federacije nacija koju su stvorile i nacije i planovi za budućnost, kako je istaknuo filozof Marcel Gauchet.

Ono što sada moramo učiniti jest konstruirati tu federaciju nacija. Takva struktura povjerila bi EU-u bitne ovlasti pod nadzorom nacija. Značajan preokret u odnosima s Unijom, koja više nije pod demokratskom kontrolom svojih naroda, od ključne je važnosti. Ujedinjena Europa izgrađena je na narodnoj volji, ali se od nje odvratila, a bez nje nema nade za opstanak.

Izazov s kojim smo suočeni nije samo obnova ekonomskog rasta već i nešto važnije - obnova demokracije u Uniji. To je izazov s kojim se mogu pozabaviti samo građani Europe. Kako bi se to postiglo, građani Europe morat će steći uvjerenje da je takav pothvat vrijedan truda i da će njihovi napori biti nagrađeni poštenijom politikom i svjetlijom budućnošću.

Napisao Marek Beylin

Izvor: Gazeta Wyborcza

Prevela Diana Robaš