Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

Autor: Marko Biočina

Oproštajni interview: Davor Štern

Mađari nakaradnim upravljanjem 100 posto kontroliraju Inu

Predsjednik Nadzornog odbora Ine na odlasku govori zašto su interni ugovori potpuno uništili moć hrvatske strane u strateškim odlukama, a posljedice tog jednostranog i lažnog partnerstva uništavaju nacionalnu naftnu kompaniju

'Kod prijedloga koji bi hrvatskim članovima omogućili veća operativna prava, MOL je
iskoristio dvostruki glas predsjednika uprave Áldotta''Kod prijedloga koji bi hrvatskim članovima omogućili veća operativna prava, MOL je iskoristio dvostruki glas predsjednika uprave Áldotta'Punih 40 godina iskustva rada u naftnom biznisu ima predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern. Ipak, u toj dugoj karijeri teško da je bilo intenzivnijeg razdoblja od proteklih 15 mjeseci. Kada se krajem 2010. godine vratio u kompaniju koju je deset godina ranije i operativno vodio, Štern vjerojatno nije mogao pretpostaviti da će sljedećih godinu i pol provesti u teškim sukobima s predstavnicima mađarske naftne kompanije MOL. Suočen s čudnom neravnotežom odnosa moći i prava upravljanja u kompaniji, kompliciranim političkim okolnostima te optužbama da je bivši premijer za prodaju Ine primio milijunsko mito, Štern i njegovi kolege u Nadzornom odboru tvrtke našli su se u nezahvalnoj ulozi glavnih zaštitnika nacionalnih interesa u najvećoj hrvatskoj kompaniji.

Dolaskom nove Vlade postalo je očito kako će doći i do promjena u Nadzornom odboru, a čini se kako bi Šternov posljednji čin prije napuštanja kompanije moglo biti svjedočenje na suđenju Ivi Sanaderu.

Imenovani ste u Nadzorni odbor Ine prije 15 mjeseci, a uskoro ćete po svemu sudeći biti razriješeni te dužnosti. Što danas znate o kompaniji, a niste znali onda?

- Da sam onda znao što znam danas o tome kako funkcionira Ina iznutra, odnosno upravljanje kompanijom, sigurno se ne bih kandidirao za tu poziciju. Naprosto, biti u konstantno podređenoj poziciji, gdje se moje mišljenje ni ne uzima u razmatranje, nije moj način i stil, niti sam ikada ranije radio u takvoj poziciji. Ipak, dok ne dođete u središte tajfuna, ne možete dobiti realnu sliku koliko je on jak. To se meni i ostalim kolegama iz hrvatske kvote članova Nadzornog odbora dogodilo u Ini. Bili smo suočeni s jednim nakaradnim sustavom upravljanja kompanijom kakav, to mogu odgovorno tvrditi, ne postoji nigdje u svijetu, a koji jednoj strani – mađarskoj – daje apsolutnu operativnu kontrolu nad kompanijom. Istovremeno, to potpuno oduzima mogućnost članovima Nadzornog odbora iz hrvatske kvote da kvalitetno nadziru rad kompanije i predlažu mjere za potrebne promjene. U takvim okolnostima naš manevarski prostor uvelike je bio ograničen, no svejedno mislim kako je puno učinjeno. U konačnici, i sama činjenica da se danas u domaćoj javnosti otvoreno raspravlja o nedostacima tog modela upravljanja te da postoji jak javni sentiment kako on za Hrvatsku nije dobar, smatram napretkom u odnosu na ranije razdoblje kad se zapravo van Ine uopće nije niti znalo na koji način se kompanija vodi.


Tvrdite da niste bili upoznati s pravim stanjem unutar kompanije, no pojedinosti o upravljačkoj strukturi iz Međudioničarskog ugovora već su dugo poznate u javnosti.

- Nije glavni problem u Međudioničarskom ugovoru. On definira upravljačku strukturu te podjelu pozicija između Hrvatske vlade i MOL-a. Otvoreno je pitanje za raspravu je li ta podjela adekvatna veličini vlasničkih udjela, no ona sama za sebe ne bi rezultirala ovakvim stanjem kakvo danas imamo u kompaniji. Problem je u unutarkompanijskim aktima, kakav je i taj famozni LODO, koji su doneseni mimo Međudioničarskog ugovora, a koji MOL-u daju prava koja im temeljem Ugovora ne bi trebala pripasti. Zahvaljujući takvim dokumentima, mi danas imamo situaciju da Nadzorni odbor nije izvršno tijelo, niti je to Uprava, osim predsjenika Uprave koji je sam sebe proglasio izvršnim organom te vodi Odbor izvršnih direktora koji također imaju izvršne ovlasti. Faktički, predsjednik Uprave je generalni direktor i on preko izvršnih direktora vodi kompaniju. A odabir izvršnih direktora u potpunosti je u nadležnosti MOL-a. Među njima trenutno nema niti jedne osobe koja je izabrana voljom hrvatske strane.

Ali među izvršnim direktorima ima i dugogodišnjih Ininih djelatnika s vrlo dobrim referencama.

- Potpuno je nebitno je li netko Mađar ili Hrvat. Nikad mi ne bi palo na pamet da ljude dijelim po nacionalnosti, kao što je i neosporno da među izvršnim direktorima ima kvalitetnih ljudi. Ali poanta je nešto drugo. Hrvatska, koja ima 44 posto vlasničkog udjela u tvrtki uopće nije mogla utjecati na njihov odabir. Dakle, oni su odabir samo jednog dioničara, a drugi partner – Hrvatska – preko svojih predstavnika u Upravi nema niti mogućnost da kvalitetno nadzire njihov rad. Dakle, bilo bi potpuno pogrešno ovu problematiku predstavljati kao sukob na nacionalnoj razini. Radi se o dva različita koncepta upravljanja tvrtkom, a jedan od njih – MOL-ov - je nelegalan u odnosu na hrvatsko zakonodavstvo i praksu.

Na čemu temeljite taj zaključak?

- To nije moj zaključak, nego pravno mišljenje odvjetnika Marijana Hanžekovića koji je jedan od naših najvećih autoriteta za trgovačko pravo. Nakon što smo shvatili da je situacija s upravljanjem nakaradna, jer mi kao Nadzorni odbor kontroliramo poslovanje Uprave, a kompaniju zapravo vodi Odbor izvršnih direktora nad kojim nemamo mogućnost nadzora, zatražili smo pravno mišljenje od Hanžekovića koji smo dobili pro bono, znači bez naknade jer mi kao Nadzorni odbor nemamo određena sredstva za bilo kakve usluge savjetovanja. Ovim putem mu se i zahvaljujem u ime hrvatskih članova. On je detaljno analizirao dokumentaciju i zaključio kako je ona u suprotnosti s važećim hrvatskim Zakonom o trgovačkim društvima. To smo i prezentirali na Nadzornom odboru, no Uprava je potom tražila novo mišljenje – ovaj put od odvjetničkog društva Madirazza i Partneri i uz plaćanje sredstvima Ine. Njihovo mišljenje bilo je da Zakon dopušta ovakvu upravljačku strukturu, ali oni na uvid nisu dobili cjelokupnu dokumentaciju – pa ni taj famozni LODO.

Ispada da je taj dokument izvor svih problema u Ini. No, zar on nije donesen konsenzusom Uprave u kojoj su sjedili i hrvatski članovi Uprave?

- To je točno i to je najveća tragedija. To su oni isti ljudi koji su bili na čelu kompanije od 2000. do 2009. U tom razdoblju Ina je atrofirala, razvoja i novih projekata nije bilo, negativni trendovi u kompaniji su se pojačavali, a cijela situacija eksplodirala je 2008. golemim gubitkom, nakon kojeg je MOL preuzeo kontrolu. Mađari i danas kao opravdanje za preuzimanje upravljačke kontrole navode situaciju s početka 2009. kad su financijski pomogli Ini da prebrodi goleme gubitke od godinu ranije. Tom logikom ispada da je tadašnja Uprava svojim katastrofalnim vođenjem tvrtke stvorila uvjete za ovo što imamo danas. Ipak, niti to nije dovoljno, već su za te gubitke nagrađeni time što su zadržali mjesta u Upravi nakon što je MOL preuzeo kontrolu te su svojim nečinjenjem napravili daljnju štetu. Otvoreno pitam: čije su interese zastupali kad su glasali za usvajanje LODO dokumenta? Ti se ljudi nisu suprotstavili niti jednoj odluci MOL-a, a pritom su primali i veće plaće od današnjih članova 'MOL mora shvatiti da Ina
nije firma kći, nego firma sestra, i mora tražiti poslove u inozemstvu''MOL mora shvatiti da Ina nije firma kći, nego firma sestra, i mora tražiti poslove u inozemstvu'Uprave koji su zadnjih dana na taj način pokušava diskreditirati u javnosti.

Ipak, zar nije legitimno pitanje je li netko zaslužio mjesečnu plaću od 70 tisuća kuna, a da pritom sam priznaje kako nema nikakvih ovlasti?

- To je banalizirani pogled na cijelu problematiku, kao i kad MOL u svojem priopćenju tvrdi da je oko 99 posto pitanja u Upravi postignut konsenzus. Ta statistika ne pokazuje koliko je odluka izmijenjeno nakon što su se hrvatski članovi pobunili, koliko ih je povučeno s glasovanja jer su oni pokazali kako će glasati protiv ili čak napustiti sjednicu. Nadalje, neke odluke nisu podržavali, ali su ih morali prihvatiti kako osnovno poslovanje tvrtke ne bi bilo ugroženo. Pritom morate znati kako i MOL izbjegava donošenje odluka preglasavanjem jer bi previše takvih odluka narušilo imidž sklada u kompaniji koji oni pokušavaju emitirati u javnost. Ipak, kod ključnih prijedloga, onih oko promjene upravljačkog modela ili bilo čega drugog što bi hrvatskim članovima Uprave omogućilo veća operativna prava, MOL je iskoristio dvostruki glas predsjednika Uprave Áldotta. Gdje je tu partnerstvo? A takvih primjera ima bezbroj. Istovremeno, ti su se ljudi konstantno zalagali za promjenu stanja, isto kao i mi u Nadzornom odboru, a jedina alternativa tome bila bi povlačenje i izlazak iz Uprave i Nadzornog obora, što bi značilo naš poraz, a mi nismo spremni biti gubitnici. Time bi najviše izgubila Hrvatska kao suvlasnik u Ini.

Možete li nabrojiti još neke probleme?

- Puno se u javnosti govorilo o nabavi nafte. Kako netko može objasniti da članovi Uprave ne mogu retroaktivno dobiti informacije o tome kako je potrošeno 2,5 milijardi dolara godišnje, a istovremeno tim podacima bez ikakvog ograničenja barata izvršni direktor za rafinerije i marketing koji je njima formalno podređen? Kako netko može objasniti da hrvatskim članovim Uprave nije dozvoljeno uopće prisustvovati sastancima izvršnih direktora, a mađarski predsjednik Uprave vodi te sastanke? Mi kao članovi Nadzornog odbora već šest mjeseci ne možemo dobiti izvješće o stanju u Croscu, koje je oduvijek bio najvažniji i najprihodovniji dio Ine. Crosco, odnosno Naftaplin bila je kompanija koja je na ponos hrvatske naftne znanosti i njene primjene i koja je iznjedrila veliki broj stručnjaka koji rade diljem svijeta i uživaju ogroman ugled. Ne možemo dobiti i odgovor na pitanje je li neprocjenjiva baza geoloških podataka te tvrtke prenesena u Budimpeštu, kako se pronijela glasina među zaposlenicima kompanije. Ima još mnogo primjera, a zaključak je da proklamiranog partnerstva i suradnje u Ini danas nema, osim dok se hrvatska strana bespogovorno slaže sa svim što MOL predloži. A ti prijedlozi za Inu često nisu dobri. To treba jasno reći.

U MOL-u kažu suprotno. Smatraju da su dobri poslovni rezultati kompanije izravna posljedica promjena koje su uveli u kompaniju.

- Nije nikakva tajna da je Ina najvećio dio svog profita ostvarivala temeljem proizvodnje u Siriji i sjevernojadranskim plinskim poljima. Oba ta projekta započeta su još u prošlom stoljeću. Novih nema. To je činjenica. Istina je da je MOL poboljšao efikasnost poslovanja, no isto tako treba reći kako je to uvelike posljedica smanjenja broja zaposlenih. Prije dvije godine otpušteno ih je 1500, a ove godine predlagalo se i značajno smanjenje plaća zaposlenih u maloprodaji. Srećom, uspjeli smo to spriječiti. Smatram kako je rezanje troškova potrebno, ali da ono ne može biti nositelj razvoja kompanije. MOL sigurno ima znanja i resursa koja mogu Ini pomoći, no isto tako je činjenica da u nekim pogledima tvrtka nazaduje. Vraćajući se na Crosco koji je najvažniji dio Ine. Ta je kompanija slijedom čestih promjena nekompetentnih uprava nazadovala kadrovski, stručno i tehnološki. Tržišni udjel je u padu, naročito u veleprodaji. Za nas je to iznimno važno jer ako ne bude tržišta, neće biti niti rentabilnog opravdanja za modernizaciju rafinerije Sisak, a njezin opstanak je jedan od temeljnih vlasničkih interesa Hrvatske. U skladu s tim predložili smo da mi, kad već MOL nije imao dobrih rezultata, preuzmemo odgovornost za taj resor. Imali smo i vrlo dobrog kandidata, čovjek s iskustvom rada u Ininom rafinerijskom sustavu, te poznavatelja reginalnih tržišta. Nije prošao. MOL je silom većine u Upravi imenovao svog čovjeka protiv kojeg nemam ništa osobno, ali po referencama nije niti blizu našem kandidatu. Opet, moram se zapitati – gdje je tu partnerski odnos?

Jeste li razočarani takvim relacijama, s obzirom na to da ste krajem 90-ih bili ideolog mogućeg spajanja Ine i MOL-a?

- Žao mi je jer i dalje smatram kako integracija Ine i MOL-a može biti dobar potez za obje kompanije. Uostalom, ona je činjenica. MOL ima 47 posto udjela u Ini i to treba respektirati. Bilo bi naivno tvrditi da se Inin budući razvoj može odvijati mimo razvojnih planova MOL-a, naročito s obzirom na to da kompanije posluju u istoj regiji. Ipak, tu mora biti obostrano otvoreni odnos. Ina od MOLa može puno dobiti, no i mađarska kompanija od nas.

Kako komentirate medijske optužbe o navodnim pronevjerama pri kupovini sibirskog naftnog polja Bijele noći?

- Ako aludirate na članak u Jutarnjem listu, radi se o vrhuncu negativne medijske kampanje kojom se nastoji narušiti moj kredibilitet. Smatram da se radi o naručenom članku, inače kopiji članka koji je prije mnogo godina objavljen upravo u Nacionalu. Autor je bio sadašnji glavni urednik Jutarnjeg lista. Svoju zadovoljštinu potražit ću na sudu, no radi javnosti samo želim reći kako kupovinu Bijelih noći smatram najboljim inozemnim poslom u povijesti Ine. Ovo su činjenice. Za 12 milijuna dolara kupljeno je polje na kojem je od trenutka prodaje do danas proizvedeno 10 milijuna tona nafte. Ponderirana vrijednost te nafte je oko deset milijardi dolara. Vlasnici su zaradili oko milijardu i pol. Taj novac Ina je izgubila prodajom. Dakle, suspektna je prodaja, a ne kupovina. Prilikom prodaje 20 milijuna dolara ostalo je na nekakvom prijelaznom računu, nitko ne zna gdje je taj novac završio. DORH je dva puta odbacio kaznenu prijavu protiv rukovoditelja Bijelih noći Pavla Urode, a Ina je izgubila i privatni spor za naknadu navodnih 16 milijuna dolara štete. Mislim da nije teško shvatiti zašto se baš sada, u ovakvom trenutku, takav reciklirani članak pojavljuje u hrvatskim medijima.

Kako s obzirom na odnose s MOL-om, ali i velike promjene na globalnom tržištu, vidite budućnost jedne male nacionalne naftne kompanije kao što je Ina?

- Opet, s obzirom na situaciju, buduća strategija Ine mora biti usuglašena s strategijom MOL-a i drugih tvrtki unutar MOL Grupe. Zato je došlo vrijeme da se reaktivira moj nekadašnji prijedlog integracije srednjeeuropskog naftnog tržišta. Doduše, situacija se dijelom promijenila, ruske kompanije su došle u regiju i oduzele dio moguće konsolidacije (Srbija, BiH) ali je jačanje partnerskih firmi Ine i MOL-a i dalje moguće i nužno. Pri tome MOL mora prihvatiti da Ina nije firma kćer, nego firma sestra. Nadalje, ako dođe do konsolidacije odnosa Hrvatske i MOL-a, a ja mislim da je to jedina realna opcija, nužno će biti zajedničkim snagama krenuti u potragu za poslovima u inozemstvu. Postoje države i komapnije koje raspolažu nalazištima i rezervama, a kojima trebaju ljudski i tehnološki resursi koje Ini i MOL imaju. Kad sam došao u Nadzorni odbor nadao sam se da ću se baviti upravo takvim pitanjima. Nažalost, situacija je zahtijevala drukčije djelovanje, no prije ili kasnije Ina će se morati vratiti temeljnim poslovnim temama. Da je kojim slučajem vrijeme, sredstva i energija koja su potrošena u ove konstantne sukobe bila usmjerena u primjeni sinergije koje imaju Ina i MOL, danas bi situacija i MOL-a i Ine bila mnogostruko bolja.

Vezane vijesti

U 3. maju će se graditi zrakoplovi?

U 3. maju će se graditi zrakoplovi?

Riječko brodogradilište 3. maj moglo bi u skoroj budućnosti uz brodove proizvoditi i zrakoplove. I to ne bilo kakve, već borbene zrakoplove… Više

Komentari

registracija
18/2/12

Mirni, 24.04.12. 06:46

Očito je da mađari drže informacije za sebe jer sumnjaju da će naši članovi švercat za svoj osobni račun, kao što je praksa na svim nivoima.


registracija
3/12/07

Palooka, 24.04.12. 07:01

Kaj god! Pa valjda se to isplatilo za 10 Mio Eura.


registracija
5/5/10

katlin, 24.04.12. 08:27

Štern je pobrkao lončiće. On je bio direktor INA-e i imao neograničenu vlast, a tek je njegovim odlaskom u INA-i uspostavljena uprava. Osim rušenja zidova u poslovnoj zgradi da bi napravio neljudske radne prostore za zaposlenike, ne sjećaju ga se po ničem drugom. A vidljivo je po izjavama da mu nije jasna funkcija nadzornog odbora općenito pa ni u INA-i, čije su ovlasti i odgovornosti jasno definirane. Kao što je definirana i uprava i izvršni direktori. Pa u INA-inu upravu su stranke uvijek stavljale ljude po političkom odluci, bez stručnog znanja pa su stručni izvršni direktori očito bilo jedino rješenje da se sa stajališta MOL-a u INA-i nešto promjeni i iz INA-e maknu malverzacije.
A ova ogorčenost i pravednost je posljedica njegovog neuspjeha da se se usprkos lobiranju nije od 2003. mogao vratiti u INA-inu upravu i tek se 2010. morao zadovoljiti NO i sad bi on tom firmom upravljao!!! Iz nadzornog odbora?


registracija
23/12/11

jebokomunjare, 24.04.12. 08:37

kad dodjem na Vlast sve cu te ugovore ukinuti , Lopove protjerat iz Hrvatske i odzuet im Imovinu......


registracija
12/1/11

siziff, 24.04.12. 09:24

Hrvati nakaradnim upravljanjem 100 posto prepustili INU Mađarima


PS
Taj Štern ima isto kvalitete jednoga burek majstora, ne računajući to da su mu rukice do lakta umočene u pekmez


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika