Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Nestao Vjesnik; tko je sljedeći?

Hoće li neprestano bombardiranje publike ogromnim naslovima i pretvaranje starleta u 'kolumnistice' osigurati lokalnim novinama opstanak? U Hrvatskoj, koja već desetljećima proživljava tešku kulturnu dekadenciju, nikakav recept ne nudi sigurnost

Srećko JurdanaSrećko JurdanaDnevni list Vjesnik, ugašen zadnjih dana, nije baš pao šaptom: borio se, zaključio bi satiričar. Agonija je trajala godinama i s vremena na vrijeme akutno opterećivala hrvatsku političku sferu. Kod fenomena grčevitoga produljivanja trajanja umirućih novina radilo se prije svega o nevoljkosti pojedinih vlada i premijera da u povijesti ostanu zabilježeni kao ukidači jedne stare tradicije. Radije su eksperimentirali s Vjesnikom, održavali ga na aparatima i pripajali čas jednoj, čas drugoj solventnijoj firmi, koja bi od države preuzimala zadatak da ga nekako trgne iz kome. List im je bio važan uglavnom kao logotip, ili prividno živuća uspomena na podulje razdoblje nacionalne historije. Za Hrvatsku i eseferjot desetljećima je bio ono što je za nekadašnji Sovjetski Savez bila Izvjestija; u komunističkim kuloarima podrugljivo su ga i nazivali tim imenom. No bez obzira na svoje ideološke atribute, artefakti nose emocionalnu vrijednost, i država se od Vjesnika rastajala s mukom.


Svojstva izgubljena u vremenu

Na sceni se morao pojaviti antiemotivni lik Slavka Linića da isključi aparate povijesnom izjavom, “Vjesnik je mrtvac i moramo ga pokopati”. Nakon odluke države da novac koji nema prestane bacati na memorabilije, terapiju je Vjesniku ponudio jedino Nicholas de Frankopan, grof bez loze i grofovije, koji se predvidljivo pokazao učinkovitim koliko i Hoffmannove kapljice kod invazivne ciroze jetre. Spomenuti Frankopan djeluje poput lika iz gatalačko-rašljarskoga salona, i aktualni vlasnik Vjesnika - državna firma Narodne novine - s razlogom je zaključila da će na Vjesniku znatno prije bankrotirati negoli dočekati da joj taj “partner” potpiše nekakav vjerodostojan ček. Kombinacija nepovoljnih faktora - grcajuća država, Linićeva grobarska izjava i grof-mađioničar kao jedina alternativa - za Vjesnik je značila definitivno preseljenje iz tiskare na internet. Ako je na internetu budućnost pronašao The New York Times, ne znači, međutim, da će je pronaći i kvaziozbiljni Vjesnik. List je odavno već ostao bez identiteta, a virtualne edicije nisu najbolji način za novo otkrivanje svojstava izgubljenih u vremenu. Kako god bilo, gašenje starih novina, pa makar i temeljito ruiniranih, ne proizvodi ugodne osjećaje u profesionalnom miljeu. Ukidanje Vjesnika moglo bi označiti i početak lavine, s obzirom na sumornu situaciju u hrvatskom tiskanom novinarstvu. Komparativno promatrano, Vjesnik je nekoć bio prihvatljiv list, sa solidnom nakladom koju nije ugrožavala njegova ideologiziranost ili podčinjenost režimima. Stvoren još u NOB-u, u gerilskim uvjetima, s protokom vremena uspio je razviti prezentaciju koja je korespondirala s građanskim ukusom čitalaca. Pristojno je odjekivao i pokrivao društveni prostor barem do granice koja nije narušavala tadašnji službeni status novinara kao “društveno-političkih radnika”. Ponekad je čak bio inovativan: prvi je uveo stalne kolumnističke rubrike. Razvili su se u njemu i neki autori koji su naučili emitirati specijalne poruke između redaka, što je u jugokomunističkim okolnostima moglo djelovati intrigantno, jer čitaoce su tada fascinirale i skromne nijanse. Kružila je legenda da posao u Vjesniku pronalaze oni koji nisu uspjeli završiti fakultet, no osim mediokriteta, tragača za egzistencijom bez velikoga truda i neškolovanih partijskih “šlepera”, moglo se tamo pronaći i novinara po vokaciji koji su nedostatak diplome kompenzirali instinktom, stilom i radoznalošću.

Okretanje novina neukusnoj agresiji

Propadati je počeo za vrijeme Tuđmana, koji ga je nemilosrdno podvrgnuo svojoj svjetonazornoj banalizaciji. Progresiju njegove destrukcije označio je prelazak na manji, tabloidni format, izveden s namjerom da se “privuku čitaoci”. Mješavina neprirodnog izgleda i sindikalističkog sadržaja proizvela je, međutim, trajan gubitak ne samo čitalaca, nego i bilo kakvog scenskog utjecaja, što je na kraju dovelo do fatalnog ishoda. Ipak, gašenje Vjesnika - i nezanimljivog kakav je već bio - može se, s obzirom na opću situaciju, doživjeti kao zlokoban signal za budućnost hrvatskih novina u cijelosti. Lokalne izdavačke kuće s neizvjesnošću istražuju svoju perspektivu. Novine su već s procvatom televizije izgubile neposredno informativno značenje, ali nastavile su uspješno funkcionirati nudeći komentare zbivanja, mogućnost polaganoga, opetovanoga i trajnijega konzumiranja sadržaja, kao i mogućnost izravnoga taktilnoga kontakta s medijem (koji se tretira kao drevna arhetipska potreba i naziva “principom špiljskog čovjeka”). Čita ih se za ručkom. Internet se, međutim, pokazuje kao sve efikasnije sredstvo za potiskivanje te konzervativne potrebe za dodirom novinskoga papira; pogoduje mu i teška ekonomska kriza koja ljude radikalno usmjerava prema besplatnim izvorima informiranja. Suočene s galopirajućom internetskom konkurencijom, gubitkom vlastitoga informativnoga značenja i padom potrošačke snage građana, hrvatske dnevne novine u panici se mahom okreću neukusnoj prezentacijskoj agresiji i sadržajnom eklekticizmu. Hoće li neprestano bombardiranje publike ogromnim naslovima i pretvaranje starleta u “kolumnistice” osigurati lokalnim novinama opstanak ? Da je o nekoj razvijenoj sceni riječ, zaključili bismo bez zadrške kako novine uz internet i krizu mogu opstati samo podizanjem standarda i kvalitete svoje ponude. U Hrvatskoj koja već desetljećima proživljava tešku kulturnu dekadenciju, nikakav recept ne nudi sigurnost. Jasno je u svakom slučaju da nakon Vjesnika već sutra na red može doći netko drugi.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
20/10/11

MAK13, 24.04.12. 03:17

Ima problem s novinama i novinarima koji se dijeli sa svime ostalim: to je trivijalizacija. Onako kako grafička industrija u nas nijemo skamenjena barem deset godina nije razumjela da računala ulaze, a da se na grafičkom faksu potpuno uzaludno predaju zastarjele tehnike, tako i naše novinarstvo već 20 godina ne razumije gdje mu je mjesto.
Onako kako je slikarstvo shvatilo svoje mjesto kad je došla fotografija, onako kako je opera shvatila svoje mjesto kad su počeli radijski prijenosi iz opere i zvučni film, onako kako je fim shvatio da neće propasti jer je došla televizija, onako kako je Hollywood shvatio da neće propasti jer se s televizije filmovi mogu snimati…
Novine nisu shvatile svoje mjesto, a ono malo domaćih pribranih profesionalaca koji znaju kako se novine prave i kako se mukotrpno stječe povjerenje čitatelja, a kako ih je ako izgubiti - gurnuti su u stranu. Došli su neki drugi menedžeri, zapravo loši prepisivači stranih lutanja nimalo želeći da išta nauče iz DNK dotada uspješnih novina. Jer da to sve ne valja.
A za tuste menedžerske plaće moraš imati hordu “dovoljno dobrih” potplaćenih početnika. I onda ta neuka gamad idu od jedne do druge upropaštene novine. A čitaoci novinama ne vjeruju, jer im ne vjeruju. Eto, to je. Vjesnik je samo sustavno uništavan udvorništvom i još prije deset godina u njemu ne bi bilo mjesta ni za jedno jedino slovo jednog Veselka Tenžere ili Igora Mandića, kao početnike. Ni za jednog Živka Vnuka niti za Seada Saračevića. Ni za Franu Barbierija niti za Borisa Jankovića. Ne, ne. Važno je bilo ne talasati i ulizati se, po mogućnosti više individualno nego kolektivno, s minimalnom obaveznom dnevnom količinom slika trenutačnog lidera.


registracija
12/12/10

Klarens, 24.04.12. 03:25

Stoko sitnozuba
.............................
Milina vam je zavuch glavu
.............................
U vlastito prkno
...............................................
I onda
...............................................
Ni brige ni pameti
.................................................
A vrijeme ide
..................................................
Tika taka
...................................................
Danas beba
...............................................
Sutra baka
................................................
Dok su leshinari
..............................................
PROZHDIRALI
..........................................
SOUR VJESNIK
...............................................
Nitko ni da prdne
................................................
KPJ je tako htjela
.................................................
Dugogodishnje planiranje
................................................
Konachno je procvjetalo
....................................................
Svi igrachi na terenu
..................................................
A o upravi i trenerima
.....................................................
Ne treba ni govorit
........................................................
I ode Hrvatska niz Savu
......................................................
Dok se imalo shto krasti
......................................................
Savjest u hravata
....................................................
Sniva dubokim snom
...................................................
Koma !!!!
...............................................
Niti koga i za shto briga
.................................................
Sad josh samo
...............................................
EPITAF
..............................................
$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$
.............................................
Malo nas je ,
Al smo govna
................................................
$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika