01.06.2012. / 10:43

Autor: Hina

Sporazum o arbitraži 'besmislen i nerazumljiv'

Ibler tvrdi kako je u Sporazumu teško ne uočiti "prozirnost namjere olakšati udovoljavanje zahtjevima jedne ugovorne stranke na štetu druge ugovorne stranke", a pri tom bi udovoljavanju protupravnim zahtjevima, kako naglašava, bilo, naravno, nemoguće izbjeći kršenje međunarodnog prava i Konvencije 82., i to njezina cogentnog dijela

Vladimir Ibler (Photo: Goran Stanzl/PIXSELL)Vladimir Ibler (Photo: Goran Stanzl/PIXSELL)Ugledni hrvatski i međunarodni stručnjak za međunarodno javno pravo akademik Vladimir Ibler analizirajući Sporazuma o arbitraži između hrvatske i slovenske vlade ocijenio je kako taj sporazum u svojoj cjelini "nipošto ne zaslužuje dobru ocjenu", osim njegov motiv da se spor "podvrgne sudskom arbitražnom rješenju".

Znanstveni rad "Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije" u kojem Ibler potanko analizira sporazum objavljen je u najnovijem broju časopisa "Rad" (512) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ibler smatra da su zahtjevi u Sporazumu o arbitraži između hrvatske i slovenske vlade, glede utvrđivanja "veze Slovenije prema otvorenom moru" i "režima za uporabu relevantnih morskih područja", međunarodno-pravno potpuno neutemeljeni, da predstavljaju jasnu teritorijalnu pretenziju na štetu cjelovitosti državnog područja Hrvatske i da ih Arbitražni sud zbog potpune besmislenosti i nerazumnosti valja ignorirati i smatrati nepostojećim.

Smatra, međutim, da je opravdano očekivati da će Arbitražni sud, unatoč tome, primjenjujući pravila i načela međunarodnog pozitivnog prava, običajnog i kodificiranog prava uspješno utvrditi granicu na kopnu i na moru između Hrvatske i Slovenije.

Sadržaj preambule Sporazuma i njegove članke prate autorove kritičke primjedbe. Analizi je priložen i integralni tekst Sporazuma kako bi čitatelji mogli ispitati i provjeravati opravdanost primjedaba. Osim toga priložen je tekst Memoranduma slovenske vlade o Piranskome zaljevu iz 1993. i autorov non-paper koji je uručio na neformalnom sastanku u Kostanjevici 1994. članovima slovenske ekspertne skupine.

Ibler u znanstvenom članku tvrdi kako je dio Sporazuma u suprotnosti s odredbama pozitivnog međunarodnog prava i stavlja jednu od stranaka u sporu u priviligerina položaj.

"Od svih prigovora upućenih sporazumu najteži je onaj upućen članku 3., jer se dio tog članka najviše udaljio od pozitivnog međunarodnoga javnog prava i Konvencije o pravu mora UN-a iz 1982.", napominje i dodaje da se na te dijelove može primjeniti Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, jer se radi o dvosmislenom, nejasnom, besmislenom i nerazumnom tekstu.

U tom članku sporazuma osim zadatka određivanja tijeka granice na kopnu i moru, kojem zadatku nema prigovora i nema zapreke da sud graničnu crtu utvrdi "ratione territorii", Ibler smatra kako, zbog ominozne (sumnjive) riječi "veza" (junction to) i neprikladna izraza "režim" koji Konvencija o pravu mora UN-a utvrđuje, Arbitražni sud ne će moći utvrditi "vezu Slovenije prema otvorenom moru" i "režim za uporabu relevantnih morskih područja", jer oni, kako dodaje, već postoje.

"Što bi to svaki priznati stručnjak međunarodnog prava trebao razumijeti pod riječju 'veza'? Bi li iz te rečenice trebalo doznati da Slovenija nema vezu s otvorenim morem?", pita Ibler, dodajući nije li možda razumljiva - iako neopravdana - bojazan da ta zagonetna "veza" na neki još nepoznati način treba omogućiti smanjenje teritorijalnog mora Hrvatske?

Po Iblerovim riječima i treći zadatak od suda traži da on utvrdi nešto očigledno besmisleno, naime "režim" koji očigledno postoji i sadržan je u Konevnciji 82. U tom trećem zadatku suda, kako dodaje, jasno je da se ne radi o režimu uporabe relevantnih morskih područja uopće, nego samo o režimu u teritorijalnom moru Hrvatske. Zbog očigledne tjesnoće Tršćanskog zaljeva sve tri susjedne obalne države (Hrvatska, Italija, Slovenija), kako navodi, mogle bi se zanimati za režim uporabe relevantnih morskih područja.

Ibler tvrdi kako je u Sporazumu teško ne uočiti "prozirnost namjere olakšati udovoljavanje zahtjevima jedne ugovorne stranke na štetu druge ugovorne stranke", a pri tom bi udovoljavanju protupravnim zahtjevima, kako naglašava, bilo, naravno, nemoguće izbjeći kršenje međunarodnog prava i Konvencije 82., i to njezina cogentnog dijela.

Ako pak Arbitražni sud ne bi razumio dio Sporazuma, kao primjerice dio članka 3., Ibler drži da ih treba smatrati nepostojećim.

"Ako se zaista ne može razumno protumačiti nejasna mjesta i otkriti jasni smisao odnosnog teksta, indicirano je obratiti se općoj teoriji prava, poznatim i u praksi provjerenim sentencijama i precendentima", tvrdi, dodajući da nigdje pozitivno pravo, a ni teorija prava, ne zahtijeva ispunjenje i izvršenje nerazumljivog. Pritom podsjeća na poznatu izreku klasičnog rimskog pravnika Celza (Celzus) da nitko nije dužan ispuniti nemoguću činidbu.

Ibler primjećuje da dio članka 3. ostavlja utisak da autori pri njegovu stipuliranju nisu bili priznati stručnjaci međunarodnog prava, odnosno ako su i bili nazočni oni iz nepoznatog razloga nisu djelovali kao stručnjaci međunarodnog prava, a možda su zaboravili da se radi o sporazumu koji određuje donošenje sudske odluke primjenom pozitivnog prava.

U znanstvenom članku, prihvaćenu za tisak 16. ožujka 2011., Ibler kritizira i odredbu o povjerljivosti postupka. Napominje kako nije jasno koji bi to razlog mogao opravdati da se cijeli postupak vodi "povjerljivo".

"Ako se pod tim razumijeva ne dopustiti javnosti i medijima pristup i praćenje suđenja kroz cijelo vrijeme trajanja postupka, to ne bi bilo u skladu sa suvremenim međunarodnim pravom", smatra.

Hrvatsko-slovenski granični spor, kako podsjeća, izazvan je i nastao je 1993. dvama zahtjevima Republike Slovenije upućenim Republici Hrvatskoj i sadržan je u slovenskoj verbalnoj noti od 7. travnja 1993. Prvim zahtjevom Slovenija traži da Hrvatska cijeli akvatorij Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) prizna kao dio slovenskoga državnog područja, a drugim zahtjevom traži da se slovensko teritorijalno more izvan Piranskog zaljeva dotakne otvorenog mora. Republika Hrvatska oba je zahtjeva odbila i smatra ih teritorijalnim pretenzijama, jasno uperenim protiv teritorijalnog integriteta državnog područja Hrvatske, napomenuo je. Upozorava kako su obje stranke u sporu, po nekoliko puta jednostrano pismenim i usmenim izjavama prije i poslije 25. lipnja 1991. kad je počela njihova formalna i faktična samostalnost i nezavisnost, jasno deklarirale da nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjednoj državi.

Izvorne znanstvene članke o arbitražnom sporazumu u Hrvatskoj su dosad objavili Davorin Rudolf ml., profesor sa splitskog Pravnog fakulteta i professor emeritus Vladimir Đuro Degan u časopisu "Poredbeno pomorsko pravo" (broj 164/2010.) Jadranskog zavoda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Vezane vijesti

Arbitražni sud prihvatio procesne rokove

Arbitražni sud prihvatio procesne rokove

Hrvatska i Slovenija svoje će memorandume s argumentima o graničnom sporu predati 11. veljače sljedeće godine, dogovoreno je u petak na prvom… Više

Komentari

registracija
15/8/09

vergilia, 01.06.12. 11:14

Bravo gosp.Ibler! Konačno je popu rečeno - pop, a bobu - bob! Granični spor uopće nije postojao niti postoji.


registracija
30/9/09

davor12345, 01.06.12. 11:17

I ja mislim da je besmislen i nerazumljiv. Gomilu truda, galame, nadvikivanja i pametovanja oko budalaština. Treba lijepo uzeti dva geometra, jednog slovenskog i jednog hrvatskog, kamion pun kolaca, čekić, može i dva, veliko klupko špage i ajmo ... Zabijaš kolce i od kolca do kolca lijepo vučeš špagu i dobiješ super vidljivu granicu. Evo, je li ovo dovoljno razumljivo?


registracija
11/1/10

fluid, 01.06.12. 13:18

Glede slovenskih zahtjeva,pokušao bih osobnim zahtjevima natjerati nekoga(bilo koga)da ,po načelu pravednosti (ne prava),podijeli svoju imovinu samnom.Dakle nešto što nikako i nikada nije bilo moje,da po tom načelu,odjednom postane moje.Jer bi tako bilo pravednije!? Ako taj netko nebi htio samnom podijeliti svoj "višak imovine",a da bismo imali podjednako,tada bih ja sistemom sile,ucjene,agresije i sa čim li već,i zaprijetio dotičnom da ima postupiti po načelu pravednosti.Kako ovaj svijet uopće ne funkcionira po sistemu pravednosti već je prihvaćeno načelo pravnosti,utvrđeni su i uobičajeni modeli propisa i oblika preko kojih se pravnost i provodi.Bude tu i nepravednosti ali to je općenito prihvačena metoda i cijeli svijet se,uglavnom,koristi tim modelima razdiobe dobara ili imovine.Kako to Slovenci ne žele prihvatiti,jasno je kojim modelima teže iz čisto željenog rakursa posjedovanja a ne po pravnim principima.Sistemima ucjena,zbog pozicije koju su stekli sticajem sretno.nesretnim okolnostima,pokušavaju pravo pretočiti i prakticirati kroz pravednost.Jasno je da je to osuđeno na propast osim ako se nebi postupilo po presedanima.Ti presedani bi,kao sudska praksa ,bili vrlo opasni za širu međunarodnu zajednicu sa sličnim situacijama i to je apsolutno neprihvatljiva teza.Ostat će samo bijedni ucjenjivački pokušaj Slovenaca koji govori najviše o njima samima.Hrvatska treba strpljivo odraditi taj dio problema(kojega u stvari uopće nema) a međunarodno pravo,kao praksa,će udariti svoj pečat uhodanih i općeprihvaćenih,poteza.


registracija
27/8/09

Lujo1, 01.06.12. 13:41

Trebalo bi nekome suditi za veleizdaju!!!!
Pogodite kome?


registracija
23/12/11

jebokomunjare, 01.06.12. 14:33

ja mislio da u Europi nema Granica.....


registracija
22/6/10

Konstantinos, 01.06.12. 15:00

Bravo za studiju! Ona samo dokazuje da je problem stvoren na silu u "kuhinji" slovenskih politickih elita kojima je trebao fokus na teritorijaslno pitanje i za homogenizaciju drustva neposredno nakon osamiostaljenja. Slovenci nisu imali domovinski rat kao Hrvatska u kojem se kalila nasa vjera u pobjedu, nezavisnost i samostalnu drzavu. U Sloveniji, oni pokusavaju ljude homogenizirati na temelju ne postojeceg problema u smislu jacanja samo identiteta. Njima suprotstavljanje sa Italijom ili Austrijom ne pada na pamet jer znaju da ne mogu nista protiv ovih dviju clanica EU ali zato su svu svoju paznju usmjerili na HR kao sredstvu postizanju svojih ciljeva. No, ovo covjek jos nekako i moze shvatiti, ali mi je potpuno nerazumljiv nacin na koji Slovenci zele izigrati medunarodno pravo kako bi ostvarili svoje uskogrudne interese za par kilometara podvodnog teritorija. Slovenci, igrajuci se sa nepovredivoscu medunarodnog prava, upravo ugrozavaju to isto pravo koje im je garantiralo suverenitet prostora i mora. Tko ce biti siguran da nakon unosenja ovakvih smicalica i pravnih presedana, jednoga dana Talijani zatraze "pravo" na sve vode i teritorij ispred slovenske obale. Dakle, to isto medunarodno pravo koje je garant sigurnosti i nezavisnosti malih drzava nastoji biti izigrano od strane jedne male drzave kao bi ostvarila svoj interes, ne misleci dugorocno, da i sama moze postati zrtva na ovakav nacin devalviranog medunarodnog prava. Ako se medunarodno pravo pocinje urusavati sve vecim brojem presedana i smicalica slovesnkog tipa, upravo se moze dogoditi da ove drzave postanu prve zrtve oslabljenog medunarodnog prava od strane velikih i jacih igraca. Slovencima ce tada bit kasno dokazati vjerodostojnost tom istom pravu kad ga sami dezuviraju u praksi sa svojim juznim susjedom


registracija
9/8/09

petdan, 02.06.12. 14:56

Čini mi se, da za nikoga nije dobreo da se "juha" (arbitzražni sporazum) več toliko puta podgrijava.
Arbitražni sud če utvrditi činjenice (pravne i historijske) pa nam ostaje da tu odluku, koja če biti vjerovatno donešena za dobro oba susjedska naroda, svi akceptiramo.
Dobri i iskreni susjedski odnosi, predstavljaju temeljac dobrog suživota i zajedničkog prosperiteta.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika