Objavljeno u Nacionalu br. 458, 2004-08-24

Autor: Vladimir Nišević

NASTAVAK SAGE O BESPRAVNOJ GRADNJI NA CVJETNOM TRGU

Ministarstvo i Grad koče rušenje Radeljakova stana

Iako je ilegalno sagrađeni stan poduzetnika Josipa Radeljaka na vrhu zgrade u središtu Zagreba trebao biti srušen još 2002. odlukom Ministarstva zaštite okoliša, prosotrnog uređenja i graditeljstva, on i danas stoji netaknut: štoviše, Ured grada Zagreba za prostorno planiranje izdao mu je lokacijsku dozvolu

Josip Radeljak s vrha zgrade u samom središtu glavnoga grada građanima Hrvatske poručuje da se zakon još uvijek može izigratiJosip Radeljak s vrha zgrade u samom središtu glavnoga grada građanima Hrvatske poručuje da se zakon još uvijek može izigratiDok se prema strogim zakonskim odredbama najavljuje rušenje svih bespravno sagrađenih objekata u Republici Hrvatskoj, na zagrebačkom Cvjetnom trgu svake se večeri može primijetiti svjetlo u luksuznu stanu bespravno sagrađenom na vrhu jedne zgrade na Cvjetnome trgu. Tako dok Ljubo Ćesić Rojs sam ruši svoju bespravno sagrađenu vikendicu, poduzetnik Josip Radeljak s vrha zgrade u samom središtu glavnoga grada građanima Hrvatske poručuje da se zakon još uvijek može izigrati. Objekt za čije je rušenje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdalo nalog još 2002. do danas stoji netaknut, a Ured grada Zagreba za prostorno planiranje za isti je taj objekt, znajući za sve sudske procese koji se vode između suvlasnike zgrade i Radeljaka te za nalog Ministarstva, izdalo lokacijsku dozvolu.

U lipnju ove godine Srpska pravoslavna crkva, većinski vlasnik zgrade u kojoj je spomenuti Radeljakov stan, poslala je ministrici zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dopis kojim Ministarstvo podsjeća na taj bespravno sagrađeni objekt. U dva mjeseca nije stigao nikakav odgovor. U međuvremenu je SPC doznala da Josip Radeljak, s kojim je u sudskom sporu, uopće nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, da svi papiri vezani uz bespravnu gradnju glase na ime starih stanara Ivice i Katice Balenović te da je gradski Ured za promet njegovu sinu Leu Radeljaku izdao tri dozvole za prelazak preko Cvjetnog trga i dvije za parkiranje u veži na adresi Ilica 7, također u zgradi čiji je većinski vlasnik SPC. Leo Radeljak je potom jednu od dozvola za parkiranje ustupio Vlatki Pokos, koja je već dulje vrijeme u intimnoj vezi s njegovim ocem.

“Građevinska inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva pokrenula je upravni postupak u vezi s dogradnjom stambenog prostora u Zagrebu, Preradovićeva 5, te donijela Rješenje o obustavi gradnje i povratu u prijašnje stanje koje poništeno. Nastavljajući postupak doneseno je novo Rješenje kojim je naređeno uklanjanje navedene dogradnje stambenog prostora – zimskog vrta. Sva rješenja donesena su na ime g. Balenovića koji je službeno vlasnik stambenog prostora”, stoji u odgovoru Ministarstva na Nacionalov upit, te se dodaje kako je spornu lokacijsku dozvolu izdao grad Zagreb, a ne Ministarstvo.

Postaje jasno da se pravni vlasnik tog objekta, kao i onaj neformalni, Josip Radeljak, već dvije godine inate stanarima, inspekcijama, komisijama i sucima, drugim riječima – ismijavaju pravne odredbe RH. Taj je stambeni pothvat prošloga ljeta privukao i pažnju gradonačelnice Vlaste Pavić, koja se javno zapitala tko je investitor na Cvjetnom trgu da bi potom utihnula kad su joj stanari u pismu razotkrili ime poduzetnika Josipa Radeljaka.

Kad je sporni stan proširivan, zagrađena je terasa u zajedničkom vlasništvu svih stanara. Ovih dana rado nekadašnje stanare vi su dovršeni i u stanu trenutačno netko živi, što dokazuju noću upaljena svjetla . SPC koja posjeduje 60 posto vlasničkog udjela u zgradi zajedno s ostalim stanarima već se dvije godina spori na sudu s poduzetnikom Josipom Radeljakom, kojega smatraju glavnim investitorom i pravim vlasnikom objekta. Iako je putem pravnih ugovora Radeljak službenim vlasnicima bespravno sagrađenog objekta proglasio nekadašnje stanare Ivicu i Katicu Balenović, oni u tom stanu ne borave već pune dvije godine. Inače, Radeljak je osnovao i tvrtku Cvjetni trg d.o.o. s ukupnim kapitalom od 900.000 kuna, u kojoj je jedan od direktora postala umirovljena prodavačica iz Konzuma, Katica Balenović.

Prema Nacionalovim saznanjima vrhunski uređen stan na elitnoj lokaciji ima modernu staklenu stijenu, unutarnji i vanjski kamin, podno grijanje, tri klima uređaja montirana za dimnjak, 13 žardinjera za cvijeće na terasi obloženoj tepihom, jacuzzije, mali bazen… Zanimljivo je to što već gotovo dvije godine za taj luksuzni “Penthouse” nitko ne plaća komunalije i pričuvu u zgradi. Suvlasnici zgrade čak ne znaju ima li stan svoje brojilo za struju ili je priključen na ono od zgrade. Vlasnik tog objekta čak je bez suglasnosti ostalih stanara proširio i putanju lifta koji sad vozi i do trase, tj. do njegova stana, a prema riječima stanara od tada je u stalnom kvaru.

Inače, Radeljak je zahvaljujući dogradonačelniku Milanu Bandiću uspio dobiti lokacijsku dozvolu. Iako ona glasi na ime Ivice Balenovića, jasno je kako taj umirovljenik nije mogao izvršiti takav utjecaj na gradsku vlast. Prema Nacionalovim saznanjima, unatoč naporima građevinske inspekcije i Ministarstva zaštite, okoliša i prostornog uređenja koje je izdalo rješenje da se u roku od 15 dana uspostavi prvotno stanje na sedmom katu zgrade, inače zaštićenom spomeniku kulture, jer se rekonstrukcija izvodi bez dozvole, Radeljakova nezakonita investicija uz Bandićev je osobni trud postala zakonita.

Bandić je bio sazvao sastanak na kojemu su uz glavnog investitora Radeljeka i arhitekta Nikolu Filipovića bili i pročelnica Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Doris Kažimir te Slavko Dakić iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet. Tema sastanka bila je iznalaženje formule po kojoj bi Radeljakova gradnja dobila zakonsko pokriće. A formula je da se nezakonita stambena gradnja proglasi zimskim vrtom. Bandićeve instrukcije u siječnju rezultirale su suglasnošću Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode s prijedlogom: “korekcija izvedenog stanja adaptacije stana i dogradnje zimskog vrta”. Na temelju te suglasnosti koja je izdana unatoč tomu što su gradske službe obaviještene da se zbog malverzacija Josipa Radeljaka vode sudski procesi i prije nego što je Radeljak napravio obećane korekcije u ožujku, Dakićev ured izdao je lokacijsku dozvolu.

Lokacijska dozvola šokirala je Radeljakove susjede. Iznenađenje je utoliko veće što gradske službe znaju da se zbog Radeljakovih manipulacija i malverzacija vode postupci na sudu, o čemu svjedoči i privremena mjera što ju je Općinski sud izdao još 30. listopada 2002., a kojom se zahtijeva obustava svih građevinskih radova.

Sama priča oko spornog stana počela je kad je Radeljak sklopio niz ugovora s njegovim tadašnjim vlasnicima Ivicom i Katicom Balenović, i proglasio se mecenom koji za njih uređuje stan, dok je njih privremeno preselio izvan grada.

Da bi se shvatio Radeljakov poduzetnički duh, koji je zaratio s većinom vlasnika-stanara zgrade, treba se vratiti u prosinac 2001. Tada je Radeljak svoje susjede uvjeravao kako može poboljšati standard svih suvlasnika: on će, kao biznismen, bolje od njih izboriti dobru tržišnu cijenu za najam atraktivnih poslovnih prostora u prizemlju. A novcem od najma poboljšat će se uvjeti stanovanja.

Tako su suvlasnici zgrade u prosincu 2001. Radeljaku dali punomoć da u njihovo ime potpiše ugovore o najmu zajedničkih dijelova, prostora i uređaja zgrade, ali uz uvjet da pribavi njihovu suglasnost. Tekst punomoći napisan je na jednom listu papira, a na drugom listu potpisali su se suvlasnici zgrade. Tako se Radeljek domogao potpisa koji će mu poslije poslužiti da se izdaje kao njihov punopravni i jedini predstavnik.

Tako je prije dvije godine SPC potpisala međuvlasnički ugovor u kojem se Radeljak imenuje predstavnikom suvlasnika. Međutim, to se pokazalo brzopletom i pogrešnom procjenom jer SPC-a nije znala da se sporni ugovor može raskinuti samo pravomoćnom sudskom odlukom. Ali to je znao Radeljak jer to je isticao svaki put kad su ga pokušali smijeniti: “izabran sam na tri godine i mogu raditi što me volja”.

Međuvlasnički ugovor trebali su blagosloviti i ostali vlasnici zgrade. Ali suočeni s odredbama ugovora da, na primjer troškove, ako prihodi od pričuve ne budu dostatni za njihovo pokriće, suvlasnici moraju namiriti iz svog džepa, zaključili su da će im s Radeljakom na čelu zgrade, koji ju je odlučio urediti po svom ukusu, znatno porasti troškovi života.

Nezadovoljstvo većine suvlasnika pretvorilo se u revolt kad se otkrilo da je potpisivanje međuvlasničkog ugovora sa SPC-om bilo samo pokušaj naknadnog legaliziranja nezakonite odluke koju je Radeljak donio sam. Ne konzultirajući se ni s kim od susjeda-vlasnika, Radeljak je u prosincu, prije potpisivanja međuvlasničkog ugovora s SPC-om, potpisao ugovor koji nije imao pravo potpisati: da tvrtka Upravitelj STAN bude zadužena za upravljanje zgradom i njezino održavanje. Pokazalo se također da Radeljak po Zakonu o vlasništvu uopće ne može predstavljati suvlasnike zgrade i štititi njihove interese jer nije vlasnik stana na trećem katu u kojemu živi. Taj se stan formalnopravno vodi kao poslovni prostor tvrtke Leora, čiji je jedini osnivač i član uprave Leo Radeljak. Ubrzo je međuvlasnički ugovor osporilo i vodstvo SPC-a jer nije prošao proceduru nadležnog crkvenog odbora. Ali to Radeljaku više nije bilo važno. Njemu je međuvlasnički ugovor poslužio kao pokriće za niz protuzakonitih poteza, imao je i žig zgrade na Preradovićevu trgu 5. Samo dva tjedna nakon toga, u siječnju 2002., Radeljak je u tajnosti, u ulozi predstavnika suvlasnika, sklopio ugovor o dugoročnom najmu dijela terase, za čije su postojanje suvlasnici doznali tek na ročištu o ometanju posjeda.

Ugovor je sročen tako da ne ostavlja mnogo sumnje kako je njegov jedini smisao da se Radeljak domogne zajedničke terase: terasu od oko 70 četvornih metara ustupio je u najam na 60 godina Katici i Ivici Balenoviću za 4000 kuna godišnje. Radeljak je najmoprimcima ponudio i mogućnost jednokratnog plaćanja najma za samo 30 posto ionako niske najamnine.

Vrhunac cinizma je članak 19. koji propisuje da “najmodavac dozvoljava najmoprimcima da se u svim svojim potraživanjima koja bi iz ovog ugovora oni mogli imati prema najmodavcu, izvrši ovrha na svim novčanim sredstvima najmodavca”. Drugim riječima, krenu li stvari po zlu, odluče li gradske i inspekcijske službe porušiti raskošnu nastambu talijanskog biznismena, rizik protuzakonite adaptacije snosit će svi suvlasnici zgrade!

Radeljak je najmoprimcima, zapravo samome sebi, ponudio i ono što je u praksi gradskih službi strogo zabranjeno: da dio terase mogu dati u podnajam bez suglasnosti najmodavca! Tom je odredbom omogućio da Balenovići, koji ionako samo figuriraju kao najmoprimci, potpišu ugovor s krajnjim korisnikom terase, kojega susjedi i uporniji promatrači golim okom mogu vidjeti s Cvjetnog trga – Josipom Radeljakom.

Poremećen sustav vrijednost i dvostruki kriteriji Josipa Radeljaka mogu se iščitati i iz njegova izvještaja suvlasnicima u kojem ih obavještava da će potpisati ugovor o reklami na krovu za 5000 eura mjesečno. Usporedi li se cijena najamnine, dobiva se čudan račun: golemi stambeni prostor na terasi Radeljak u skupljoj varijanti obračunava mjesečno sa 480 kuna najamnine, a djelić krova za reklamu 37.500 kuna!

Vezane vijesti

Vlatka Pokos: Ne prepoznajem Dikana kada ga gledam u medijima

Vlatka Pokos: Ne prepoznajem Dikana kada ga gledam u medijima

Otkako je veza Dolores Lambaše i Josipa Radeljaka dobila službenu potvrdu, bivša supruga zagrebačkog poduzetnika Vlatka Pokos suzdržavala se od bilo… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika