Skupina koja je na pogrebu hrvatskom predsjedniku 1999. godine na vijencu napisala “Franji Tuđmanu, ocu hrvatske državnosti osnivači HDZ 1989” danas se žestoko protivi izboru Jadranke Kosor za predsjednicu Hrvatske. Ponavljaju prosvjed zbog načina na koji je 1995. godine od MORH-a dobila stan od 90 četvornih metara, mimo zakonske procedure, jer je bila riječ o vojnom stanu koji se mogao dodijeliti samo osobama iz sastava oružanih snaga, da bi ga potom otkupila za 20.000 njemačkih maraka u vrijeme kada to više nitko drugi nije mogao učiniti.
No, ovaj put opisuju i način na koji je ušla u HDZ te iste godine, poslije Oluje. Premda predsjednička kandidatkinja Jadranka Kosor tvrdi da ju je u HDZ pozvao Franjo Tuđman, oni to opovrgavaju potanko opisujući kako se to dogodilo. Priznaju, doduše, da je za nju netko intervenirao 1995. iz Ureda predsjednika, ali su uvjereni da to sigurno nije bio pokojni predsjednik.
Tadašnjem tajniku Gradskog odbora HDZ-a Dinku Čuturi zazvonio je telefon u stranačkim prostorijama u Gundulićevoj ulici. Bilo mu je naređeno da Jadranku Kosor uvede u članstvo HDZ-a, ali i da je odmah uvrsti na izbornu listu za saborske zastupnike na parlamentarnim izborima koji su se pripremali. Dinko Čutura uredno je izvršio dobiveni nalog, iako je bilo ljudi u gradskoj organizaciji HDZ-a koji su se tomu protivili i glasovali protiv tog prijedloga. Jadranka Kosor bila je tada postavljena za zamjenicu Branku Mikši, ali kada je on preuzeo dužnost gradonačelnika Zagreba, preuzela je njegovo zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru i krenula u izgradnju političke karijere.
Kako tvrde Nacionalovi sugovornici, usput je zaboravljena njezina bliskost s Mirjanom Jakelić početkom devedesetih, osnivačicom Pokreta za Jugoslaviju u Hrvatskoj, kako naglašavaju, generalske stranke nastale pod okriljem JNA i tadašnjih Miloševićevih ambicija. Kao što je bio zanimljiv početak njezine političke karijere, jednako je bio zanimljiv i početak njezine kampanje na ovim predsjedničkim izborima.
U kampanju je krenula 16. prosinca 2004., na sajmeni dan u Lipiku i Pakracu, čiji je i počasni građanin, a u pratnji su joj bila i dva HDZ-ova ministra Čobanković i Rončević. Tada je došla u Pakrac s dvama autobusima, a samo desetak dana prije, 5. prosinca, nije se pojavila na obilježavanju 13. obljetnice oslobođenja Lipika i Pakraca, iako je bila uredno pozvana i očekivao se njezin dolazak.
Na tu svečanost, na kojoj se pojavio prvi general bojnik Ivan Prodan, slavonsko-požeški župan, gradonačelnici dvaju gradova i Tomislav Merčep, ne samo da nije došla nego se ondje nije pojavilo ni izaslanstvo njezina ministarstva, niti je stiglo bilo kakvo pismo. Upravo se tu vidjela njezina velika briga za branitelje, tvrdi ta skupina HDZ-ovaca, koje ona, prema njihovim riječima, i danas u sklopu predizborne kampanje posjećuje ne bi li ishodila i njihovu potporu.
Ta skupina HDZ-ovaca, koja napominje da je ušla u stranku koju su 1989. godine osnovali Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Joža Manolić, podsjeća da njezin protukandidat Mesić ne samo da je brodom probijao blokadu oko Dubrovnika, koji je bio napadnut, nego je 1991. došao u Pakrac kada je bio u okruženju srpskih tenkova. Kao predsjednik Predsjedništva tadašnje Jugoslavije, kako tvrde, podjednako je uporno u Pakracu postrojavao srpske generale i zabranio im da pucaju po građanima Hrvatske.