Čačićeva odluka o utrci za premijersko mjesto možda je zadnja šansa da se u hrvatski politički prostor uvede i treća opcija s konsolidiranim HNS-om, HSLS-om i LS-om i još nekim lokalnim strankama liberalne orijentacije "Čačića za premijera", bit će glavni slogan novog varaždinskog župana na sljedećim parlamentarnim izborima, koji će se održati kao izvanredni za deset mjeseci ili kao redoviti za dvije godine. Ako se ostvari taj Čačićev plan, to će unijeti novu dimenziju u hrvatsku politiku i promijeniti dosadašnje gabarite koje je odredio politički establishment HDZ-a i SDP-a. Ne samo da bi 56-godišnji Čačić kao premijer predstavljao toliko traženi "treći put" nego bi i kao osoba unio nove standarde među onima koji su dosad vodili Hrvatsku. Čačić se dokazao i kao poduzetnik i kao političar. I oni koji ga vole i oni koji ga mrze priznaju mu da je najzaslužniji za najveći pothvat nakon osamostaljenja, uspješnu gradnju autoceste koja je povezala sjever i jug Hrvatske. I za vrijeme Franje Tuđmana, koji ga nije volio, uspio je ne samo preživjeti u privatnom biznisu nego i proširiti svoju tvrtku i postati jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj.

Njegov izbor srušio bi mit o bipolarizmu hrvatskog političkog prostora, predodređenog za dvije stranke – HDZ i SDP – i njihove satelite. Čačićeva odluka o utrci za premijersko mjesto možda je zadnja šansa da se u hrvatski politički prostor uvede i treća opcija s konsolidiranim HNS-om, HSLS-om i LS-om i još nekim lokalnim strankama liberalne orijentacije. Iz krugova bliskih Čačiću Nacional doznaje da varaždinski župan i vlasnik Coninga smatra da situaciju u Hrvatskoj može promijeniti u dvije do tri godine. Snažan vanjski investicijski val potaknuo bi promjenom zakona i pojednostavljenjem uvjeta za ulaganje te boljim poreznim zakonima. Čačić već sada ima nekoliko projekata značajnih kao i autoceste, za koje je uvjeren da u dvije godine mogu Hrvatsku pretvoriti u najprivlačniju europsku zemlju za strana ulaganja i odmor. Čačićeva odluka o jurišu na premijersko mjesto ubrzat će političke procese u Hrvatskoj općenito i unutar stranaka. Ako Račan ne promijeni svoj način rada i komunikacije, nema nikakve šanse protiv Čačića i Sanadera. Njih su dvojica najsličniji među svim hrvatskim političarima po tome što su puni energije, s tim što se Sanaderovo poslovno iskustvo i praktično ekonomsko i financijsko znanje ne može uspoređivati s Čačićevim, koje je mnogo temeljitije i dublje.

Datum izbora ovisit će o izglasavanju proračuna Sanaderove vlade i rasporedu snaga unutar SDP-a. U Račanovoj stranci mlađe članstvo sve odlučnije zahtijeva prijevremene izbore, dok Račan, uz podršku najvjernijih ljudi kao što s Ingrid Antičević-Marinović, Milanka Opačić, Željka Antunović i Tonino Picula, ne želi zasad za njih ni čuti, doznaje Nacional iz izvora bliskih vrhu SDP-a.

Odluku da se natječe za položaj premijera Čačić je donio nakon velikog uspjeha na lokalnim izborima u Varaždinu i Varaždinskoj županiji, gdje je osvojio više od 60 posto glasova. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Čačiću, najbolji rezultat na lokalnim izborima učvrstio ga je u uvjerenju da je posve personalizirana predizborna kampanja jedino ispravno   Model Poticajne stanogradnje jedan je od najvećih Čačićevih projekata kao ministra bivše vlade koji je pridonio povećanju hrvatskog BDP-a za 1,5 posto. Vlada ga je usvojila u ljeto 2000. a njegova provedba krenula je 11. prosinca 2001. nakon što je usvojen Zakon o društveno poticanoj stanogradnji. Cilj je uključivanje jedinica lokalne samouprave uz poticajna državna sredstva u gradnju stanova po cijeni od najviše 910 EUR po četvornom metru netto korisne površine stana. Riječ je o osiguravanju mogućnosti da mlade obitelji po povoljnim uvjetima, uz otplatu kredita na rok od 30 godina i kamatu od oko 4 posto, uz mogućnost počeka od jedne godine, same riješe svoje stambeno pitanje. Dosad je izgrađeno ili je u fazi izgradnje 4200 stanova, a u razvojnim ih je planovima još 4600 u bliskoj budućnosti rješenje, pogotovo stoga što je član posustale stranke kao što je HNS. To ujedno znači da je nužna promjena izbornog zakona, da sa stranačkih lista treba prijeći na biranje osoba. Svrsishodnost takvog pristupa pokazala se upravo u Varaždinu, gdje je na takav način sastavljena lokalna vlast na čelu s Čačićem. Nužnost promjene izbornog zakona nametnula se i u ostalim dijelovima zemlje, gdje su se sklapale nenormalne koalicije i kopromisi kako bi se sastavila lokalna vlast, što je dva mjeseca paraliziralo funkcioniranje tih sredina. A bolje neće biti ni nakon što su sastavljene lokalne vlasti, jer će njihov mandat proći u velikim svađama. A najviše štete od takve vlasti imat će lokalno stanovništvo, koje će se nakon četverogodišnjeg razdoblja još više razočarati u politiku i u još manjem broju izići na sljedeće izbore.

HNS je u teškom stanju jer vrh stranke na čelu s Vesnom Pusić ne korespondira sa stvarnošću. Zbog toga je u Zagrebu, gdje je ona bila nositeljica liste, HNS pretrpio velik neuspjeh. Ništa bolje nije prošao ni u drugim dijelovima zemlje, osim u Varaždinu gdje je Čačić preuzeo svu odgovornost. Na jumbo plakatima postavljenim diljem Varaždinske županije pisalo je "Čačića za župana". Pri tome se pazilo da nigdje nema nikakva stranačkog znaka. U kampanji Čačić je u dva mjeseca obišao čak 153 mjesta i sela od 210 koliko ih ima u Varaždinskoj županiji. Za svako mjesto točno je znao što mu nedostaje: u jednom nije bio asfaltiran plato pred crkvom, u drugom je nedostajalo 200 metara kanalizacije, u trećem nije bio asfaltiran dio ceste. Točno izračunavši što će podnijeti županijski budžet, obećao je u svakom mjestu da će se izgraditi određeni objekti. Osobno je preuzeo odgovornost, što je potpuna novost u hrvatskoj politici. Stoga i ne začuđuje njegov fenomenalni rezultat. Takvu će taktiku Čačić primijeniti i na nacionalnoj razini. Većina stanovnika zna da je on, kao ministar u Račanovoj vladi, najzaslužniji za to što su sjever i jug Hrvatske u samo tri godine povezani autocestom.

Upravo iz njegove praktičnosti nametnula se ideja o personalizaciji kampanje, u čemu ga zbog njegove snage stranka nije mogla spriječiti, jer u ovom trenutku brand "Čačić" kudikamo je jači od branda "HNS". Nakon ujedinjenja HSLS-a i LS-a u Hrvatski socijalno liberalni savez oni će se na izborima uz još nekoliko manjih stranaka pridružiti HNS-u. Svi će biti ujedinjeni u podršci Čačiću za premijera.

Šanse su velike jer Čačić, po svojim stručnim kvalitetama i golemoj radnoj energiji i volji, ima sve predispozicije da bude premijer. Država je veliko poduzeće i onaj tko je mogao voditi veliki privredni sustav trebao bi znati voditi i državu. A Čačić se dokazao i u svom poduzeću "Coning" i kao ministar. Zahvaljujući njemu Račanova će vlada ući u povijest po izgradnji autoceste. Da postane premijer, stranke koje podržavaju Čačića morale bi na sljedećim izborima osvojiti više od 25 mjesta u Saboru. To je broj koji bi SDP-u ili HDZ-u nedostajao da sastave vladu. A velike koalicije SDP-a i HDZ-a neće biti jer bi zbog nje obje stranke izgubile identitet i otvorile prostor trećima da ih izbace s političke scene na nekoliko godina. Čačićev uvjet za podršku jednima ili drugima bit će zahtjev da upravo njemu povjere mandat za sastavljanje nove vlade. Kako bi mogao, bude li potrebno, koalirati s HDZ-om, Čačić danas prikriveno podržava Sanaderovu vladu da opstane što dulje. Nakon iskustava s Račanom i Sanaderom, za Hrvatsku bi bilo i najbolje da Čačić postane premijer.

Ali da se to ostvari, treba se štošta podudariti. Prvo, izbori bi trebali biti za dvije godine. Za deset mjeseci Čačić i HNS neće biti spremni za izbore. Stoga će HNS prešutno podržati Sanadera u Saboru: glasovat će protiv proračuna, ali ne i za pad Vlade, odnosno poduzet će sve da se manjinska vlada održi do kraja mandata. Čačić smatra da su HDZ i Sanader izgubili povjerenje birača i da na sljedećim izborima neće postići željeni rezultat. Unutar vlastite stranke Čačić ne bi smio imati nikakvih problema u provedbi takvog plana, jer ovoga trenutka stranka ovisi o njemu. Prije bi se tome vjerojatno usprotivila Vesna Pusić, ali ovaj put nema argumenata i morat će postupiti kako kaže Čačić ako želi izbjeći velike potrese u HNS-u. No za to neće biti potrebe jer su Čačić i Vesna Pusić izgladili svojedobno poremećene odnose. Vesna Pusić i sama je shvatila da će uz dosadašnji način rada HNS nestati s političke scene. Čačićev koncept podržava i Savka Dabčević-Kučar, prva predsjednica i siva eminencija HNS-a, koja se nije slagala s načinom vođenja i javnim istupima Vesne Pusić, koja će ostati predsjednice stranke, ali glavnu operativnu ulogu još će više preuzeti Čačić. Kako je dosad ostvario sve što je obećao, neće biti iznenađenje ako Hrvatska dobije premijera koji nije ni iz HDZ-a ni iz SDP-a, ali je sposoban i praktičan čovjek koji bi mogao zemlju osloboditi pitanja o ustašama i partizanima i uvesti je u društvo razvijenih demokratskih zemalja. A Čačić, po svemu dosad viđenome, ima kapaciteta da uvede nove standarde političkog djelovanja i komuniciranja u Hrvatskoj, što bi znatno ubrzalo njen razvoj. Njegovo djelovanje vrlo je jednostavno – svakodnevno rješavanje problema umjesto odgađanja i stavljanje pod tepih. I, naravno, Čačić ima viziju razvoja – kako smo doznali od onih kojima ju je prezentirao, dokraja je razradio razne projekte.

  Radimir Čačić bio je nositelj koncepta i izvedbe izgradnje autocesta u Hrvatskoj za vrijeme Račanove koalicije, a njegov model preuzela je i Sanaderova vlada. Nitko u posljednjih 35 godina nije u tako kratkom vremenu i tako kvalitetno proveo zamisao o povezivanju kontinentalnog s južnim dijelom Hrvatske kao Čačić. Račanova koalicijska vlast naslijedila je od prethodnikae popriličnu rupu u državnoj blagajni pa je investicija od 3 milijarde eura izgledala nerealna.
  Kad je preuzeo Ministarstvo obnove i graditeljstva, Čačić se našao u neugodnoj situaciji jer je Bechtelu trebalo vratiti nekoliko stotina milijuna PDV-a za uvoz strojeva koji su bili dio kreditnog i ugovornog paketa. Oko 900 milijuna prethodnoj je vladi skinuto s državnog računa zadnji dan mandata kako bi se talijanskoj grupaciji Astaldi platila izgradnja ceste Zagreb – Goričan. Država je dugovala građevinarima stotine milijuna kuna. Čačić je dopunio Zakon o ustroju Vlade i ovlasti za prometne projekte koncentrirao u svojim rukama, jer je postojala mogućnost da se ukine odluka o izgradnji prometne infrastrukture. Takvom dopunom u njegovu su nadležnost dospjeli i sporovi s talijanskom tvrtkom, potencijalni raskid ugovora s Bechtelom i tužbe hrvatskih poduzeća čiji radnici više od šest mjeseci nisu dobili plaće. Čačić je na čelo Hrvatskih autocesta doveo Stanka Kovača, koji je gradio i prvu autocestu u Hrvatskoj, Zagreb – Karlovac. Nakon toga razgovarao je sa svim tvrtkama kojima je država dugovala i napravljen je okvirni plan plaćanja.
  Kad je Čačić izložio projekt, uspio je uvjeriti sugovornike da novac namijenjen projektu ide izravno na račun autocesta te da se cestarine i naknade od goriva u tu svrhu uplaćuju sve dok traje projekt. Time je izbjegao da se novac upotrijebi za podmirenje gorućih socijalnih potreba poput mirovina, zahtjeva branitelja i sindikata. Model je osigurao transparentnost, krediti su se dobivali na sve dulji rok i uz sve niže kamate. Čačić i Račan u četiri su oka zaključili da cijeli projekt mogu završiti u tri godine, uz 3 milijarde eura investicija, da bi se do Splita došlo za nešto više od tri sata. Formula je bila 3 + 3 + 3.

  Radimir Čačić rođen je 11. svibnja 1949. u Zagrebu. Nakon osnovne škole i VII. gimnazije na Arhitektonskom fakultetu diplomirao je u rekordnom roku, već 1973. Završio je i poslijediplomski studij na J. F. Kennedy's School of Government u sklopu Harvard Universityja. Od 1973. do 1977. radio je u Interpublicu u Zagrebu, pretežno na poslovima za američko ministarstvo vanjskih poslova, za koje je realizirao međunarodne izložbe u Moskvi i Brnu. Iz male projektne kuće od sedam ljudi u Varaždinu je 1978. osnovao tvrtku Coning, kojoj je glavni direktor i pretežni vlasnik do 2000. godine. Od 1985. do 1989. prošao je put od optužbe za rušenje samoupravnog socijalističkog poretka do dobitnika nagrade za uspješne privrednike "8. maj". Na prvim višestranačkim izborima uključio se u Koaliciju narodnog sporazuma kao kandidat za premijera. Na izborima je s malom razlikom izgubio od tada nepoznate učiteljice Katarine Fuček iz HDZ-a. Coning je 1991. dobio posao za izgradnju 1290 stanova u izraelskom gradu Ashkelonu, vrijedan 46 milijuna dolara. Izrael je, međutim, uskoro zabranio rad strancima pa je poduzeće izgubilo 10 milijuna dolara. U vrijeme blokade varaždinske vojarne JNA osnovao je postrojbu koju je opremio i naoružao. Kao član gradskog kriznog štaba pregovarao je s JNA o odlasku iz grada te ih nakon predaje ispratio do granice sa Srbijom. Član je HNS-a od njegova osnutka. Na izborima 1992. nije izabran u Sabor, kamo je dospio 1995. na listi Sabora '95 - koalicije HSS-a, HNS-a, IDS-a i SBHS-a. Predsjednik HNS-a postao je 1995. nakon odlaska Savke Dabčević-Kučar. Nakon njegova izbora za predsjednika stranku su napustili Meštrović, Vrkić, Tankosić i još neki manje poznati članovi. Nakon pobjede koalicije šestorke na izborima u siječnju 2000. Čačić je postao ministar graditeljstva a u travnju te godine na mjestu predsjednika HNS-a zamijenila ga je Vesna Pusić. Na posljednjim lokalnim izborima premoćno je pobijedio u Varaždinskoj županiji i pos