Objavljeno u Nacionalu br. 505, 2005-07-18

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Glavašev šarm i kako ga se riješiti

Srećko JurdanaSrećko JurdanaIako je zadnjih dana preko medija stigla radosna poruka eksperata da jadranski morski psi – ta draga stvorenja koja naviru u jatima – ne konzumiraju ljude, autor ovih redaka odlučio je morske pustolovine i nadalje zamjenjivati bombardiranjem scene kolumnama iz urbane hladovine. Situacija, doduše, pomalo podsjeća na prastari vic o drugu Lenjinu i ljubavnici, koji je s vremenom postao atribucija svih zanesenjaka proizvodnjom bez zastoja: žena misli da je kod ljubavnice, ljubavnica misli da je kod žene, a on za to vrijeme u miru čita i radi za dobro sovjetskoga naroda. O. K. Ako nam je već usud kao životni smisao odredio neprestani rad za narodno dobro, možemo ga ovaj put započeti uzgrednim osvrtom na Tuđmanovu spomen-bistu u Donjim Kukuruzarima. Bistu je inaugurirao Milan Vuković, sudac Ustavnoga suda koji je u narodnu legendu ušao preko nekadašnje stručno-pravne izjave da Hrvati ne mogu počiniti ratni zločin, što je bio i Tuđmanov načelan stav.

Donji Kukurazari u hrvatskoj povijesti

Inovator pravne teorije odao je, dakle, počast svome inspiratoru, čime su Donji Kukuruzari osvojili posebno mjesto u hrvatskoj povijesti i postali idejno značajni kao i Sanaderove Dugobabe.
Patriotski stav da Hrvati ne mogu počiniti ratni zločin podvrgava se, doduše, periodičkim preispitivanjima, što na svojoj koži zadnjih dana solidno osjeća Branimir Glavaš, hadezeovsko čudo od djeteta. Gospodina Glavaša razni ljudi već godinama apostrofiraju kao organizatora ratnih zločina u Osijeku, nad Srbima ali i nad ponekim Hrvatom. Udovica Josipa Reihla-Kira, tadašnjega šefa osječke policije, uvjerena je da je Glavaš naručio ubojstvo njezinoga supruga. Obavještajac Vjenceslav Bill podnosio je protiv Glavaša prijave. Javljali su se svjedoci, ljudi koji su bili aktivni na ratnoj sceni i znaju što se događalo. Sve se, međutim, zataškavalo. Glavaš je agresivno opovrgavao optužbe, optuživao optuživače, u jednom trenutku čak je samoga sebe prijavio državnome odvjetniku i zatražio istragu kako bi dokazao nedužnost.

Truli liberal Kramarić

Ovdje se, dakako, mora postaviti i pitanje uloge državnoga odvjetnika. koji se o slučaju uopće nije izjašnjavao. Glavaševa ratna karijera nesumnjivo je prvorazredna pravosudna i politička tema, i gospodin Bajić morao je već davno prije o tome nešto reći. Iz njegovih usta, međutim, izlazile su samo sitne birokratske fraze, sve do zadnjih dana kad je izjavio kako "postoji mogućnost da se otkriju ubojice civila u Osijeku" i odmah nakon toga na skriveno mjesto sklonio Krunoslava Fehira, javnosti nepoznatoga krunskoga svjedoka. Zašto je uvaženi Mladen Bajić javno reagirao tek sada, iako je i prije znao sve što je trebalo znati da se bez velikoga kalkuliranja pokrene istražni postupak?
Pa vjerojatno zato što je stvar organski vezana uz veliko kalkuliranje. Glavaš nije bilo tko. Pionir HDZ-a, komandant istočne Slavonije, eliminator Pašalića, čovjek koji je stranku isporučio Sanaderu i time ga de facto doveo na vlast u državi, uživao je utjecaj koji je i njegove nominalne lokalne političke oponente tipa Zlatka Kramarića prisiljavao da mu – pučki rečeno – jedu iz ruke. Pogledajmo samo tog Kramarića danas: još uvijek se ne usuđuje izreći bilo što konkretno na temu osječkih ratnih zločina, iako o njima jamačno zna mnogo jer je tada bio gradonačelnik i ljudi su svakodnevno dolazili da mu se žale na teror "Branimirove bojne". Još uvijek strepi od Glavaševoga gnjeva, od daleke ruke čovjeka s kojim dugi niz godina živi u ugodnoj političkoj simbiozi, i čeka razvoj događaja, cinik bi rekao: kao disciplinirani "truli liberal".

Nagla provala princiopijelnosti

I Bajić je tu negdje po doživljaju svijeta. Imao je sve podatke, ali nije se usuđivao aktivirati ih u pravni postupak sve dok je Branimir Glavaš jedan od stupova režima. U trenutku kad je Glavaš za vlast postao opasan, i gospodin Bajić naglo je postao principijelan. Odjednom se otvorio mračni osječki dossier. Na stolu su se pojavila imena žrtava, imena ljudi koji su sudjelovali u njihovoj likvidaciji, imena ljudi koji su vidjeli što se zbiva, opis načina na koji su likvidirani (premlaćivanje u garaži štaba, hladnjača, Drava), i napokon: ime čovjeka za kojeg tvrde da je iza svega toga stajao.
Po slijedu događaja može se, dakle, zaključiti da je Glavašev slučaj proizvod njegove političke pobune protiv Sanadera i Šeksa. Za Bajića je nastupila politički povoljna klima da Glavaša izvede na vjetrometinu, štoviše: od njega se to očekuje. Glavaš je osvojio vlast u Slavoniji, pokazao se potpuno nesklon kompromisima i postao je preopasan za HDZ. Da je slučajno ostao uz Sanadera, istraga o njegovim ratnim danima vjerojatno se ne bi pokrenula nikada. I za HDZ je situacija, doduše, prilično riskantna, s obzirom na to da je Glavaš u Osijeku vodio rat u tandemu sa Šeksom. Malo je stvari koje je Glavaš činio a da Šeks – preko tajnih službi i Tuđman – nisu znali za njih, i Glavaš će tu činjenicu nesumnjivo upotrijebiti kao prijetnju: umočite li mene, umočili ste i sebe.
U svakom slučaju, ratni teror nad građanima Osijeka – jedna u nizu hrvatskih moralnih tragedija – iskorištava se danas kao poluga za političko obračunavanje, ali na kraju krajeva: neka bude i tako, ako su Bajićevo vrebanje političkoga trenutka i Sanaderova eliminacija političkoga protivnika jedini put da se razotkriju činjenice i da se dođe do kakve-takve pravde.

STUPAC TJEDNA: MESIĆ I REGIJA; IRAČKI GENOCID

Crna Gora je najavila da će Hrvatskoj uplatiti četiristo tisuća eura za ratnu štetu u Konavlima. Riječ je o gesti, ali značajnoj. Obećanje o priznanju samostalnosti Crne Gore ako se tako odluči na referendumu, predstavlja Mesićevu protugestu. Strateški savez Hrvatske i Crne Gore izuzetno je važan za ukupnu situaciju na zapadnome Balkanu. U tom kontekstu jasno je da Mesićeva regionalna politika pokazuje rezultate. Za razliku od Tuđmana koji je naivno pokušavao pobjeći od regije, Mesić upravo u razvoju regionalne suradnje uočava hrvatsku ekonomsku perspektivu. Na neki način, ta bi perspektiva mogla za Hrvatsku postati i ozbiljna kompenzacija za neuspješne pregovore s Europskom unijom, a mogla bi i bitno utjecati na poboljšanje hrvatskoga statusa u Europi. Hrvatsku će više cijeniti pokaže li se da je u vlastitoj regiji razvila snagu i utjecaj.
Kad je o regionalnim vizijama riječ, Mesić je zaslužio svoj Velered kralja Tomislava.
* * *
Organizirana skupina luđaka čiji je duhovni vođa Osama bin Laden, nad iračkim narodom provodi operaciju koja se može nazvati etapnim genocidom. Dnevno tamo pogibaju deseci pa i stotine nedužnih ljudi. Svijet je manje-više rezigniran prema toj drami, možda i zato što se zbiva na razmjerno egzotičnome tlu, a neki slobodoumni pojedinci i pokreti za nju čak optužuju Ameriku, iako upravo Amerika predvodi pakleni rat protiv terorističke pošasti. Toliko.

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika