Ivo PukanićPostoji velika sličnost između HNS-a i HSS-a s jedne i Matka Okmažića iz Big Brothera s druge strane. Okmažić je definitivno najveći gubitnik ovog reality showa jer ga je pobijedio ne samo Hamdija, nego ga je do koljena potukla i Daca. Do pred sam kraj Matko, seljački lukavo dijete iz mjesta Stanića pokraj Omiša, završeni konobar i nasljednik obiteljskog restorana, slovio je za glavnoga favorita. U mojoj redakciji zaklinjali su se na njegov uspjeh svi veliki poznavatelji filozofije Big Brothera. Ja sam od prvoga trenutka, kad sam vidio Hamdiju, rekao svima da nema nikakve sumnje da će on pobijediti. Da se to zaključi, nije trebala prevelika pamet.

Ono što su ljudi oduvijek voljeli i što su prepoznavali bila je osobnost, jednostavnost i iskrenost. U zlu se ne ponizi, u dobru se ne uzvisi, oduvijek mi je govorila moja mama. To je formula koje su se držali i Hamdija i Daca. I zato su uspjeli ostati zadnji, odnosno pobijediti, bez obzira na svoju nacionalnost i vjeru. Obični čovjek u njima je prepoznao ljude koji se ne stide svoga podrijetla, svoga obrazovanja, svoje okoline, koji su, naprotiv, ponosni na svoje naslijeđe i neće ga se odreći bez obzira na cijenu. Matko, iako je 27. prosinca navršio samo 25 godina, u sva četiri mejseca Big Brothera koketirao je s ustaštvom, kleo se na Antu Gotovinu, pjevao o Jasenovcu, nametao svima križanje prije jela i katoličanstvo, bio bahat i prepotentan... Kad je bila "Oluja", Matko je imao nešto više od 14 godina, kad su Hrvatskom i BiH harale ustaše, nije se još rodio ni njegov otac, o Jasenovcu sigurno nije pročitao niti jednu ozbiljnu povijesnu knjigu... Dakle, sve ono na čemu je pokušao graditi svoj imidž hrvatskoga nacionalista i na tome pokupiti najveći broj glasova ljudi su prozreli kao nešto neiskreno. Zbog takve pogrešne prosudbe Matko, koji je bio uvjeren u svoju pobjedu, na kraju je izgubio upravo od onih protiv kojih je pjevao u svojim pjesmama o Jasenovcu. Dakle, izgubio je zato što nije bio svoj.

Ista sudbina pogodit će i Radimira Čačića i HNS, kao i Josipa Friščića i njegov HSS. Eklatantan je primjer ipak HNS koji ima problem identiteta, a ne i birača, dok su HSS pogodila oba problema i teže će mu se biti izvući iz dubokih problema. U HNS-u moraju shvatiti da se uspjeh njihove stranke u najvećem dijelu zasnivao na ideološki lijevoj doktrini. Bliskost s SDP-om kao stožernom strankom, a ipak dovoljna diferenciranost od njih, bila je formula koja je HNS-u uvijek mogla dati solidnu bazu od 10 posto birača. Uz taj postotak mogli su uvijek s SDP-om stvoriti respektabilnu vladu. Vodstvo HNS-a može o Ivici Račanu misliti sve najgore, ali mora njega i njegovu stranku prihvatiti, bar u ovome trenutku razvoja višestranačja u Hrvatskoj, kao fakt. Svako koketiranje s HDZ-om, s kojim se u ovome trenutku veza čini više seksi, postaje pogubno za ovu stranku.

Poznat nam je Čačićev pragmatizam, ali u ovome slučaju taj bi pragmatizam mogao i njega i stranku doći glave. Još ako HDZ uspije promijeniti izborni zakon i od cijele zemlje napraviti jednu izbornu jedinicu, lako bi se moglo dogoditi da HNS nestane kao parlamentarna stranka. Dakle, HNS je bar još pet do deset godina sudbinski vezan uz SDP. Čačić se prikrivenim koketiranjem s HDZ-om može primaknuti bliže vlasti, ali ujedno se od nje dugoročno udaljuje, jer glasovi HNS-a odlaze SDP-u i njega jačaju te izbacuju HNS na dugu stazu iz političke utakmice. Ista je stvar i s HSS-om, mada je on kudikamo bliže HDZ-ovoj nego SDP-ovoj ideji. Promjena kursa prema HDZ-u možda će privući nešto ruralnog stanovništva koje glasuje za HDZ, ali od toga neće imati velike koristi. Glasovi seljaka maksimalno mogu nekoj stranci donijeti 7 posto glasova, a sigurno je da nikada svi glasovi seljaka neće otići u istu košaru. Stoga HSS treba tražiti glasove i u urbanim sredinama, a njih sigurno neće dobiti ako se prisloni uz HDZ.

Vodstva HNS-a i HSS-a neka od RTL-a naruče komplet Big Brothera, jer ga sigurno nitko iz njih nije gledao. Neka organiziraju u Olimpijskom centru na Bjelolasici dvodnevni workshop na kojem će proučavati sve aspekte ponašanja Hamdije Seferovića i Matka Okmažića. Bit će im potpuno jasno što trebaju činiti da uspiju. Formula je vrlo jednostavna: budi svoj.