JURE RADNIĆ, šef Katedre za mostove na splitskom građevinskom fakultetu, objašnjava kako Jure Radić godinama vlada građevinskim biznisom u HrvatskojJure Radnić pročelnik je Katedre za mostove i betonske konstrukcije na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu. Jedan je od rijetkih hrvatskih stručnjaka na području mostogradnje koji je posve otvoreno, i to u nekoliko navrata, kritizirao državni vrh za rasipništvo zbog prihvaćanja skupih projekata izgradnje mostova. Osim toga, jedan je od rijetkih stručnjaka koji se kritički osvrće na dosad izabrane projekte mostova u Republici Hrvatskoj, prije svega, zbog činjenice da je na svima njima pobijedio Jure Radić, čelni čovjek Instituta građevinarstva i bivši HDZ-ov visoko pozicionirani dužnosnik tijekom 90-ih. U intervjuu Nacionalu, neposredno nakon objave rezultata natječaja za projekt zagrebačkog mosta Jarun, Jure Radnić prvi put otvoreno optužuje Radića za namještanje svih dosad održanih natječaja.

NACIONAL: Pobjednik svih dosadašnjih natječaja za najveće projekte mostogradnje u Republici Hrvatskoj od njezina osamostaljenja do danas je Jure Radić sa svojim suradnicima. Može li se reći da je to rezultat njegove političke moći iz 90-ih ili se radi zaista o tolikoj razlici u kvaliteti između njegovih projekata i projekata stručnjaka iz ostalih područja Hrvatske?
- Svi naši dosadašnji natječaji za izradu projekata mostova su namješteni, uključujući i zadnji natječaj za most Jarun u Zagrebu, i to u režiji Jure Radića, a pomoćnici mu se mijenjaju ovisno o potrebama. Njegova arogancija i nemoral prešli su svaku mjeru. Umjesto da bude sankcioniran, njegova je moć sve veća. Sve to poznato je i u stručnim krugovima, ali nitko se ne usudi dignuti glas, jer bi izgubio korist i od suradnje s Jurom Radićem, koji je na čelu svih strukovnih udruga, a da ne govorim o tome da su čelni ljudi u nekim državnim poduzećima, kako u Hrvatskim autocestama tako i drugdje, zapravo njegovi ljudi koji mu duguju zahvalnost za sadašnje pozicije.

---

NACIONAL: Na čemu temeljite takve ozbiljne optužbe o namještanju natječaja, znači li to da Jure Radić sa suradnicima u potpunosti kontrolira građevinarstvo u Hrvatskoj?
- Društvo okupljeno oko Jure Radića u potpunosti kontrolira sva važnija pitanja u području graditeljstva, i to od kreiranja zakona i propisa, preko vođenja svih stručnih udruga graditelja i konstruktora, organizacija stručnih skupova do provedbe javnih natječaja, projektiranja, građenja i kontrole kvalitete. Njegovo privatno poduzeće Institut građevinarstva Hrvatske dobiva sve poslove na području Hrvatske, a ponajviše od države. Ne radi se uopće o kvaliteti projekata tima oko Radića nego se poslovi dobivaju zbog njegove moći koja mu je dana još u vrijeme 90-ih. Najava novih natječaja za projekte novih zagrebačkih mostova kao što je onaj na Bundeku samo će pokazati daljnju agoniju stanja do kojeg je dovela graditeljska vrhuška. Zapravo, bit će to kao i do sada najobičnija farsa od natječaja, samo da se formalno zadovolje uvjeti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete posljednji u nizu natječaja, onaj vezan za jarunski most na kojem je Jure Radić pobijedio?
VINKO ČANDRLIĆ (prvi slijeva), šef ocjenjivačkog suda za most Jarun, bliski je Radićev suradnik; na slici s Milanom Bandićem, Jurom Radićem i Davorom Jelavićem - Natječaj za most Jarun vodilo je Hrvatsko društvo građevinskih konstruktora kojem je na čelu Jure Radić. Inače, niti 2 posto hrvatskih građevinskih inženjera nisu članovi toga društva niti je to obveza. To je dakle, privatno društvo koje nema niti telefon niti ured. Član predsjedništva tog društva i predsjednik ocjenjivačkog suda za ocjenu pristiglih radova, sada umirovljenik Vinko Čandrlić, Radićev je prijatelj i partner na drugim projektima, a među ostalim i neko vrijeme predsjednik upravnog odbora Hrvatskih cesta. Ostali članovi ocjenjivačkog suda su odabranici Jure Radića: Slavko Dakić, Velimir Neidhart, Ante Mihanović, Ante Vulin, Stipan Matoš, Aleksandar Čaklović koji je uz Radićevu pomoć 90-ih vodio Hrvatske ceste, Zdravko Kapović i Goran Puž, inače dugogodišnji Radićev asistent na Katedri za mostogradnju koji je također zauzeo važnu funkciju kao direktor Sektora razvoja u Hrvatskim autocestama. Dakle, jasno je tko upravlja natječajem, što je njegov cilj i tko će biti pobjednik. Za idejni projekt je dano osam tjedana, i to oko Božića i Nove godine, dakle efektivno samo šest tjedana s obzirom na blagdane, što je zaista premalo.

NACIONAL: Imate li konkretne informacije na koji se način išlo na ruku Radiću za projekt mosta Jarun, što zamjerate u izvedbi njegova projekta?
- Jure Radić je još prije dvije godine dobio ogroman novac za studiju spoja Vrapčanske s Jadranskom avenijom, što je iskoristio kao dobru pripremu za natječaj. Natječaj nije bio oglašen u Narodnim novinama. Još uvijek se ne zna čiji su radovi sve bili na natječaju. Žalba je dopuštena, ali ne znam kome se žaliti. Na temelju računalnih vizualizacija, Radićev most nema pješačku i biciklističku vezu sa savskim nasipima, kao ni rješenje rasvjete, te je takav rad trebao odmah biti eliminiran u skladu s dokumentacijom za nadmetanje. Prvonagrađeno rješenje je ispodprosječne vrijednosti u oblikovnom i konstrukcijskom pogledu, a čini se da je i nedovoljno razrađeno. Na ovako malim rasponima i za ovako široki most, koso ovješena greda o pilon nije najracionalnije i najmodernije rješenje. S obzirom na izrazitu simetričnost prostora, uvjeta temeljenja i geometrije prometnice, rješenje s jednim pilonom nema realnog utemeljenja. Prekomjerno uzdužno nagnuti pilon nepovoljan je s više aspekata. Prije svega, djeluje nepouzdano i nestabilno u vizualnom smislu. Betoniranje pilona je jako otežano i značajno poskupljuje izvedbu. Premda je dužina pilona iznad kolnika jako velika, zbog njegova prevelikog uzdužnog nagiba nepotrebno su povećane sile u kosim kabelima i kolničkoj gredi iznad glavnog otvora, kao i sile u samom pilonu i temeljima. Pilon nema prikladne proporcije ni poprečno na most. Troškovno, ovaj most je najmanje 30 posto, odnosno 90 milijuna kuna skuplji od drugih, kvalitetnijih natječajnih prijedloga. Pozivam Grad Zagreb i gradonačelnika Milana Bandića da ponište predmetni natječaj, te da za isti most raspišu novi natječaj s novim nepristranim ocjenjivačkim sudom.

NACIONAL: Možete li reći nešto više o natječajima za mostove u Hrvatskoj?
PJEŠAČKA I BICIKLISTIČKA VEZA sa savskim nasipima, kakvu Radićev projekt nema, bila je uvjet u natječajnoj dokumentaciji - Započelo je već s našim prvim javnim natječajem za izradu projekta mosta preko rijeke Cetine u Omišu 1989., kada je kao glavni organizator i tzv. glavni izvjestitelj Jure Radić omogućio prvo mjesto radu čije autorstvo formalno potpisuje njegov kum Željko Žderić, koji je sada na čelu Konstruktora. Stvarni autor tog rada je Vinko Čandrlić, njegov tadašnji stariji kolega na Katedri za mostove i sadašnji predsjednik ocjenjivačkog suda za most Jarun. Ta je činjenica dobro poznata u stručnim krugovima i može je potvrditi više članova ondašnjeg natječajnog povjerenstva. Sam Vinko Čandrlić to je priznao u prisutnosti svjedoka. Usput rečeno, natječajno povjerenstvo je odbacilo tada neusporedivo kvalitetnije rješenje građevinskog fakulteta u Splitu s mostom na znatno povoljnijoj, nešto sjevernijoj lokaciji, koje je ipak kasnije prihvaćeno aklamacijom. Dakle to njihovo rješenje kasnije je ipak bilo odbačeno, jer je rješenje s građevinskog fakulteta bilo puno bolje. Nažalost, daljnje projektiranje tog rješenja nije povjereno njegovim autorima nego drugima.

NACIONAL: Smatrate li da su Radiću političke funkcije davale veliku moć u graditeljstvu? Kako gledate na gradnju Masleničkog mosta?
- Upravo drugi javni natječaj u Hrvatskoj u području projektiranja mostova bio je raspisan za obnovu porušenog Masleničkog mosta na njegovoj izvornoj lokaciji. Organizator natječaja i realizator besramnih smicalica tijekom njegove provedbe opet je bio Jure Radić. Nakon što njegov tim nije imao dovoljno kvalitetan projekt za obnovu starog porušenog mosta, što je nesumnjivo bilo najbolje rješenje, Radić je prekinuo taj natječaj u njegovoj završnoj fazi i bez ikakvog drugog natječaja bahato prisvojio projekt novog mosta na izrazito nepovoljnoj lokaciji, a sve kako bi bio barem formalni projektant nekog mosta. Formalno autorstvo tog rješenja osim njega još je potpisao Vinko Čandrlić, te kao stvarni autor i projektant tog preskupog mosta Zlatko Šavor. Dakle, samo zbog osobnog interesa i jake političke moći Radić je prejudicirao vođenje buduće trase Jadranske autoceste, jer se razmatralo osamnaest varijanti trase. Zbog njegovih snažnih političkih veza i tadašnje pozicije autocesta se neopravdano spustila prema jugu i značajno produžila, te nepotrebno prevela preko Masleničkog ždrila na iznimno nepovoljnoj lokaciji zbog djelovanja bure. Providna su obrazloženja o tome kako je most na novoj lokaciji građen zbog sigurnosnih razloga.

NACIONAL: Kako komentirate zbivanja oko Domovinskog mosta na Savi u Zagrebu zbog činjenice da je projekt mosta već prilično star, a poznato je da je imao i niz nedostataka?
- Predsjednik ocjenjivačkog suda za provedbu javnog natječaja za nedavno sagrađeni Domovinski most preko rijeke Save u Zagrebu opet je bio Jure Radić, dok su ostali članovi njemu bliski i povjerljivi ljudi bez potrebnih kompetencija u području mostogradnje kao što su Marko Širac, Marina Matulović-Dropulić, Petar Đukan, Stjepan Šurlan, Slavko Dakić, Boris Ordulj i Ivan Višić. Za pobjednika natječaja proglašava se rad koji potpisuju Rajka Veverka i Martina Balić, zaposlenice Instituta za mostove koji je formirao i kojim upravlja Jure Radić. Usput rečeno, taj institut trenutačno ima zaposlenog samo jednog inženjera koji se bavi mostovima, pa ne znam kako se tako nešto može nazivati institutom. Stvarni autor tog rada je zapravo Vinko Čandrlić, što je dobro poznato u stručnim krugovima i što je on priznao u prisutnosti svjedoka. Kako je predmetno rješenje imalo značajne nedostatke, odnosno nisku niveletu, preniske pilone, neracionalne kose vješaljke, veliku tlačnu silu u glavnom sandučastom nosaču, nepotrebno velike raspone na prilazima glavnom otvoru, te s obzirom na probleme sa stvarnim autorstvom i gradnjom mosta, u smišljenoj novoj kombinatorici daljnje projektiranje i realizacija projekta dodijeljeni su Veljku Prpiću, suradniku Jure Radića i Vinka Čandrlića.

NACIONAL: Jedan ste od velikih kritičara projekta mosta kopno - Pelješac. Nudili ste navodno znatno racionalnija i jeftinija rješenja, a osim toga, ponudili ste i četiri puta jeftinije rješenje prolaska tunela ispod Neuma, kako bi se povezala srednja i južna Dalmacija umjesto gradnje mosta na Pelješac. O čemu je zapravo riječ?
PRIJEDLOG ZA JARUN Jedan od radova pristiglih na natječaj za most Jarun potpisuje Jure Radnić, pročelnik Katedre za mostove u Splitu - Tunel ispod Neuma bio bi mnogo racionalnije i iz više razloga povoljnije rješenje povezivanja razdvojenog hrvatskog teritorija od mosta prema Pelješcu. Predložio sam da se u zaleđu Neuma, gdje je teritorij BiH između teritorija Hrvatske najuži, tek 5,5 kilometara, napravi tunel s dvije cijevi. Taj tunel bi bio veličine tunela Mala Kapela. U njega bi se ulazilo na teritoriju Hrvatske i izlazilo na njezinu teritoriju. Priključak za Neum bio bi iza istočnog portala tunela. Tunel bi najprije služio za prevođenje stare Jadranske magistrale ispod teritorija BiH, a kasnije i za prevođenje Jadranske autoceste. Istodobna uporaba tunela za autocestu i za magistralu moguća je bez ikakvih teškoća i dodatnih troškova. Dakle, samo treba izgraditi obilaznicu Neuma, pri čemu bi se nesmetano povezao hrvatski teritorij, a BiH priključila na Jadransku autocestu i Jadransku magistralu. Takav tunel s dvije cijevi, svaka s po dvije trake, stajao bi najviše 90 milijuna eura. Usporedite to s mostom čija će cijena biti barem 350 milijuna eura. Napominjem i da bi se gradnjom tunela, a ne mosta, izbjeglo devastiranje prostora i akvatorija Malostonskog zaljeva i svi rizici koje most nosi za tamošnji vrlo delikatan ekosustav. To bi bilo svjetski originalno, vrlo kvalitetno i povoljno rješenje za Hrvatsku i BiH, a sve za četvrtinu cijene mosta. Gola je istina da je Jure Radić nezakonito prisvojio i projekt ovog mosta, da bude u središtu pozornosti i da uživa u svojoj narcisoidnosti, premda je to opet na štetu Hrvatske. Zaprepaštava njegovo lutanje u traženju rješenja za ovaj most, od teškog betonskog mosta s vrlo malim rasponima do širokog čeličnog mosta s vrlo velikim rasponima. Ako se već želi povezati naš razdvojeni teritorij isključivo preko Pelješca, zašto hrvatska vlada ne raspiše i pošteno provede javni natječaj za rješenje tog problema, kako bi se razmotrila drukčija rješenja koja su u postojećim uvjetima povoljnija od izgradnje mosta? Jedno od takvih rješenja je izgradnja pristaništa na kopnu i Pelješcu, te brza trajektna veza s više trajekata uz čekanje samo 5-10 minuta na prijelaz Pelješkog kanala, uz manju cijenu od cijene tunela ispod Neuma. Drugo rješenje čvrstog spoja preko Pelješca je tunelom položenim na morsko dno, koje se u svijetu često koristi. Takav tunel je ovdje racionalniji od mosta, jer je mnogo uži. Naime, most mora imati nepotrebno veliku širinu zbog bočne stabilnosti na djelovanje vjetra i potresa, a izbjegnuti su golemi troškovi i veliki problemi temeljenja mosta. Osim toga, plovidba Pelješkim kanalom je slobodna i izbjegnuti su konflikti s BiH, uz bolje uklapanje rješenja u okoliš i manji utjecaj na ekosustav.

Stručna kritika Radićeva projekta

RADIĆEV NAGRAĐENI PROJEKT za most Jarun predviđa gradnju 90 milijuna kuna skupljeg mosta od ostalih prijedloga, kaže RadnićJure Radnić iznosi niz stručnih kritika na Radićev projekt: "S obzirom na izrazitu simetričnost prostorne geometrije lokacije, uvjeta temeljenja i geometrije prometnice, rješenje s jednim pilonom nema realnog utemeljenja. Prekomjerno uzdužno nagnuti pilon djeluje nestabilno u vizualnom smislu a njegovo betoniranje je otežano i skupo. Zbog prevelikog uzdužnog nagiba pilona nepotrebno su povećane sile u kosim kabelima i kolničkoj gredi iznad glavnog otvora, kao i sile u pilonu i temeljima. Pilon nema prikladne proporcije ni poprečno na most."

Natječajne manipulacije na Maslenici i Savi

Jure Radnić objašnjava zašto se novi Maslenički most sagradio na nepovoljnoj lokaciji: "Nakon što njegov tim nije imao dovoljno kvalitetan projekt za obnovu starog porušenog mosta, Radić je prekinuo natječaj u njegovoj završnoj fazi i bez ikakvog drugog natječaja bahato prisvojio projekt novog mosta na izrazito nepovoljnoj lokaciji, a sve kako bi bio barem formalni projektant nekog mosta." Radnić tvrdi da je ocjenjivački sud na natječaju za Domovinski most preko Save u Zagrebu, na čelu s Jurom Radićem, odabrao rad zaposlenica Radićeva Instituta za mostove, za koji se uspostavilo da ima brojne nedostatke.